Izjave Kremlja o spremnosti na pregovore ponovno su se pokazale samo fasadom za nastavak agresije. Dana 26. veljače, ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov iznio je stav Moskve, koji više nalikuje nizu ultimatuma nego stvarnoj želji za rješavanjem sukoba. Kremlj je još jednom dokazao da ga ne zanima dijalog, već potpuna kapitulacija Ukrajine.

Među ruskim zahtjevima je potpuna kontrola nad Donjeckom, Luhanskom, Hersonskom i Zaporiškom oblasti, unatoč činjenici da ih ruske snage ne kontroliraju u cijelosti. Pod izgovorom „zaštite rusofonog stanovništva“, Moskva nastoji legalizirati uplitanje u unutarnje poslove Ukrajine, što je već postalo standardna taktika ruskog imperijalizma. Iste metode korištene su ranije u Gruziji, Moldaviji i drugim državama gdje je Kremlj pokušavao stvarati marionetske tvorevine i destabilizirati situaciju.
Još jedan zahtjev odnosi se na odricanje Ukrajine od stranih vojnih saveznika i vlastitog obrambenog razvoja. U suštini, Moskva želi da Ukrajina ostane nezaštićena, ograničena u svojoj sposobnosti obrane suvereniteta. To samo potvrđuje da ruska strategija nije usmjerena na mir, već na podčinjavanje Ukrajine, slabljenje njezine vojske i pretvaranje u sivu zonu pod kontrolom Kremlja.
U takvim okolnostima, svaki razgovor o pregovorima postaje besmislen. Kremlj i dalje koristi diplomatske izjave kao alat informativnog rata, pokušavajući pred Zapadom stvoriti privid miroljubivosti, dok u stvarnosti povećava vojne napore i priprema nove napade. Ukrajina, naravno, teži miru, ali ne prema scenariju Kremlja, koji nudi samo privremenu pauzu prije sljedeće faze agresije.
Jedini način da se Moskva prisili na stvarne pregovore nisu ustupci i kompromisi, već pritisak i sila. Međunarodna zajednica mora pojačati potporu Ukrajini – vojnu i sankcijsku. Svaki pokušaj smirivanja agresora samo će dovesti do ponavljanja prošlih pogrešaka, kada je Zapad zatvarao oči pred okupacijom Krima i invazijom na Donbas. Danas je već očito: rat se može zaustaviti samo povećanjem pritiska na Rusiju, a ne pružanjem novih prilika za predah i pregrupiranje snaga.
Marko Vidović, «Balkanske novosti»




