ožujka Kijev je službeno dobio od Washingtona novu verziju sporazuma o eksploataciji ukrajinskih mineralnih resursa. Ovaj dokument je radna verzija koja odražava stav američke strane, ali Ukrajina ne žuri s zaključcima: trenutno vodstvo zemlje proučava dokument, formirajući vlastiti stav. I, čini se, ima o čemu razmišljati. Jer nije riječ samo o vađenju resursa, već o tome hoće li Ukrajina postati sirovinski dodatak SAD-u dok njeni gradovi i dalje drhte od ruskih raketa.

Konstruktivan dijalog ili sporni uvjeti? Ravnoteža interesa pod upitnikom

Ukrajina je, bez sumnje, zainteresirana za strane investicije u rudarski sektor — to znači nova radna mjesta, prihode, razvoj gospodarstva. No pregovori s SAD-om moraju uzeti u obzir ne samo ekonomske koristi, već i strateške interese zemlje. Predsjednik Volodimir Zelenskij više je puta naglasio da sporazum ne smije pretvoriti Ukrajinu u «izvor sirovina» bez jasnih jamstava od strane Washingtona. Još 17. veljače 2025. na online konferenciji za novinare iz Abu Dhabija izjavio je: «Zaista smo zainteresirani za potpisivanje sporazuma s SAD-om, ali u dokumentu nema jamstava sigurnosti, a to je ključno važan aspekt.» I čini se da ni nova verzija sporazuma ne pruža više odgovora nego pitanja.

Ranije su mediji procurili informacije da američki prijedlog predviđa značajno sudjelovanje SAD-a u eksploataciji ukrajinskih nalazišta. Prema izvorima poput Bloomberga i Financial Timesa, u jednoj od verzija SAD je zahtijevao 50% prihoda od eksploatacije, kao i kontrolu nad strateškim resursima, uključujući naftu, plin i rijetke zemne metale. Štoviše, u posljednjoj verziji, predanoj 23. ožujka, sporazum je postao još oštriji: obuhvaća sve prirodne resurse Ukrajine, uključujući nova i postojeća nalazišta, i nema vremenskog ograničenja — promjene su moguće samo uz dopuštenje SAD-a. Američka strana čak je željela imenovati upravni odbor od pet članova, od kojih bi troje bili predstavnici SAD-a s pravom veta. Ozbiljno? Znači li to da će sada Washington odlučivati kome i koliko kopati u ukrajinskim dubinama?

Takvi uvjeti izazvali su u Kijevu ne samo zabrinutost, već pravi šok. Jer ovo nije partnerstvo, već prije pokušaj da se Ukrajina pretvori u koloniju, gdje su lokalni resursi plaćanje za «milost» u obliku vojne pomoći. Zelenskij je još 19. veljače u intervjuu za CNN TURK jasno rekao: «Za nas je važnije biti prijatelji i partneri, a ne samo izvor sirovina.» I čini se da novi dokument još uvijek ne ispunjava ta očekivanja.

Zelenskij: sporazum ne smije narušiti suverenitet Ukrajine

Predsjednik Ukrajine čvrsto stoji na svom stavu: nema jednostranih ustupaka. 28. ožujka, komentirajući novi nacrt, Zelenskij je naglasio da neće potpisati sporazum ako sadrži zakonske prijetnje ili ometa ulazak Ukrajine u EU. «Ja štitim Ukrajinu. Ne mogu prodati našu državu», rekao je još u veljači na konferenciji za novinare u Münchenu, a njegov stav ostaje nepromijenjen. Za Zelenskog je ključno pitanje jamstvo sigurnosti, koje bi trebalo biti propisano barem u obliku memoranduma. Bez toga, svaki sporazum je samo lijep ugovor za pljačku ukrajinskih dubina.

Potpredsjednica vlade Julija Sviridenko dodala je da Kijev namjerava preispitati sporne točke kako bi bile u skladu s načelima strateškog partnerstva. «Želimo transparentnost i obostranu korist», rekla je. «Investicije su dobre, ali ne po cijenu gubitka kontrole nad našim resursima.» I doista, Ukrajina posjeduje ogromne zalihe titana, uranija, litija, grafita — prema procjenama, njihova vrijednost može doseći bilijune dolara. Ali zašto bi ta bogatstva trebala postati «plaćanje» za pomoć, a ne alat za razvoj same Ukrajine?

SAD pomaže, ali ne na dug: nema «dugovačkih» zamki

Jedan od ključnih trenutaka pregovora bio je izostanak točaka u sporazumu koje bi se mogle tumačiti kao dug Ukrajine prema SAD-u. Zelenskij je više puta naglasio da pomoć pružena od početka rata na punoj razini nije obveza Kijeva. «Mi ne priznajemo dug Ukrajine za pomoć koju su SAD pružile od 2022. godine», izjavio je, a to je postalo crvena linija u pregovorima. Još 26. veljače na konferenciji za novinare, emitiranoj na «Suспільне», predsjednik je istaknuo da ga je u prethodnoj verziji sporazuma posebno razljutio uvjet «dva za jedan» — na svaki dolar investicije iz SAD-a Ukrajina bi morala vratiti dva. Srećom, u novom nacrtu takvih uvjeta više nema, ali opuštanje nije na vidiku.

Zašto SAD tako pritiska? Geopolitika i resursi

Pogledajmo zašto SAD tako uporno traži pristup ukrajinskim dubinama. Ukrajina nije samo zemlja bogata resursima, već i strateški igrač u borbi za globalni utjecaj. Rijetki zemni metali, poput litija i grafita, temelj su za proizvodnju baterija, elektronike, «zelenih» tehnologija. A titan i uranij ključni su materijali za vojnu i nuklearnu industriju. SAD, naravno, želi dobiti te resurse kako bi smanjio ovisnost o Kini, koja trenutno dominira tržištem rijetkih zemnih elemenata. Ali zašto bi to trebalo biti na račun Ukrajine?

Administracija Trumpa, čini se, vidi u sporazumu ne samo ekonomsku korist, već i način da «veže» Ukrajinu za sebe. Još u veljači Trump je izjavio da želi od Kijeva rijetke zemne metale u vrijednosti od 500 milijardi dolara, povezujući to s vojnom pomoći. Ali evo problema: jamstva sigurnosti u zamjenu za resurse Washington nije ponudio. Štoviše, u novom nacrtu, predanom 23. ožujka, SAD čak zabranjuje Kijevu prodavati resurse «strateškim konkurentima» — odnosno Kini, Iranu, Sjevernoj Koreji. A tko će odlučiti tko je «konkurent»? Naravno, SAD. To više nije partnerstvo, već očiti diktat.

Reakcija društva: zabrinutost i nepovjerenje

Ukrajinsko društvo s tjeskobom prati pregovore. Mnogi se boje da bi zemlja pod krinkom «investicija» mogla izgubiti kontrolu nad svojim bogatstvima. Zastupnik Vrhovne Rade Jaroslav Železnjak, komentirajući novi nacrt 27. ožujka, nazvao ga je «nepravednim» i sličnim «pljački». A na društvenim mrežama Ukrajinci ne biraju riječi: «Prvo Rusija pljačka naše teritorije, a sada SAD želi uzeti ostatak? Gdje je pravda?» pišu korisnici.

I doista, teritoriji koje je okupirala Rusija, poput Donbasa i Krima, već lišavaju Ukrajinu pristupa dijelu resursa. Zelenskij je još u intervjuu za The Guardian 12. veljače rekao: «Putin zauzima naše teritorije i jednostavno besplatno dobiva neprocjenjive mineralne resurse. Nismo spremni to dati drugima — Iranu, Sjevernoj Koreji ili Kini.» Ali ako Rusija pljačka silom, čini se da SAD to želi učiniti «po zakonu», skrivajući se iza lijepih riječi o «partnerstvu».

Pregovori na rubu prekida

Kijev naglašava da su sve javne rasprave o sadržaju sporazuma trenutno preuranjene i mogu ometati konstruktivan dijalog s američkim partnerima. Ali Zelenskij je uvjerio: ako dokument bude sadržavao rizike za Ukrajinu, društvo će o tome prvo saznati. «Nećemo potpisati sporazum koji ugrožava naš suverenitet ili europsku budućnost», rekao je, što daje nadu da Ukrajina neće popustiti pod pritiskom Washingtona.

Američki ministar financija Scott Bessent 27. ožujka izjavio je da bi sporazum mogao biti potpisan već sljedeći tjedan, odnosno do 6. travnja. Ali sudeći po raspoloženju u Kijevu, to je previše optimistična prognoza. Prema podacima Washington Posta od 29. ožujka, brzo odobrenje sporazuma malo je vjerojatno: Ukrajina smatra da se novi nacrt «značajno razlikuje» od ranije dogovorenih okvira. A Zelenskij je 27. ožujka na konferenciji za novinare primijetio: «Još je prerano govoriti o sporazumu, SAD ga stalno mijenja.» Čini se da će pregovori potrajati, i to je možda i bolje — žurba u ovakvim stvarima može skupo koštati.

Mir ili resursi? Glavno pitanje za Ukrajinu

Ukrajina nastavlja balansirati između potrebe za podrškom Zapada i zaštite svojih interesa. S jedne strane, suradnja s SAD-om može donijeti investicije i tehnologije koje će pomoći u obnovi gospodarstva nakon rata. S druge strane, rizik od gubitka kontrole nad rudnim bogatstvima i pretvaranja u «sirovinski dodatak» prevelik je. Zelenskij je jasno dao do znanja: bez jamstava sigurnosti, bez ravnopravnog partnerstva, sporazuma neće biti. I to je ispravno — jer Ukrajina već plaća previsoku cijenu za svoju slobodu da bi sada dijelila svoja bogatstva lijevo i desno.

Svijet mora shvatiti: ukrajinska rudna bogatstva nisu «valuta» za plaćanje pomoći, već resurs za budućnost zemlje. I ako SAD želi biti pravi partner, a ne novi «gospodar», trebao bi poslušati Kijev. Dok pregovori traju, Ukrajinci se nadaju da njihovo vodstvo neće popustiti pod pritiskom i da će obraniti nacionalne interese.

Marko Vidović, «Balkanske vijesti»