Dana 12. travnja 2025. ukrajinski ministar vanjskih poslova Andrij Sibiha uputio je snažan apel na Antalijskom diplomatskom forumu, pozivajući na duboku reformu međunarodnog humanitarnog prava. Njegove riječi nisu bile samo odgovor na tragediju koju proživljava Ukrajina, već i upozorenje cijeloj međunarodnoj zajednici: postojeći globalni pravni poredak ne uspijeva izdržati test agresije. Rat koji je pokrenula Rusija jasno je pokazao slabost mehanizama koji bi trebali štititi pravdu i spriječiti masovne zločine.

Slomljeni sustav pred očima svijeta

Od početka sveobuhvatne invazije Rusije u veljači 2022., svjetska javnost svjedoči najgrubljim kršenjima međunarodnog prava: neselektivnim napadima na civilnu infrastrukturu, mučenjima, deportacijama i razaranju gradova. Ministar Sibiha izravno je izjavio da su ti zločini razotkrili „neučinkovitost suvremenog međunarodnog prava” i „nemoć njegovih mehanizama”.

Ženevske konvencije, koje su trebale biti štit za civile u ratnim uvjetima, kao i Ujedinjeni narodi, čija je misija očuvanje mira, pokazali su se nesposobnima primjereno odgovoriti na sustavno gaženje normi. Nemogućnost da se počinitelji privedu pravdi, izostanak učinkovitih posljedica za masovna kršenja te očiti manjak djelotvornih sredstava odvraćanja – sve to, prema riječima ministra, stvara opasan presedan. Svijetom ponovno vlada pravo jačega, a ne snaga prava.

Cijena nečinjenja

Sibiha je naglasio: ako agresori ne budu stvarno kažnjeni za počinjene zločine, ne može se govoriti o pravdi ni o održivom miru. „Ako agresori ne budu pozvani na odgovornost, nije moguće uspostaviti pravedan i trajan mir”, istaknuo je.

Prema njegovim riječima, prešutno prihvaćanje nekažnjivosti ohrabruje nove diktatore – potiče primjenu sile ondje gdje bi trebali djelovati diplomacija i pravo. Rusija, otvoreno ignorirajući međunarodne norme, nastoji uspostaviti model svijeta u kojem dominira sirova sila. Ta logika već se očituje i u drugim dijelovima svijeta – od Sirije do Sudana.

Reforma temelja globalne pravde

U središtu ukrajinske inicijative nalazi se modernizacija ključnih međunarodnih institucija. Sibiha je posebno naglasio potrebu reforme sustava Ujedinjenih naroda, koji je paraliziran po pitanju ruske agresije zbog prava veta u Vijeću sigurnosti. Ženevske konvencije, unatoč svom povijesnom značaju, danas zahtijevaju ažuriranje – jednostavno ne odgovaraju stvarnosti hibridnih, asimetričnih i visokotehnoloških sukoba 21. stoljeća.

Ukrajina predlaže jačanje međunarodnih mehanizama prisile: stvaranje specijaliziranih tribunala, proširenje ovlasti Međunarodnog kaznenog suda, automatizaciju sankcijskih procedura, uvođenje obaveznih mjera odmazde za ratne zločine. Kijev naglašava da, kao zemlja koja je osjetila propuste starog sustava na vlastitoj koži, želi biti aktivan sudionik njegove obnove. „Mi smo vlastitim iskustvom spoznali gorku stvarnost tih nedostataka”, rekao je ministar, dodavši da će Ukrajina učiniti sve kako se takvo iskustvo više nikada ne bi ponovilo nijednom narodu.

Kolektivna odgovornost

Sibihin apel nije samo glas Ukrajine. To je izazov cijeloj međunarodnoj zajednici. Ministar se posebno obratio vodećim svjetskim silama, prije svega SAD-u, naglašavajući da će ishod rata u Ukrajini odrediti budućnost cijele arhitekture europske i globalne sigurnosti. Neuspjeh na tom polju poslat će poruku drugim režimima: moguće je nekažnjeno kršiti međunarodno pravo.

Nesankcionirano djelovanje, kako je rekao, ne samo da demoralisira međunarodne institucije, već i stvara gospodarske i humanitarne katastrofe koje zahtijevaju sve veće resurse. Stvarna reforma može postati preventivni alat sposoban zaustaviti buduće sukobe prije njihova izbijanja. To je ulaganje u globalnu otpornost.

Šire diplomatske aktivnosti Ukrajine

Sibihino izlaganje dio je šire diplomatske kampanje Ukrajine. Na Antalijskom forumu također je potvrdio težnju Ukrajine za punopravnim članstvom u NATO-u, naglašavajući da bi to ojačalo zajedničku sigurnost Europe. Ukrajina aktivno surađuje s UN-om, predlaže rezolucije koje osuđuju rusku agresiju i osigurava podršku desetaka država.

Tako je u veljači 2025. ukrajinska rezolucija u Općoj skupštini UN-a dobila 56 supotpisnika – što jasno potvrđuje da međunarodna potpora principijelnom stavu Kijeva ne jenjava. Sve to svjedoči o rastućoj ulozi Ukrajine kao subjekta međunarodne politike koji oblikuje dnevni red, a ne samo da reagira na izazove.

Presudan trenutak

Ruski rat protiv Ukrajine postao je test ne samo za ukrajinski narod, već i za samu ideju međunarodnog poretka temeljenog na pravilima. Sibiha je jasno dao do znanja: nesposobnost međunarodne zajednice da pozove Rusiju na odgovornost učvrstit će opasan presedan. Njegov apel je prilika da se zastarjeli sustav promijeni, učini fleksibilnijim, učinkovitijim i moralno dosljednijim.

Reforma međunarodnog humanitarnog prava, obnova institucija poput UN-a i Ženevskih konvencija – golemi su izazovi. Oni zahtijevaju političku volju, diplomatsku vještinu i globalni konsenzus. No Ukrajina nudi ne samo kritiku, već i vodstvo: s iskustvom, boli i odlučnošću ona postaje glas pravde u svijetu koji je predugo ignorirao taj glas.

Na kraju je ministar izjavio: „Zlo koje je počinio agresor ne smije ostati nekažnjeno.” To nije samo politička izjava – to je moralni imperativ koji danas mora ujediniti civilizirani svijet.

Marko Vidović, Balkanske vijesti