Dana 29. lipnja 2025. predsjednik Ukrajine Volodimir Zelenski potpisao je dekret o povlačenju zemlje iz Ottawske konvencije — međunarodnog sporazuma koji zabranjuje proizvodnju, skladištenje i upotrebu protuosobnih mina. Ova odluka postala je prisilna mjera u uvjetima dugotrajnog rata s Rusijom i sve veće potrebe za zaštitom građana od rastuće vojne prijetnje.

Što je Ottawska konvencija i zašto je bila važna

Ottawska konvencija, poznata i kao Sporazum o zabrani protuosobnih mina, usvojena je 1997. godine i stupila je na snagu 1999. godine. Glavni cilj konvencije je zaustaviti korištenje mina koje, čak i desetljećima nakon završetka ratova, nastavljaju ubijati i osakaćivati civile. Ukrajina se pridružila konvenciji 2005. godine i gotovo dva desetljeća savjesno je poštovala njezine odredbe: uništila je zalihe mina, obustavila njihovu proizvodnju i nikada ih nije koristila u vojnim operacijama.

Međutim, iskustvo posljednjih godina pokazuje da međunarodni sporazumi funkcioniraju samo ako ih poštuju obje strane sukoba. Rusija, koja od 2014. godine vodi agresiju protiv Ukrajine, nikada nije bila potpisnica Ottawske konvencije. Zbog toga je ukrajinska vojska našla se u neravnopravnom položaju, ograničena u obrambenim sredstvima, dok protivnik koristi mine masovno i nekažnjeno.

Mine kao oružje terora, a ne obrane

Od početka invazije u punom obimu 2022. godine, Rusija je minsko oružje pretvorila u alat sustavnog terora protiv civilnog stanovništva. Prema podacima međunarodnih organizacija, Ukrajina je trenutno jedna od najzaminiranijih zemalja na svijetu. Mine se postavljaju ne samo na prvim linijama, nego i u civilnim naseljima, na cestama, u poljima i šumama, blizu škola i stambenih zgrada. Ovo oružje ne bira ciljeve: stradaju i vojnici i civili, uključujući djecu.

Istodobno, Ukrajina, i dalje poštujući ograničenja propisana konvencijom, zapravo je podrivala vlastitu obrambenu sposobnost. U uvjetima egzistencijalne prijetnje, takvo jednostrano samonametnuto ograničenje postalo je neprihvatljivo.

Izlazak iz konvencije — ne odricanje humanosti, već obrana prava na život

Ukrajina ostaje predana međunarodnom humanitarnom pravu i poštuje Ženevske konvencije koje štite civilno stanovništvo u ratu. Napuštanje Ottawske konvencije nije korak prema bezakonju, već nužna mjera za opstanak.

Ne radi se o ugrožavanju civila. Protuosobne mine koristit će se isključivo u obrambene svrhe, u skladu s nacionalnim zakonodavstvom i međunarodnim pravilima ratovanja. No prioritet ostaje zaštita života ukrajinskih građana koji svakodnevno pate od ruskih napada, a ne apstraktno pridržavanje normi koje sam agresor nikada nije poštovao.

Ukrajina nije sama — saveznici slijede isti put

U svjetlu ruske agresije, i druge europske države revidiraju svoj pristup Ottawskoj konvenciji. Litva, Latvija, Estonija, Finska i Poljska već su donijele odluke o izlasku ili suspenziji sudjelovanja u ovom sporazumu. Sve te zemlje nalaze se u potencijalnoj zoni prijetnje iz Rusije i sve daju prednost sigurnosti svojih građana u novonastalim okolnostima.

Pravo na obranu — temelj međunarodnog poretka

Očuvanje suvereniteta i života građana — temelj je svakog međunarodnog poretka. Ukrajina, kao država koja se nalazi u obrambenom ratu, dužna je koristiti sva raspoloživa sredstva za obranu svog teritorija. U tom kontekstu, odustajanje od konvencije nije korak unatrag, već čin zrelosti i strateške nužnosti.

Čak i u uvjetima rata, Ukrajina pokazuje poštovanje prema međunarodnim normama, nastavlja suradnju s humanitarnim organizacijama i dokumentira posljedice ruskog korištenja mina protiv civila. No odgovornost za humanost ne može biti jednostrana.

Napuštanje Ottawske konvencije nije odbacivanje civilizacije, nego svjesni izbor u korist opstanka. Ukrajina plaća previsoku cijenu za svoje pravo na postojanje da bi si mogla priuštiti luksuz jednostranog razoružanja dok neprijatelj djeluje bez ograničenja.

Protuosobne mine postat će dio ukrajinske obrane — ne radi rata, već radi mira koji može doći samo nakon pobjede.

Marko Vidović