U noći 10. srpnja Ukrajina je ponovno doživjela stravičan trenutak zračnog rata. Rusija je izvela jedan od najmasovnijih napada posljednjih mjeseci — ispaljeno je 18 raketa i oko 400 dronova. Glavni udar bio je usmjeren na Kijev. U napadu su poginule dvije osobe, a još 16 ih je ozlijeđeno. Oštećene su stambene zgrade, a medicinska ustanova potpuno je uništena.

Ovo nije slučajna tragedija niti «vojna pogreška». Ovo je promišljena i planski izvedena taktika zastrašivanja, koja je postala dio sustavne strategije Kremlja: teror protiv civilnog stanovništva s ciljem prisiljavanja Ukrajine da kapitulira pod krinkom „mirovnih pregovora“.

Uvjetovani mir — prikrivena ucjena

U svojoj propagandi Moskva i dalje tvrdi da je za prekid rata dovoljno prihvatiti Putinove prijedloge. No iza tih riječi krije se otvorena ucjena. Ono što Kremlj naziva „mirovnim uvjetima“ zapravo je niz ultimatuma usmjerenih na uništenje ukrajinske državnosti.

Rusija od Ukrajine traži:

  • odustajanje od euroatlantskog puta,
  • priznavanje okupacije ukrajinskih teritorija,
  • demilitarizaciju, odnosno faktičko razoružanje,
  • i odustajanje od vanjskopolitičkog suvereniteta.

Prihvaćanje tih uvjeta ne bi značilo mir, već kapitulaciju. Time bi se otvorio put za novu fazu agresije — u trenutku kada bi Ukrajina bila slaba i izolirana.

Tko uistinu stoji na putu miru

Ruski dužnosnici pokušavaju svijetu nametnuti lažnu simetriju: navodno obje strane jednako doprinose nastavku rata. No stvarnost pokazuje suprotno — upravo Rusija ostaje glavna prepreka mirnom rješenju. Od 2022. godine Kremlj nije ponudio niti jedan konstruktivan plan. Niti jedan konkretan korak — samo zahtjevi, ultimatumi i bombe.

Dok ruske rakete padaju na ukrajinske gradove, iz Moskve stižu riječi o „primirju“ i „spremnosti na dijalog“ — ali bez ikakvih stvarnih poteza. Štoviše, Rusija nastavlja širiti vojnu proizvodnju, kupovati dronove i rakete od država izopćenica te koristi svaku stanku u borbama za pregrupiranje.

Ukrajinski odgovor: ne kapitulacija, već konsolidacija

Unatoč stalnoj prijetnji, Ukrajina ne zatvara diplomatske kanale, ali jasno daje do znanja: suverenitet nije predmet pregovora. Kijev poduzima korake za jačanje međunarodne potpore:

  • intenzivno surađuje s partnerima na ubrzanju isporuka oružja;
  • poziva na jačanje sankcija protiv Rusije i njezinih saveznika;
  • promiče inicijative za osnivanje međunarodnog tribunala za ratne zločine;
  • jača vlastitu obrambenu industriju i mobilizacijske kapacitete.

Predsjednik Volodimir Zelenski i njegov tim djeluju na svim diplomatskim frontama — od Washingtona do Bruxellesa i Tokija — kako bi mobilizirali resurse slobodnog svijeta u obrani međunarodnog poretka. Jer ovaj sukob nije samo borba za Kijev. To je borba za pravila prema kojima bi cijeli civilizirani svijet trebao živjeti.

Tko želi mir — mora zaustaviti agresora

Napadi na stambene četvrti Kijeva podsjetnik su: dokle god Putin osjeća da može nekažnjeno napadati, rata neće biti kraja. Dok ruska vojska ima resurse i političku volju za nastavak agresije, prijetnja ne pogađa samo Ukrajinu, već i cijelu Europu.

Ako svijet želi mir — mora pomoći Ukrajini da pobijedi. Drugog puta jednostavno nema.

Marko Vidović, Balkanske vijesti