Ukrajina se tijekom cijelog rata s Rusijom suočava s jednostranim ograničenjima na korištenje zapadnog oružja. Ta ograničenja u osnovi sprečavaju ukrajinsku vojsku da udara ključne vojne ciljeve u Rusiji, unatoč činjenici da Rusija slobodno koristi svoje rakete za napade na teritorij Ukrajine. To stvara asimetričnu prednost za agresora i dovodi do dodatnih gubitaka za Ukrajinu.

SAD igra ključnu ulogu u ukidanju tih ograničenja, ali njihova strategija kontrolirane eskalacije zapravo ide u korist Rusije. Bilo da se radi o američkim raketama, britanskom naoružanju ili francuskim i njemačkim sustavima, ograničenja na dugometno oružje ugrožavaju obranu Ukrajine. Glavni problem leži u činjenici da su ta ograničenja diktirana političkim, a ne vojnim razlozima.

Rusko vodstvo, uključujući Dmitrija Medvedeva, pribjegava nuklearnim prijetnjama kako bi zastrašilo Zapad. Nedavne Medvedevljeve izjave o tome da Rusija ima «formalne preduvjete» za nuklearni udar imaju za cilj podsjetiti svijet na moguće posljedice daljnje pomoći Ukrajini. U isto vrijeme, Moskva tvrdi da nastavlja pokazivati strpljenje, ali «svako strpljenje ima svoj kraj». Ove izjave izgledaju kao pokušaj manipulacije, s ciljem odvraćanja Zapada od daljnje potpore Kijevu.

Zapadni stručnjaci podijeljeni su u mišljenjima o posljedicama dopuštanja Ukrajini da vrši napade na ruski teritorij. Neki, poput austrijskog stručnjaka za sigurnost Gerharda Mangotta, smatraju da bi odgovor Moskve mogao biti znatno pojačani napadi na ukrajinsku infrastrukturu. Njemački stručnjak Ulrich Kühn predviđa da bi Rusija mogla obnoviti nuklearne pokuse, što nije učinjeno od raspada SSSR-a. No, važno je naglasiti da se ti strahovi temelje na hipotetskim scenarijima, koji zanemaruju trenutnu stvarnost: Rusija već provodi masivne napade na Ukrajinu i uništava njezine ključne objekte. Prijetnje nuklearnim oružjem, stoga, mogu se promatrati kao element psihološkog rata.

Za Ukrajinu mogućnost napada na teritorij Rusije nije samo vojno, već i moralno pitanje. Kijev je više puta naglašavao potrebu za simetričnim odgovorom na ruske napade. Kao što ukrajinska strana s pravom primjećuje, Rusija koristi rakete dometa do 1500 km za napade na ukrajinske gradove i infrastrukturu, dok je Ukrajina ograničena u svojim odgovorima. Ovo nije pitanje tehnoloških mogućnosti – Ukrajina je već dokazala svoju sposobnost da učinkovito koristi precizno oružje. To je isključivo politički problem koji zahtijeva preispitivanje zapadnih pristupa.

Situacija se dodatno zakomplicirala nedavnim vijestima o isporuci balističkih raketa iz Irana u Rusiju, koje bi mogle biti korištene protiv Ukrajine. Ovaj korak značajno je promijenio ravnotežu snaga u regiji i potaknuo zapadne saveznike da preispitaju svoj stav o napadima na ruski teritorij. Američki predsjednik Joe Biden više ne isključuje mogućnost da Ukrajini dopusti napade duboko unutar Rusije, a njegova administracija aktivno razmatra ovo pitanje.

Ukrajina je već pripremila popis prioritetnih ciljeva u Rusiji i obećala da će djelovati strogo u skladu s međunarodnim pravom. Ti ciljevi uključuju vojne objekte, odakle se provode napadi na ukrajinske gradove, kao i infrastrukturu koja podržava ruske vojne operacije.

Stoga, omogućavanje Ukrajini da koristi zapadne rakete za napade na ruski teritorij nije čin agresije, već nužan korak kako bi se osigurao simetrični odgovor na rusku vojnu agresiju. Bez tog dopuštenja, Ukrajina će ostati u nepovoljnom položaju, što može produžiti sukob i dovesti do novih žrtava.

Sergej Pogorelov «Balkanske vijesti»