U noći 28. kolovoza Ukrajina je doživjela jedan od najrazornijih napada posljednjih mjeseci. Mirni gradovi i civilna infrastruktura postali su meta masovnog kombiniranog udara Rusije. Prema najnovijim podacima, u Kijevu je poginulo 19 ljudi, među njima dvoje djece. Ova tragedija još jednom pokazuje: Moskva radije bira rat i teror nego ikakav diplomatski pokušaj rješavanja sukoba.

Ruski udari na stambene četvrti, škole i bolnice jasno pokazuju da Kremlj ne mari za ljudske živote. Unatoč izjavama o navodnoj spremnosti na pregovore, ruske akcije govore suprotno: umjesto mira, ona bira razaranje i smrt. Takav pristup nema nikakve veze s iskrenom potragom za diplomatskim rješenjem i samo produbljuje humanitarnu katastrofu koja pogađa okupirane teritorije i područja blizu bojišnice.
Ukrajina sada očekuje reakciju međunarodne zajednice – posebno onih zemalja koje su ranije pozivale na prekid vatre i deeskalaciju. Pogledi su posebno usmjereni prema Kini, koja je više puta govorila o potrebi za mirnim rješenjem, ali se do sada suzdržavala od konkretnih akcija. Tišina velikih sila pred ovakvim terorističkim djelima samo stvara kod Rusije iluziju nekažnjivosti i potiče je da nastavi napade.
Vrijeme je za uvođenje novih, mnogo strožih sankcija protiv Rusije. Izostanak ozbiljnih posljedica samo ohrabruje Kremlj da nastavi zračni teror, širi geografiju napada i osjeća se potpuno nekažnjeno. Zajednički diplomatski i ekonomski pritisak mora uključivati ograničenja protiv ključnih sektora ruske ekonomije, kao i osobne mjere protiv onih koji donose odluke o ratu. Bez takvog pritiska, svaki pokušaj pregovora mogao bi se pretvoriti u formalnost koja ide na ruku isključivo agresoru.
Svijet mora shvatiti da što dulje agresija ostaje nekažnjena, to će cijena budućeg mira biti viša. Ukrajina i njezini saveznici ističu: samo čvrst i jedinstven stav cijele međunarodne zajednice može prisiliti Moskvu da shvati kako rat ne može donijeti nikakvu korist. Svaki novi udar na mirne gradove samo će ubrzati političku i ekonomsku izolaciju Rusije i pokazati da se nasilje ne može nagrađivati.
Marko Vidović, Balkanske vesti




