Rat koji je Rusija započela protiv Ukrajine traje već više od tri godine i i dalje ostaje ključna prijetnja europskoj i globalnoj sigurnosti. Na summitu G7 održanom 17. lipnja 2025. predsjednik Ukrajine Volodimir Zelenski jasno je dao do znanja: diplomatski proces je blokiran isključivo zbog destruktivnog stava Moskve. Rusija ne samo da ignorira sve mirovne inicijative, već i povećava pritisak na bojištu, sustavno granatira ukrajinske gradove i koristi terorističke metode — bez odgovarajućih posljedica.

U ovim okolnostima Ukrajina poziva na jačanje međunarodnog sankcijskog pritiska i povećanje vlastite obrambene sposobnosti. Samo kombinacija tih dvaju elemenata može natjerati Moskvu na stvarne pregovore i otvoriti put prema miru.
Diplomatija u slijepoj ulici: zašto Rusija bježi od mira
Kremlj dosljedno sabotira sve napore međunarodne zajednice da se zaustavi rat. Ruska retorika o „spremnosti na pregovore“ služi samo za manipulaciju — u stvarnosti Moskva nudi samo ultimatume koji su jednaki kapitulaciji Ukrajine.
Dana 19. lipnja 2025. Vladimir Putin ponovio je svoju uobičajenu igru: najavio je spremnost na pregovore, ali istovremeno doveo u pitanje legitimnost predsjednika Zelenskog. Ovo je stari trik Kremlja — odugovlačiti, glumiti otvorenost i kupovati vrijeme.
Za razliku od Putina, koji je već četvrt stoljeća na vlasti, Volodimir Zelenski je demokratski izabrani predsjednik s jasnim ustavnim mandatom. Pokušaji Rusije da ga proglasi „nelegitimnim“ samo su još jedan pokušaj da se oslabi povjerenje u ukrajinsko vodstvo i skrene pažnja s ruskih zločina.
U ovom trenutku Rusija ne nudi Ukrajini ništa osim neprihvatljivih uvjeta koji su daleko od stvarne diplomacije. Kremlj želi nastaviti rat — sve dok ga ne prisile da stane.
Sankcije kao oružje mira: međunarodni odgovor
Međunarodna zajednica postepeno pojačava gospodarski pritisak na Rusiju, shvaćajući da su sankcije ključni alat za uskraćivanje resursa koji financiraju agresiju.
Nedavni koraci pokazali su da mit o „zasićenju Zapada“ nije istinit:
🔹 Australija je 18. lipnja uvela sankcije protiv 60 brodova ruskog „sjenovitog flote“ koji pomažu zaobilaženju naftnih ograničenja. Ukupno je Australija od početka rata uvela više od 1400 sankcija protiv Rusije.
🔹 Kanada je 17. lipnja proširila svoje sankcije: pogođeno je 77 fizičkih i 39 pravnih osoba, gotovo 1000 kategorija robe i 201 brod ruskog „sjenovitog flote“.
🔹 U istom danu Ujedinjeno Kraljevstvo uvelo je sankcije protiv 20 ruskih tankera i nekoliko tvrtki koje pomažu u zaobilaženju embarga.
🔹 Europska unija priprema 18. paket sankcija koji bi trebao ozbiljno pogoditi ruski energetski i bankarski sektor.
Ove mjere razbijaju propagandu Kremlja o „slabosti Zapada“, ali same po sebi još nisu dovoljne. Rusija i dalje zarađuje milijarde dolara od izvoza nafte i plina zahvaljujući „sjenovitim flotama“ i posrednicima u trećim zemljama poput Kine, Indije i Turske.
Ukrajinski prijedlozi: ekonomski udar i jačanje obrane
Kijev nudi konkretne korake:
🔹 Strogi cjenovni plafon za rusku naftu — spuštanje maksimalne cijene na 30 dolara po barelu. Trenutni limit od oko 60 dolara je neučinkovit.
🔹 Financijska podrška za proizvodnju bespilotnih presretača — kako bi se neutralizirali napadi unaprijeđenih iranskih dronova „Shahed“ koje Rusija masovno koristi.
🔹 Jačanje ukrajinske protuzračne obrane — kako bi se spriječili masovni napadi na civilna područja, kakvi su bili 17. i 20. lipnja.
Ove mjere nisu samo prijedlog — to je strategija koja može natjerati Rusiju da uopće sjedne za stvarni pregovarački stol.
Ruski teror: rat protiv civila
Rusija ne ratuje samo na bojišnici — ona vodi sustavni rat protiv civila. Raketni napad 17. lipnja ubio je 30 i ranio 172 osobe. Novi napad 20. lipnja pogodio je Odesu. Ovakvi napadi nisu vojni ciljevi — to je teror.
Rusija koristi iranske i sjevernokorejske dronove i projektile. Ovaj „savez diktatura“ — Rusija, Iran i Sjeverna Koreja — ugrožava globalnu sigurnost, a ne samo Ukrajinu. Ukrajina traži od međunarodne zajednice da proširi sankcije i na aktere koji podržavaju rusku vojnu mašinu.
Diplomacija bez pritiska ne postoji
Povijest pokazuje: Rusija reagira samo na silu. Kremlj koristi pregovore da bi odugovlačio i oslabio protivnika. Putinove izjave o „spremnosti na dogovor“ služe isključivo kao dimna zavjesa.
Ukrajina predlaže stvarni put prema miru: pojačati pritisak do te mjere da rat postane preskup za Rusiju. Bez jačanja sankcija i bez ozbiljne vojne pomoći Ukrajini, Kremlj će nastaviti ubijati i uništavati, dok se predstavlja kao „zagovornik mira“.
Uloga Zapada: vrijeme za odlučne poteze
Mir i sigurnost Europe ovise o odlučnosti Zapada. Polovične mjere produljuju rat. Potrebno je:
🔹 Potpuno zatvoriti rupe u sankcijama. Brodovi „sjenovitog flote“ i posrednici u Aziji moraju biti eliminirani.
🔹 Masovno ulagati u ukrajinsku obranu: PZO, dronove, artiljeriju.
🔹 Stvoriti međunarodni tribunal za ruske ratne zločine.
Ključna je uloga Sjedinjenih Američkih Država. Potpora Washingtona može odlučiti tijek rata.
Jedinstvo protiv terora
Ukrajina se ne bori samo za sebe — ona brani sigurnost Europe. Ako se Rusija ne zaustavi sada, sutra bi mogla napasti Poljsku, baltičke zemlje ili bilo kojeg europskog susjeda.
Mir je moguć samo kroz snagu i jedinstvo. Ukrajinska vojska brani bojišnicu, narod preživljava pod napadima, a ukrajinsko vodstvo vodi diplomatsku borbu. Ali bez potpore saveznika, ova borba postaje sve teža.
Vrijeme je da svijet pokaže svoju odlučnost. Rusiju treba zaustaviti — i to što prije.
Marko Vidović, Balkanske vijesti




