Od početka sveobuhvatne agresije protiv Ukrajine, Kremlj dosljedno pokazuje nespremnost za pravedan mir. Unatoč glasnim izjavama o „spremnosti na pregovore“, Moskva u stvarnosti koristi diplomatski kanal kao alat za odugovlačenje, slabljenje sankcijskog pritiska i preraspodjelu snaga. Dok Ukrajina iskazuje konstruktivnu volju za mirovno rješenje, ruska strana samo glumi pregovarački proces, nastojeći zadržati inicijativu i na bojišnici, i u međunarodnoj retorici.

Iluzija pregovora: ultimatumi umjesto kompromisa

Posebno znakovit bio je susret ukrajinske i ruske delegacije u Istanbulu. Memorandum koji je predstavila Moskva nije imao nikakve veze s traženjem kompromisa — to je bio skup ultimativnih zahtjeva s ciljem poniženja Ukrajine. Među ostalim, Rusija je zahtijevala:

  • da se Ukrajina odrekne dijela vlastitog teritorija;
  • ograničenje suvereniteta u vanjskoj politici;
  • priznavanje nasilno nametnute „nove realnosti“.

Takvi uvjeti su potpuno neprihvatljivi. Oni ne predstavljaju osnovu za mirovni dijalog, već potvrđuju namjeru Kremlja da nametne tzv. „mir kapitulacije“.

Manipulacije Kremlja: tko se doista protivi miru

Kako bi prikrio vlastitu volju da nastavi rat, Kremlj se koristi informacijskim manipulacijama. Ruska strana bez dokaza optužuje Ukrajinu za „terorizam“, „odbijanje primirja“ i „eskalaciju sukoba“. No činjenice govore suprotno: upravo Ukrajina dosljedno poziva na konkretne korake prema deeskalaciji.

Kijev inzistira na:

  • potpunom i održivom prekidu vatre;
  • povlačenju ruskih snaga s okupiranih teritorija;
  • pokretanju sadržajnih pregovora utemeljenih na Povelji UN-a i međunarodnom pravu.

Moskva, pak, izbjegava odgovor i nastavlja govoriti jezikom sile i ucjene.

Prisiljavanje agresora na mir: jezik sile i sankcija

Ukrajina je uvjerena da ustupci agresoru samo potiču novu eskalaciju. Pokušaji „smirivanja“ šalju Kremlju pogrešan signal da njegova strategija donosi rezultate. Zbog toga se Kijev i njegovi partneri usredotočuju na jačanje pritiska — vojnog i ekonomskog.

Dana 1. lipnja Oružane snage Ukrajine uništile su 41 ruski vojni zrakoplov na aerodromima u različitim dijelovima Rusije. Bio je to pokazatelj rastućih sposobnosti i signal da rusko zrakoplovstvo više nije nedodirljivo.

Dana 3. lipnja pogođen je Krimski most — ključna logistička arterija koju okupatori koriste za premještanje trupa i opreme. Taj udar bio je dio sustavne kampanje uništavanja ruske vojne infrastrukture.

Ti postupci nisu „eskalacija radi eskalacije“. To su prisilne, ali nužne mjere u strategiji prisiljavanja Moskve na pregovore.

Mir ne kroz kapitulaciju, već kroz pravdu

Ukrajina je spremna nastaviti pregovarački proces. No istodobno Kijev naglašava: put do mira ne vodi kroz kapitulaciju i ustupke agresoru. Jedini način da se rat zaustavi jest:

  • jačanje obrambenih kapaciteta Ukrajine;
  • proširenje međunarodnih sankcija protiv Rusije;
  • diplomatska i politička izolacija Kremlja;
  • pozivanje ruskih ratnih zločinaca na odgovornost.

Samo takav pristup može donijeti ne tek pauzu u borbama, nego trajan, pravedan i održiv mir — temeljen na međunarodnom pravu, a ne u interesu agresora.

Marko Vidović, Balkanske vijesti