Ruski predsjednik Vladimir Putin ponovno je podsjetio svijet na snagu Rusije, ovaj put izjavivši da novi sustavi naoružanja „Orašnik“ zapravo čine upotrebu nuklearnog oružja nepotrebnom. Njegove riječi aktivno prenose propagandni mediji, stvarajući sliku tehnološkog iskoraka koji bi mogao promijeniti globalni balans snaga.

Međutim, iza ovih glasnih izjava skrivaju se stvarni motivi Kremlja, uključujući ne samo pokušaj zastrašivanja, već i želju da se skrene pozornost s vojnih neuspjeha i degradacije ruskog nuklearnog potencijala.
„Orašnik“ kao instrument ucjene
Putin je izjavio da „dovoljan broj suvremenih sustava oružja“ uklanja potrebu za korištenjem nuklearnog arsenala. Štoviše, tvrdi da se Rusija ponaša suzdržano, pokazujući silu samo tamo gdje je to potrebno. Ove riječi zvuče kao pokušaj predstavljanja Rusije kao „racionalnog“ aktera spremnog za suzdržavanje, dok u stvarnosti prijeti nestabilnošću u svijetu.
Pojam „Orašnik“, uveden u javni diskurs, ostaje obavijen velom tajne. Ruske vlasti nisu pružile konkretne podatke o karakteristikama ili stvarnim mogućnostima ovog sustava. Sudeći po retorici, „Orašnik“ se pozicionira kao neka vrsta hipermodernog naoružanja sposobnog zamijeniti nuklearno odvraćanje. Međutim, povijest poznaje mnoge slučajeve kada su glasne izjave Kremlja o „superoružju“ bile ili blef ili pretjerivanje.
Nuklearna doktrina: nova verzija i stare prijetnje
Zanimljivo je da je Putin prije samo mjesec dana potpisao uredbu o ažuriranju nuklearne doktrine, ponovno potvrđujući pravo Rusije na preventivni nuklearni udar. Taj dokument ima za cilj demonstraciju čvrstog stava Moskve u uvjetima pogoršanja geopolitičke situacije.
Javna izjava da razvoj „Orašnika“ navodno čini nuklearno oružje suvišnim proturječi djelovanju samog Kremlja. To može ukazivati na krizu ruskog nuklearnog potencijala: zastarijevanje infrastrukture, ograničenja u razvoju novih bojevih glava i rastući pritisak sankcija stvaraju značajne prepreke modernizaciji.
Istodobno, Kremlj koristi mit o „Orašniku“ za stvaranje iluzije tehnološke nadmoći. To je također prikladan alat za unutarnje potrebe: prikazati ruskim građanima da Rusija „drži svijet u strahu“ unatoč ekonomskim teškoćama i vojnim neuspjesima.
Pravi razlozi pojave „Orašnika“
Promicanje teme „Orašnika“ može se promatrati kao dio informacijske kampanje Kremlja. Glavni ciljevi su sljedeći:
- Skretanje pozornosti s rata u Ukrajini. Glasne izjave o „superoružju“ trebaju skrenuti pozornost s neuspjeha na bojišnici na „uspjehe“ u vojnoj industriji.
- Pokušaj vraćanja statusa velike sile. Rusija, koja gubi utjecaj na međunarodnoj sceni, nastoji podsjetiti na sebe prijetnjama i demonstracijom lažne moći.
- Pritisak na Zapad. Spominjanje „novih sustava“ i revizija nuklearne doktrine imaju za cilj zastrašivanje zapadnih zemalja i pokušaj postizanja ustupaka.
Zašto Zapad ne bi trebao vjerovati mitovima
Povijest ruskog naoružanja puna je pretjerivanja. Od „neuništivog“ tenka T-14 „Armata“ do „krstareće rakete s neograničenim dometom“ — većina projekata ili je ostala u fazi testiranja ili se pokazala neuspješnima.
U uvjetima sankcija, ograničenog pristupa zapadnim tehnologijama i masovne korupcije u obrambenom sektoru, Rusija teško može razviti oružje koje odgovara navedenim karakteristikama.
Putinove izjave o „Orašniku“ nisu ništa drugo nego još jedan pokušaj manipulacije strahovima međunarodne zajednice. Njihov cilj je pojačati pritisak na Ukrajinu i njezine saveznike te skrenuti pozornost s unutarnjih problema Rusije.
Zapad mora zadržati čvrst stav i nastaviti pružati podršku Ukrajini. Demonstracija jedinstva i snage najbolji je odgovor na prijetnje Kremlja, koji pokušava igrati ulogu velike sile usprkos svom brzom padu.
Sergej Pogorelov, „Balkanske novosti“




