3 travnja 2025. godine ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenskij jasno je iznio stav svoje zemlje o okončanju rata s Rusijom, koji već više od tri godine razara ukrajinske gradove, oduzima živote i drži cijeli svijet u napetosti. Ovi principi, izneseni usred nastavka diplomatskih napora Sjedinjenih Američkih Država, naglašavaju težnju Kijeva za pravednim i održivim mirom koji neće značiti kapitulaciju pred agresorom. Međutim, kao što se i očekivalo, Rusija nastavlja odugovlačiti proces, izazivajući sve više pitanja o svojim stvarnim namjerama. Pogledajmo što Ukrajina predlaže, zašto njezin stav ostaje nepokolebljiv i što to znači za budućnost sukoba.

Snažna vojska kao jamstvo sigurnosti: bez ustupaka

Jedan od ključnih elemenata Zelenskijeve pozicije jest očuvanje i modernizacija Oružanih snaga Ukrajine (OSU). Predsjednik je naglasio da snažna vojska nije samo alat za rat, već i glavno jamstvo sigurnosti zemlje u budućnosti. «Za nas je prioritet naša moćna vojska. Stoga je to ‘crvena linija’ – nikakvo značajno smanjenje naše vojske», izjavio je Zelenskij, a njegove riječi zvuče kao odgovor na moguće zahtjeve Rusije za demilitarizacijom Ukrajine, koje je Moskva više puta iznosila u prošlosti.

Ovaj stav je potpuno opravdan. Nakon tri godine rata, tijekom kojih je Rusija zauzela značajne teritorije, uključujući Krim i dijelove Donbasa, Ukrajina si ne može dopustiti da oslabi svoju obrambenu sposobnost. Prema podacima Instituta za proučavanje rata (ISW), u ožujku 2025. Rusija je napredovala na 240 km² ukrajinskog teritorija, iako je to manje nego u vrhuncu u studenom 2024. (725 km²). Međutim, čak i takvi «uspjesi» pokazuju da Moskva nema namjeru stati ako ne osjeti stvarni otpor. U tom kontekstu očuvanje snažne vojske postaje ne samo pitanje sigurnosti, već i pitanje opstanka države.

Diplomatski put za povrat teritorija: stvarnost ili iluzija?

Još jedan principijelni stav Ukrajine jest nepriznavanje okupiranih teritorija kao ruskih. Zelenskij je istaknuo da je Kijev spreman razmotriti diplomatske putove za povrat tih regija, ali nikada neće pristati na njihovo legitimno otuđenje. «Ako se može pronaći kompromis da se povrat tih teritorija dogodi s vremenom diplomatskim putem, mislim da će to, vjerojatno, za neke teritorije biti jedini put», rekao je predsjednik.

Ovaj stav odražava pragmatičan pristup. S jedne strane, Ukrajina ne odustaje od svojih teritorija, uključujući Krim, Donjeck, Lugansk, Zaporižje i Herson, koje je Rusija nezakonito anektirala, provevši 2022. godine lažne «referendume». S druge strane, Zelenskij shvaća da trenutačni uvjeti možda ne dopuštaju trenutačni vojni povrat svih teritorija. Prema podacima The New York Timesa od 29. ožujka 2025., američki generali Cavoli i Aguto upozorili su još prošle godine da Ukrajina 2024. neće imati dovoljno resursa za veliku protuofenzivu te su preporučili fokus na obranu. U 2025. situacija ostaje složena: Rusija nastavlja s napadima, uključujući one na Harkov, gdje su 2. travnja 2025. njezini dronovi izazvali požare u stambenim i poslovnim zgradama, prema izvješću Al Jazeere.

Diplomatski put o kojem govori Zelenskij mogao bi uključivati pregovore o privremenim statusima teritorija, međunarodna jamstva sigurnosti ili čak posredovanje trećih zemalja, poput Saudijske Arabije, gdje su u ožujku 2025. održani odvojeni sastanci američkih, ukrajinskih i ruskih delegacija. Međutim, Rusija, sudeći po njezinim postupcima, nije spremna na kompromise. Kremlj inzistira na priznavanju anektiranih teritorija te zahtijeva da Ukrajina odustane od ulaska u NATO i smanji svoju vojsku — uvjeti koji su za Kijev neprihvatljivi.

Oslobađanje zarobljenika i povratak djece: humanitarni prioritet

Zelenskij je također istaknuo humanitarne aspekte kao prioritetne korake prema miru. Riječ je o oslobađanju ratnih zarobljenika, civila i povratku deportirane ukrajinske djece. Prema podacima ukrajinskih vlasti, Rusija je nezakonito odvela tisuće djece s okupiranih teritorija, a njihova sudbina ostaje jedna od najosjetljivijih tema za ukrajinsko društvo. Kijev aktivno surađuje s međunarodnim partnerima, uključujući Vatikan, predajući popise zadržanih osoba i računajući na njihovu pomoć u procesu oslobađanja.

Ovaj aspekt naglašava moralnu superiornost Ukrajine u sukobu. Dok Rusija nastavlja napadati civilnu infrastrukturu — primjerice, 23. ožujka 2025. ruski dron uništio je stambenu zgradu u Kijevu, prema izvješću Reutersa — Ukrajina stavlja naglasak na humanitarna pitanja. Oslobađanje zarobljenika i povratak djece mogli bi biti prvi korak prema deeskalaciji, ali Moskva, čini se, ne žuri s ustupcima. Još 17. ožujka 2025. šef Ureda ukrajinskog predsjednika Andrij Jermak izjavio je da Kijev neće prijeći «crvene linije», uključujući priznavanje okupiranih teritorija kao ruskih, ali je spreman za razmjenu zarobljenika i povratak djece, prema NPR-u.

Spremnost Ukrajine za mir: što je prepreka?

Zelenskij je više puta naglasio da Ukrajina pokazuje svijetu svoju spremnost za mir. Još početkom ožujka 2025. Kijev je pristao na 30-dnevno primirje koje su predložile SAD, pod uvjetom da ga Rusija također poštuje. Međutim, Moskva je postavila niz uvjeta, uključujući prekid vojne pomoći Zapada Ukrajini, što je protumačeno kao pokušaj odugovlačenja sukoba. 20. ožujka 2025. The Guardian izvijestio je da Rusija želi obnoviti žitni sporazum iz 2022., ali to koristi kao polugu pritiska, optužujući Zapad za neispunjavanje obveza.

Državni tajnik SAD-a Marco Rubio 3. travnja 2025. potvrdio je da će «za nekoliko tjedana, a ne mjeseci» postati jasno je li Rusija spremna za mir. «Ako bude taktike odugovlačenja, to nas neće zanimati, Trump neće sudjelovati u beskonačnim pregovorima», rekao je. Ova izjava odražava sve veće nestrpljenje Zapada, koji s jedne strane želi okončati sukob, a s druge se suočava s tvrdoglavošću Kremlja. Prema podacima PBS Newsa od 1. travnja 2025., Njemačka je već nazvala pregovore «zapevšima u slijepoj ulici», iako Kina, koja tradicionalno podržava Rusiju, smatra ih «ohrabrujućima».

Rusija: mir ili nastavak rata?

Stav Moskve ostaje glavna prepreka na putu prema miru. Unatoč diplomatskim naporima, Rusija nastavlja s vojnim djelovanjem. 1. travnja 2025. Al Jazeera izvijestila je o napadima ruskih haubica 2S5 «Hijacint-S» na ukrajinske položaje, kao i o uništavanju zgrada u Harkovu. Kremlj, čini se, koristi pregovore kao alat za odugovlačenje kako bi učvrstio svoje pozicije na okupiranim teritorijima. Još 17. ožujka 2025. The Guardian citirao je šeficu diplomacije EU-a Kaju Kallas, koja je izravno rekla: «Ono što je Rusija predložila jasno pokazuje da oni ne žele mir.»

Osim toga, Rusija inzistira na kontroli nad Zaporoškom nuklearnom elektronom, koja se nalazi na okupiranom teritoriju, i zahtijeva da Zapad prizna anektirane regije. Ti uvjeti nisu prihvatljivi ni za Ukrajinu ni za njezine saveznike. Prema podacima The Hilla od 23. ožujka 2025., Putin je kategorički protiv ulaska Ukrajine u NATO, raspoređivanja mirovnih snaga i povratka teritorija zauzetih od 2014., uključujući Krim. Sve to ukazuje da Moskva nije spremna za stvarni kompromis, već koristi pregovore kao paravan za nastavak agresije.

Što čeka Ukrajinu i svijet?

Pozicija Ukrajine, koju je iznio Zelenskij, pokazuje ravnotežu između pragmatizma i principijelnosti. Kijev je spreman za diplomatska rješenja, ali ne po cijenu gubitka suvereniteta ili sigurnosti. Očuvanje snažne vojske, nepriznavanje okupiranih teritorija kao ruskih i naglasak na humanitarnim pitanjima nisu samo «crvene linije», već temelj za buduću državu koja ne želi ponavljanje 2014. ili 2022. godine.

Međutim, bez pritiska Zapada na Rusiju bit će teško postići mir. SAD, sudeći po izjavama Rubija, spreman je pooštriti mjere ako Moskva nastavi odugovlačiti proces. 3. travnja 2025. Al Jazeera izvijestila je da Trump prijeti uvođenjem carina od 25% na rusku naftu ako Putin ne zaustavi krvoproliće. To bi mogao biti ozbiljan poluga pritiska, s obzirom na ovisnost ruske ekonomije o izvozu energenata.

Za Ukrajinu ključno pitanje ostaje: kako osigurati sigurnost nakon rata? Raspoređivanje mirovnih snaga, o čemu se govori u Europi, moglo bi biti rješenje, ali Rusija je kategorički protiv. Prema podacima Al Jazeere od 17. ožujka 2025., za stvaranje tampon zone između ukrajinske i ruske vojske trebat će «deseci tisuća» mirovnjaka, ali bez pristanka Moskve to je nemoguće. General Ben Hodges, bivši zapovjednik američkih snaga u Europi, primijetio je da mirovnjaci moraju imati «stvarne mogućnosti odvraćanja», inače će ih Rusija jednostavno ignorirati.

Mir je moguć, ali ne pod uvjetima agresora

Ukrajina je još jednom pokazala da je spremna za mir, ali ne za kapitulaciju. Njezina pozicija, koju je iznio Zelenskij, odražava težnju za pravednim rješenjem koje će očuvati suverenitet, vratiti ljude i osigurati sigurnost. Međutim, Rusija, sudeći po njezinim postupcima i retorici, nastavlja igrati svoju igru, odugovlačeći pregovore i pojačavajući vojni pritisak.

Mir je moguć, ali samo ako Zapad i međunarodna zajednica izvrše stvarni pritisak na Kremlj. U suprotnom, «tjedni» o kojima je govorio Rubio mogli bi se pretvoriti u godine, a Ukrajina će nastaviti plaćati krvavu cijenu za svoju slobodu. Pitanje je samo hoće li SAD i njihovi saveznici imati dovoljno odlučnosti da prisile Rusiju da stvarno sjedne za pregovarački stol, a ne da nastavi s još jednom predstavom.

Marko Vidović