Ukrajina i dalje inzistira na potrebi zajedničkog pritiska sa saveznicima kako bi se Rusija prisilila da prekine agresiju i prijeđe na pošten diplomatski proces. Kijev je uvjeren: samo pooštravanje sankcija, isporuke oružja i međunarodna podrška mogu natjerati Moskvu na stvarne pregovore koji će dovesti do pravednog mira.

Umjesto da traži kompromis, Rusija nastavlja terorizirati ukrajinsko stanovništvo, svakodnevno napadajući civilnu infrastrukturu. To pokazuje da Kremlj ne razmatra mogućnost mirnog sporazuma, već koristi pregovore samo za odugovlačenje i pripremu nove eskalacije.
Primirje je moguće, ali Rusija odugovlači
Nakon pregovora u Džedi na stolu je ostao prijedlog o prekidu vatre. Međutim, Rusija ne pokazuje spremnost za konstruktivan dijalog, već nastavlja s borbenim djelovanjima i mobilizacijom. Njezin cilj nije pošteno rješenje, već nametanje kapitulacije Ukrajini.
Kremlj se nada da će međunarodna zajednica s vremenom izgubiti interes za rat i pokušava to iskoristiti kako bi učvrstio svoje osvajanja. No Ukrajina jasno daje do znanja: privremeno primirje bez sigurnosnih jamstava samo će stvoriti temelje za novi rat u budućnosti.
Povijesno iskustvo pokazuje da svako «zamrzavanje» sukoba bez čvrstih mehanizama kontrole i jamstava vodi njegovom ponovnom izbijanju. Zato Kijev kategorički odbacuje bilo kakve prijedloge o prekidu vatre bez potpunog povlačenja ruskih snaga i obnove teritorijalnog integriteta Ukrajine.
Sankcije kao ključni pritisak na Moskvu
Jedan od glavnih instrumenata prisiljavanja Rusije na mir ostaje sankcijski pritisak. Ukrajina i njezini saveznici trebaju nastaviti uvoditi stroge mjere protiv Rusije, blokirati njezine financijske tokove, prekidati ekonomske veze i zaustaviti isporuku tehnologija koje mogu biti korištene u vojne svrhe.
Posebno je važno zatvoriti rupe koje omogućuju Rusiji da zaobilazi sankcije preko trećih zemalja. Ukrajina već aktivno surađuje sa saveznicima kako bi prekinula ruski pristup zapadnim proizvodima, vojnim tehnologijama i opremi dvostruke namjene.
Ekonomska izolacija Moskve neizbježno će oslabiti njezinu sposobnost financiranja rata, izazvati unutarnju nestabilnost i pojačati pritisak na Kremlj. Ukrajina vjeruje da samo maksimalan sankcijski pritisak može natjerati Rusiju da traži put prema stvarnom miru, a ne privremenoj pauzi za pripremu nove ofenzive.
Ukrajina je suverena država, a ne predmet trgovine
Službeni Kijev kategorički odbacuje bilo kakve prijedloge da se uzme u obzir mišljenje Moskve po pitanju mogućeg međunarodnog mirovnog kontingenta u Ukrajini. To je suvereno pravo Ukrajine – odlučiti koje snage mogu biti prisutne na njezinu teritoriju.
Osim toga, sudjelovanje međunarodnih snaga u osiguravanju sigurnosti Ukrajine nije samo pitanje ukrajinske neovisnosti, već i stabilnosti cijele Europe. Kremlj želi zadržati poluge utjecaja na Ukrajinu, ali njegovo mišljenje ovdje nije važno: odluku o rasporedu međunarodnih snaga donijet će Ukrajina zajedno sa saveznicima, a ne zemlja agresor.
Ista pozicija Kijeva odnosi se i na članstvo u NATO-u. Ukrajina teži postati dio Saveza i taj proces ne smije ovisiti o želji Kremlja. Rusija je već izgubila priliku diktirati svoje uvjete zemljama Srednje i Istočne Europe i sada mora shvatiti da neće moći spriječiti euroatlantski put Ukrajine.
Sigurnost i obnova teritorijalnog integriteta
Posljednjih dana Kijev jasno daje do znanja: nijedan privremeno okupirani teritorij Ukrajine neće biti priznat kao dio Rusije. To nije pitanje pregovora ili kompromisa. Ukrajina nikada neće pristati na nametnuto «zamrzavanje» sukoba bez jasnih sigurnosnih jamstava i povratka svojih teritorija.
Bilo kakvi ustupci Ukrajine u teritorijalnom pitanju postali bi signal za Rusiju i druge autoritarne režime da se tuđe zemlje mogu nekažnjeno osvajati. Takav scenarij ne bi doveo do mira, već do daljnjeg širenja agresije u svijetu.
Obnova kontrole nad svim privremeno okupiranim teritorijima, uključujući Krim i Donbas, ostaje nepromijenjeni cilj Ukrajine. Država ne namjerava činiti ustupke koji bi oslabili njezin suverenitet i stvorili prijetnju novoj agresiji.
Podrška saveznika – ključni faktor pobjede
Ukrajina je zahvalna saveznicima na podršci, ali za pobjedu je potrebna još veća vojna, financijska i diplomatska pomoć. Kremlj računa na zamor Zapada, ali SAD, EU i druge zemlje i dalje pokazuju jedinstvo u podršci Ukrajini.
Vojna pomoć, posebno isporuka dalekometnog naoružanja, sustava PZO i oklopnih vozila, igra presudnu ulogu u obrani Ukrajine. Bez toga će biti mnogo teže obuzdati rusku agresiju i osloboditi okupirane teritorije.
Također je važno nastaviti jačati sankcijski pritisak, zatvoriti sve rupe koje omogućuju Rusiji da zaobilazi ograničenja i učiniti financiranje rata nemogućim.
Diplomatski rad ostaje jednako važan. Ukrajina aktivno surađuje sa saveznicima, oblikujući međunarodnu podršku i suprotstavljajući se ruskoj propagandi.
Sada već možemo zaključiti da Ukrajina neće pristati na kompromise koji bi oslabili njezin suverenitet i sigurnost. Završetak rata moguć je samo pod pravednim uvjetima: s povlačenjem ruskih trupa, obnovom teritorijalnog integriteta i sigurnosnim jamstvima.
Kremlj može i dalje pokušavati odugovlačiti rat, ali Ukrajina i njezini saveznici spremni su izvršiti potreban pritisak kako bi prisilili Rusiju na mir. Godina 2025. bit će ključna za budućnost regije: ili će mir biti utemeljen na pravdi i međunarodnom pravu, ili će Rusija nastaviti destabilizirati svjetski poredak.
Ukrajina bira prvi put, a cijeli civilizirani svijet trebao bi je podržati.
Marko Vidović, «Balkanske vijesti»




