Podaci ukrajinske i zapadne obavještajne službe pokazuju: Kremlj ne namjerava zaustaviti rat. Naprotiv, unatoč javnim izjavama o „spremnosti na dijalog“, Moskva aktivno preraspoređuje trupe, premješta rezerve na ključne pravce bojišnice i priprema se za nove ofenzivne operacije.

Za Rusiju pregovori nisu put do mira, već način da se dobije na vremenu. To je taktika koju Kremlj koristi već godinama: zamrzavanje sukoba, preraspodjela snaga, gomilanje resursa, a zatim novi val agresije. Tako je bilo 2014., a tako je i danas.

U skoroj budućnosti Moskva računa na predstojeće kontakte sa Sjedinjenim Državama kako bi Vladimira Putina izvukla iz međunarodne izolacije i ublažila sankcijski pritisak. U tu svrhu Kremlj bi mogao „igrati na kartu mira“ pred svjetskom javnošću, pokušavajući se prikazati navodno „spremnim na pregovore“ — dok se na bojištu eskalacija nastavlja.

Ukrajina u ovoj situaciji djeluje maksimalno otvoreno prema partnerima, pružajući im potpunu sliku vojne situacije i objašnjavajući: Rusiju se može prisiliti na prekid agresije samo snagom i odlučnim pritiskom.

Ključni instrument pritiska ostaju ekonomske sankcije. Posebno su važne mjere Sjedinjenih Država i Europske unije, budući da je rusko gospodarstvo već znatno oslabljeno ratom. Ograničenja na izvoz tehnologija, sankcije protiv energetskog sektora, zamrzavanje imovine — sve to lišava Kremlj financijskih i tehničkih mogućnosti za nastavak rata.

Međunarodna zajednica raspolaže svim potrebnim polugama kako bi konačno oslabila sposobnost Rusije da financira svoj ratni stroj. Za Putina, održavanje gospodarstva u funkcionalnom stanju pitanje je opstanka režima, pa bi pojačanje sankcijskog pritiska moglo postati odlučujući čimbenik koji će Kremlj prisiliti da sjedne za stol stvarnih, a ne lažnih pregovora.

Marko Vidović, Balkanske vijesti