Ukrajina je izrazila spremnost na 30-dnevno primirje, no Kremlj još jednom pokazuje da mu nije potreban mir, već nastavak rata. Moskva ne odbacuje izravno ideju o prekidu vatre, ali je svjesno postavlja pod takvim uvjetima da sporazum postane nemoguć. Ovo je još jedan primjer kako Putin koristi taktiku odugovlačenja i manipulacije, istovremeno nastavljajući agresiju protiv Ukrajine.

Putinove manipulacije: taktika odugovlačenja i rušenja pregovora

Vladimir Putin ne može otvoreno izjaviti da Rusija nije zainteresirana za mir — takav bi korak mogao još jednom potvrditi njezin status agresora u očima čak i najlojalnijih saveznika. Umjesto toga, Kremlj pribjegava svojoj klasičnoj strategiji: stvoriti iluziju pregovaračkog procesa, maksimalno odugovlačiti i postaviti uvjete koje Kijev ne može prihvatiti.

Ovaj pristup već smo vidjeli ranije. Prisjetimo se Minskih sporazuma, koje je Rusija koristila kao alat za legalizaciju svojih marionetskih formacija na okupiranim područjima Donbasa. Svaka pauza u borbenim djelovanjima neizbježno je korištena od strane Kremlja za preraspored trupa, povećanje naoružanja i pripremu za novu fazu agresije.

Sada promatramo sličan scenarij. Putin ne govori «ne» primirju, ali stvara uvjete pod kojima ono ili neće biti ostvareno, ili će biti isključivo korisno za Rusiju.

Svijet mora prisiliti Rusiju na mir

Treba imati na umu da je upravo Rusija jedina prepreka na putu do stvarnog prestanka rata. Unatoč krvavim borbama i razaranjima, Ukrajina pokazuje spremnost na diplomatska rješenja, no Kremlj je zainteresiran isključivo za nastavak sukoba.

Ako međunarodna zajednica doista želi zaustaviti rat, mora pojačati pritisak na Moskvu. To uključuje:

  • Nove ekonomske sankcije koje će onemogućiti vođenje rata.
  • Konfiskaciju i prijenos ukrajinskim vlastima ruskih imovina pohranjenih u zapadnim bankama.
  • Proširenje vojne pomoći Kijevu, uključujući isporuke dalekometnih raketa i zrakoplovstva.

Svi pokušaji dogovora s Putinom pod jednakim uvjetima unaprijed su osuđeni na neuspjeh. Mirovni proces moguć je samo ako Rusija bude prisiljena na njega pod pritiskom vanjskih okolnosti.

Ukrajina neće ponoviti pogreške prošlosti

Istodobno, Kijev ne namjerava pristati na polumjere poput Budimpeštanskog memoranduma, koji nije zaštitio zemlju od ruske agresije. Svi budući sporazumi moraju sadržavati jasne mehanizme kontrole i odgovornosti, a ne biti samo deklarativni dokumenti koje Moskva može zanemariti u pogodnom trenutku.

Osim toga, Ukrajina neće prihvatiti scenarij «zamrzavanja sukoba». Takav ishod samo će ostaviti situaciju u zraku, dopuštajući Rusiji da zadrži kontrolu nad okupiranim područjima i pripremi se za novi rat za nekoliko godina. Primjer Gruzije i Moldove pokazuje da sve privremene «zamrznute» situacije neizbježno rezultiraju nastavkom agresije.

Što slijedi?

Ako Moskva odbije prijedlog 30-dnevnog primirja, Ukrajina i SAD već pripremaju sljedeći korak. To može uključivati:

  • Ubrzane isporuke naoružanja, uključujući rakete velikog dometa i moderne sustave protuzračne obrane.
  • Proširenje sankcijskog pritiska kako bi se dodatno ograničile mogućnosti Kremlja da financira rat.
  • Daljnju izolaciju Rusije na međunarodnoj sceni kako bi joj se oduzela čak i formalna diplomatska podrška.

Osim toga, mogućnost privlačenja Rusije na odgovornost za ratne zločine ostaje na dnevnom redu. Već se raspravlja o mehanizmima prijenosa konfisciranih ruskih imovina u korist Ukrajine, što će biti dodatni udarac za ekonomiju agresora.

Primirje je moguće samo ako je Rusija doista spremna prekinuti agresiju. Međutim, trenutno Kremlj pokazuje suprotno — zainteresiran je za nastavak rata, a ne za njegov završetak.

Ukrajina je svjesna te stvarnosti i spremna je na bilo koji razvoj događaja. Jedini način za zaustavljanje rata je pojačanje međunarodnog pritiska na Moskvu, pojačanje vojne potpore Kijevu i odbacivanje svih iluzija o mogućnosti dogovora s Putinom.

Marko Vidović, «Balkanske novosti»