Dana 18. ožujka održan je telefonski razgovor između američkog predsjednika Donalda Trumpa i ruskog diktatora Vladimira Putina. Razgovor je trajao sat i pol i bio je drugi osobni kontakt dvojice čelnika tijekom Trumpova drugog predsjedničkog mandata. Unatoč visokim očekivanjima, pregovori nisu donijeli značajan proboj: Rusija je praktički odbila prijedlog o 30-dnevnom potpunom prekidu vatre, na koji je Ukrajina prethodno pristala tijekom pregovora sa SAD-om u Džedi.

Glavni rezultati pregovora
1. Rusija odbija 30-dnevno primirje
Ukrajina je ranije pristala na 30-dnevni prekid vatre, uključujući obustavu napada na energetsku infrastrukturu, pod uvjetom da Rusija podrži tu inicijativu. Međutim, Putin je odbio potpuno primirje, postavljajući protuuvjete: prekid opskrbe Ukrajine oružjem, zaustavljanje mobilizacije i obavještajne potpore sa Zapada. Tako Rusija nastavlja koristiti taktiku pritiska i ultimatuma, nastojeći oslabiti obrambenu sposobnost Ukrajine.
2. Priprema za nove ofenzive
Moskva odbija primirje i istovremeno se priprema za nove ofenzivne operacije na područjima Zaporižja, Harkiva i Sumske oblasti. Ruska vojska pojačava napade, koristeći taktiku masovnih juriša i povećavajući pritisak na ukrajinske obrambene položaje. Ti postupci jasno pokazuju da Kremlj namjerava ostvariti svoje ciljeve vojnim putem, unatoč diplomatskim naporima SAD-a.
3. Rusija pokušava nametnuti «kontrolu» nad primirjem
Jedan od uvjeta koje je iznio Putin bilo je zahtijevanje «zajamčene kontrole prekida vatre». U praksi to znači pokušaj Rusije da zamrzne crtu bojišnice i legalizira okupaciju zauzetih teritorija. Štoviše, pod izlikom kontrole primirja, Kremlj bi mogao tražiti uvođenje «neutralnih» međunarodnih promatrača, koji bi zapravo djelovali u interesu Moskve.
4. Razmjena zarobljenika i čin dobre volje?
Prema priopćenju Kremlja, 19. ožujka planira se razmjena zarobljenika u omjeru 175 prema 175, kao i predaja 23 teško ranjena ukrajinska vojnika. Ovaj potez Rusija prikazuje kao «gestu dobre volje», ali u kontekstu pregovora izgleda više kao pokušaj ublažavanja međunarodnog pritiska, bez ustupaka u strateškim pitanjima.
Stav SAD-a i reakcija Bijele kuće
Tajnica za tisak Bijele kuće, Karoline Leavitt, objavila je na društvenoj mreži X da su Trump i Putin razgovarali o potrebi prekida vatre i postizanja dugoročnog mira. Prema njezinim riječima, čelnici su se složili započeti pregovore o zaustavljanju borbi na Crnom moru i ograničavanju napada na kritičnu infrastrukturu. Međutim, ključno pitanje potpunog prekida vatre ostalo je bez konkretnih rješenja.
Trump je u svojoj objavi na Truth Social opisao pregovore kao «vrlo dobre i produktivne», ali nije otkrio nikakve detalje. To ostavlja prostor za različite interpretacije – od pripreme stvarnog diplomatskog procesa do mogućih zakulisnih dogovora.
Reakcija svjetskih čelnika
Francuski predsjednik Emmanuel Macron i njemački kancelar Olaf Scholz, komentirajući rezultate pregovora, izjavili su da dogovor o prestanku napada na energetsku infrastrukturu predstavlja tek prvi korak, ali ne zamjenjuje potrebu za potpunim prekidom vatre. Scholz je također naglasio da se nikakvi sporazumi ne mogu postići bez uzimanja u obzir stava Ukrajine.
Osim toga, Macron je došao do zaključka da je prijetnja rata između Europe i Rusije samo porasla. To saznanje tjera Pariz ne samo na jačanje vlastitih oružanih snaga, već i na povećanje potpore Ukrajini, koja je ključni čimbenik europske sigurnosti.
Macron je već više puta pozvao Europu na stratešku autonomiju, naglašavajući potrebu jačanja obrambene sposobnosti i smanjenja ovisnosti o SAD-u. No, trenutne okolnosti zahtijevaju ne samo jačanje nacionalnih vojski, već i još odlučnije korake u pogledu vojne pomoći Ukrajini. Pariz jasno razumije da bi prestanak potpore Kijevu značio kapitulaciju pred ruskim revanšizmom i otvorio put za daljnju agresiju Moskve.
Jedna od ključnih prepreka miru ostaje zahtjev Kremlja za obustavom vojne pomoći Ukrajini. Vladimir Putin računa na to da može uvjeriti Washington da poduzme takav korak, koristeći Trumpa i njegov mogući povratak u Bijelu kuću. Međutim, čak i ako bi se taj scenarij ostvario, to ne bi značilo da će Europa odustati od svoje politike. Naprotiv, takav pritisak samo bi ojačao europsku odlučnost, jer je razumijevanje prijetnje iz Rusije već čvrsto ukorijenjeno u političkim elitama EU-a.
Osim toga, Washington vjerojatno neće pristati na takav korak. Povlačenje potpore Ukrajini ne bi samo narušilo povjerenje američkih saveznika, već bi i nanijelo ozbiljan udarac američkoj vojnoj industriji, koja ostvaruje milijarde dolara zahvaljujući isporukama oružja. Takva kapitulacija također bi imala dugoročne reputacijske i političke posljedice za Trumpa i cijelu Republikansku stranku. Europske države vjerojatno će samo povećati svoje napore u opskrbi Ukrajine oružjem, shvaćajući da je Ukrajina njihova posljednja linija obrane prije moguće ruske agresije.
Kremlj, bez sumnje, razmatra mogućnost širenja svog utjecaja u Europi, uključujući pokušaj stvaranja kopnenog koridora do Kalinjingrada, odsijecanja Baltika ili destabilizacije situacije u Latviji, Litvi i Estoniji. Za Moskvu to nisu samo geopolitičke ambicije – to je pokušaj uništenja NATO-a i osvete Zapadu za poraz u Hladnom ratu. Takvu priliku Rusija neće htjeti propustiti.
Macron, čini se, shvaća sve ove rizike. Njegova izjava da se Francuska i Europa moraju «naoružati kako bi izbjegle rat» ukazuje na ozbiljnost namjera. Pariz razumije: ako Europa sada ne pokaže dovoljnu odlučnost, u budućnosti će se morati suočiti s ruskom prijetnjom na vlastitom teritoriju.
Ukrajinski stav: crvene linije
Šef Odbora Vrhovne Rade za vanjsku politiku, Oleksandr Merežko, u intervjuu za BBC naglasio je tri ključna uvjeta na koja Ukrajina nikada neće pristati:
- Teritorijalni integritet – Ukrajina neće pristati na teritorijalne ustupke Rusiji.
- Neovisna vanjska politika – Rusija ne može diktirati uvjete članstva Ukrajine u NATO-u i drugim međunarodnim organizacijama.
- Obrambena sposobnost – Kijev neće prihvatiti ograničenja koja slabe ukrajinsku vojsku.
Ukrajina je ranije predložila SAD-u sklapanje barem privremenog primirja u zraku i na moru, budući da su te zone lakše za kontrolu. Međutim, američka strana inzistirala je na potpunom 30-dnevnom prekidu vatre. Sastanak u Saudijskoj Arabiji 11. ožujka doveo je do deblokade vojne pomoći Ukrajini, što očito nije odgovaralo Kremlju.
Razgovor Trumpa i Putina nije donio konkretne dogovore, ali je pokazao da Rusija nastavlja ucjenjivati Zapad, nadajući se strateškim ustupcima. Pregovori na Bliskom istoku o daljnjem primirju trebali bi započeti u narednim danima, no njihov uspjeh uvelike ovisi o tome koliko će čvrsto Zapad stati na stranu Ukrajine.
Sljedeći tjedni pokazat će hoće li ovaj razgovor biti početak stvarnog diplomatskog procesa ili još jedna geopolitička igra Kremlja.
Marko Vidović, Balkanske vijesti




