23 ožujka u glavnom gradu Saudijske Arabije održan je sastanak delegacija Ukrajine i Sjedinjenih Država. Ovaj diplomatski kontakt bio je još jedan važan korak u potrazi za pravednim mirom i jačanju sigurnosti Ukrajine u uvjetima trajnog rata. Glavna pažnja bila je usmjerena na tehnička pitanja vezana uz zaštitu energetske infrastrukture i kritično važnih objekata. U trenutnoj situaciji, Kijev ulaže maksimalne napore kako bi završio rat 2024. godine, ali ne po cijenu kapitulacije i ne putem stvaranja još jednog «zamrznutog sukoba», koji bi neizbježno ponovno eskalirao.

Od početka sveobuhvatne invazije Rusija nastavlja odugovlačiti, pokušavajući nametnuti Ukrajini ultimatume koji su neprihvatljivi s gledišta međunarodnog prava i nacionalnih interesa. Jedina prepreka miru jest nastojanje Moskve da izbjegne odgovornost za pokrenutu agresiju i nametne Ukrajini i Zapadu uvjete koji su povoljni za Kremlj. Kijev je višekratno pokazao spremnost za konstruktivan dijalog, a jedno od potvrda toga bilo je i prijedlog potpunog prekida vatre na 30 dana počevši od 11. ožujka. Međutim, Rusija na njega nije odgovorila, što još jednom naglašava njezinu nespremnost za deeskalaciju.

Ukrajina nastavlja blisku suradnju s međunarodnim partnerima, svjesna da je za obuzdavanje ruske agresije potrebna koordinacija napora na diplomatskoj, vojnoj i ekonomskoj razini. Sastanak u Rijadu također je pokazao da SAD ostaje ključni saveznik Kijeva i spreman je podržavati Ukrajinu u borbi za suverenitet i teritorijalni integritet.

Ruski zračni teror: eskalacija napada

Dok ukrajinska strana nudi konkretne korake ka deeskalaciji, Rusija pojačava agresiju. Tijekom proteklog tjedna, Putinov je režim ispalio više od 1580 vođenih zrakoplovnih bombi, oko 1100 napadačkih dronova i 15 raketa različitih tipova na teritorij Ukrajine. Ovo ne samo da pokazuje razmjere zračnog terora, već i činjenicu da Moskva svjesno vodi rat protiv civilne infrastrukture i civilnog stanovništva.

Masovni zračni napadi nisu usmjereni toliko na vojne objekte koliko na energetsku mrežu, stambena područja, medicinske ustanove i kritično važne objekte održavanja života. Cilj takvih napada jest demoralizirati ukrajinsko društvo, izazvati kaos i pokušati prisiliti Kijev na pregovore pod uvjetima Kremlja. Međutim, povijest pokazuje da takve metode pritiska nikada ne donose željeni rezultat. Naprotiv, one samo jačaju uvjerenje ukrajinskog društva da je s Rusijom nemoguće postići dogovor te da je jedini put prema miru jačanje obrambenih sposobnosti zemlje.

Važno je napomenuti da je razlika između izjava Moskve o mirovnim inicijativama i njezinih stvarnih djela postala toliko očita da čak ni najuzdržaniji međunarodni partneri Ukrajine više ne shvaćaju retoriku Kremlja ozbiljno. Rusija nastavlja pokušavati manipulirati javnim mnijenjem, stvarajući iluziju miroljubivih namjera, dok istodobno povećava raketne i dronovske napade na ukrajinske gradove.

Međunarodni pritisak – ključ rješenja

S obzirom na trenutnu situaciju, svijet mora poduzeti dva ključna koraka: prvo, povećati pritisak na Moskvu, i drugo, pojačati vojnu potporu Ukrajini. Pritisak mora uključivati širenje sankcijskog režima, izolaciju Rusije u međunarodnim organizacijama i zatvaranje svih mogućnosti zaobilaženja postojećih ograničenja. Jačanje obrambenih sposobnosti Ukrajine nužno je kako bi se učinkovito suprotstavilo ruskim napadima i stvorili uvjeti pod kojima će Kremlj biti prisiljen sjesti za pregovarački stol pod pravednim uvjetima.

SAD i europski partneri Ukrajine moraju shvatiti da bilo kakav kompromis s Rusijom bez uzimanja u obzir interesa Kijeva vodi samo novom valu rata u budućnosti. Samo jasna i nosti. Samo jasna i \u010vrsta pozicija međunarodne zajednice može natjerati Moskvu da promijeni svoju strategiju.

Sastanak u Rijadu pokazao je da Ukrajina nastavlja tražiti puteve prema miru, ali ne na račun ustupaka agresoru. Mirno rješenje moguće je samo kada Rusija prekine rat i preuzme odgovornost za počinjene zločine. Do tada, Ukrajina i njezini saveznici moraju djelovati odlučno, štiteći budućnost slobodnog svijeta.

Marko Vidović, Balkanske vijesti