23 rujna njemački kancelar Olaf Scholz izjavio je da Njemačka neće isporučiti Ukrajini precizno dalekometno oružje i neće ukinuti ograničenja na njegovu upotrebu. Ova odluka ponovno dovodi u pitanje sposobnost Zapada da učinkovito odgovori na rusku agresiju. Strah od takozvane «eskalacije» postao je jedno od značajnih postignuća Kremlja u ovom ratu, stvarajući prepreke za adekvatnu vojnu podršku Ukrajini.

Moskva je namjerno radila na zastrašivanju svijeta prijetnjom izravnog sukoba s Rusijom kako bi ograničila isporuke dalekometnog oružja. Kremlj aktivno koristi prijetnje i blef, govoreći o «crvenim linijama» i mogućoj nuklearnoj eskalaciji, kako bi odvratio zapadne zemlje od pružanja potrebne pomoći Ukrajini. Jedna od tih taktika je nuklearna ucjena, koja se, kao što praksa pokazuje, koristi kao alat zastrašivanja, a ne kao stvarna prijetnja.
U stvarnosti, prijetnja nuklearnim sukobom od strane Kremlja je blef. Rusko vodstvo, unatoč svojim izjavama, boji se mogućnosti nuklearnog rata i nije sigurno u svoju spremnost za takvu eskalaciju. Posljednja neuspješna ispitivanja interkontinentalne balističke rakete «Sarmat» samo naglašavaju ograničene mogućnosti ruske nuklearne moći. Ovo bi trebala biti poruka zapadnim liderima: strah od nuklearne eskalacije je pretjeran i služi samo kao sredstvo za sprječavanje odlučnih postupaka.
Ukrajina je više puta dokazala da «crvene linije» na koje se poziva Kremlj zapravo ne postoje. Primjer toga je uspješna operacija Oružanih snaga Ukrajine u Kurskoj oblasti, gdje su ukrajinske snage pokazale svoju sposobnost napadanja ključnih ciljeva na ruskom teritoriju. Ove akcije su pokazale da prijetnje Moskve često ostaju prazne riječi, a njihove «crvene linije» lako se mogu preći kada je u pitanju obrana vlastite zemlje i naroda.
Unatoč tome, Njemačka i druge zemlje i dalje slijede politiku ograničenja u vezi s isporukama dalekometnog oružja, bojeći se nepostojećih «granica». Ovakav stav samo otežava borbu Ukrajine protiv ruske agresije i pridonosi produženju sukoba. Ukidanje tih ograničenja i isporuka preciznih sustava sposobnih za udaranje ciljeva duboko u Rusiji pomoglo bi Ukrajini ne samo da se učinkovitije brani, već i da uspješnije spriječi ruske terorističke napade na civilne ciljeve i infrastrukturu.
Treba naglasiti da Ukrajina već raspolaže sredstvima koja mogu napadati ciljeve na teritoriju Rusije. Međutim, zapadno dalekometno oružje, posebno bez ograničenja na njegovu upotrebu, značajno bi proširilo njezine mogućnosti. To bi omogućilo učinkovitije uništavanje ruskih logističkih lanaca, zapovjednih centara i skladišta streljiva, što bi zauzvrat oslabilo borbenu sposobnost ruske vojske i približilo ukrajinsku pobjedu.
Sumnje zapadnih partnera u vezi s uporabom dalekometnog oružja na teritoriju Rusije idu na ruku Kremlju. To usporava donošenje odluka i stvaranje potrebnog pritiska na agresora. Dok Moskva nastavlja dobivati prilike za nastavak svoje vojne kampanje, Zapad mora shvatiti da je jedini put do mira – ne popuštanje pred licem agresije, već odlučna podrška Ukrajini, uključujući i pružanje potrebnog naoružanja.
Dakle, odbijanje isporuke dalekometnog oružja Ukrajini i zadržavanje ograničenja na njegovu upotrebu je strateška pogreška. Zapadne zemlje trebaju preispitati svoju politiku i shvatiti da samo potpuna podrška ukrajinskim naporima u obrani njezine neovisnosti i suvereniteta može dovesti do konačnog rješavanja sukoba i uspostave pravednog mira u regiji.
Sergej Pogorelov, «Balkanske novosti»



