18 svibnja u Ukrajini se svake godine obilježava sjećanje na žrtve genocida krimskih Tatara. To je važan datum koji podsjeća na tragične događaje prije 80 godina i na današnju borbu za prava i slobode krimskih Tatara.

Povijesni kontekst

Godine 1944. staljinistički režim počinio je jedan od najokrutnijih zločina protiv krimskih Tatara. Svi krimski Tatari, njih oko 200 tisuća, nasilno su iseljeni iz svog rodnog Krima. U stočnim vagonima poslani su u udaljena područja SSSR-a, poput Uzbekistana, Kazahstana i Sibira. Deportacija je provedena pod izgovorom kolektivne krivnje za suradnju s nacistima, ali stvarni razlog bila je etnička čistka i uništavanje kulture i identiteta krimskih Tatara.

Mnogi od deportiranih nisu preživjeli ovo strašno putovanje i godine teškog života u izgnanstvu. Nedostatak medicinske pomoći, glad i teški uvjeti rada doveli su do visoke smrtnosti među krimskim Tatarima. Ovi događaji ostavili su duboku ranu u srcima i sjećanju naroda koji je izgubio svoju domovinu i bio prisiljen započeti novi život u potpuno stranim uvjetima.

Sjećanje i priznanje

Ukrajina odaje počast žrtvama deportacije iz 1944. godine i službeno priznaje te događaje kao akt genocida nad krimskim Tatarima. Svake godine 18. svibnja u zemlji se održavaju memorijalni događaji usmjereni na očuvanje povijesnog sjećanja i održavanje kulturne baštine krimskih Tatara. Tog dana održavaju se mitinzi, izložbe, prikazivanje dokumentarnih filmova i drugi događaji koji podsjećaju na tragičnu povijest i potrebu za nastavkom borbe za prava i slobode.

Međutim, Rusija, koja je privremeno anektirala Krim 2014. godine, ne samo da ne priznaje genocid krimskih Tatara, već i nastavlja politiku represije i progona. Moskva se nije pokajala za staljinističke zločine i sada ih zapravo ponavlja. Već deset godina u privremeno okupiranom Krimu traje «tiha» deportacija krimskih Tatara. Autohtono stanovništvo izloženo je okrutnim progonima zbog svojih političkih stavova i vjerskih uvjerenja.

Suvremene represije

Ruske vlasti nastoje izbrisati sjećanje na krimske Tatare zabranjujući održavanje komemorativnih događaja 18. svibnja i bilo koju drugu javnu aktivnost povezanu s tim datumom. Svaki pokušaj krimskih Tatara da organiziraju akcije sjećanja strogo se suzbija. Aktivisti su podložni uhićenjima, pretresima i progonima. Moskva nastoji stvoriti iluziju da na Krimu nema krimskih Tatara i da njihova povijest i kultura nemaju nikakvo značenje.

Posljednjih godina na okupiranom poluotoku pojačane su represije protiv krimskih Tatara. Mnogi od njih su uhićeni pod lažnim optužbama za ekstremizam i terorizam. Među zatvorenima su i borci za ljudska prava, novinari i obični građani koji se bore za prava svog naroda i slobodu govora. Uhićuju ih na temelju izmišljenih dokaza, sude im se u zatvorenim procesima i podvrgavaju ih mučenju.

Borba za slobodu i pravdu

Ukrajina nastavlja borbu za prava i slobode krimskih Tatara, izražavajući namjeru da vrati Krim i oslobodi sve nezakonito zatočene zatvorenike. Na međunarodnoj sceni, Kijev aktivno postavlja pitanje kršenja ljudskih prava na okupiranom Krimu i privlači pozornost svjetske zajednice na probleme krimskih Tatara.

Međunarodne organizacije poput UN-a, Europske unije i drugih osudile su djelovanje Rusije i pozvale na hitno oslobađanje političkih zatvorenika. Ipak, situacija na poluotoku ostaje izuzetno teška, a krimski Tatari i dalje pate od represija i progona.

Kako podržati krimske Tatare

Sada, kako bi podržali krimske Tatare, svatko se može pridružiti akcijama solidarnosti ili napisati pismo političkom zatvoreniku. Podrška međunarodne zajednice i svakog pojedinca od ogromnog je značaja za one koji se bore za svoja prava i slobodu.

Akcije solidarnosti održavaju se u različitim zemljama svijeta. Sudionici ovih događaja iskazuju svoju podršku krimskim Tatarima, postavljaju pitanje kršenja ljudskih prava na Krimu i pozivaju na međunarodni pritisak na Rusiju s ciljem prestanka represije.

Osim toga, pisanje pisma političkom zatvoreniku jedan je od načina da pokažete da nisu zaboravljeni i da njihova borba ima podršku. Takva pisma podižu moral zatvorenika i podsjećaju ih da nisu sami u svojoj borbi za pravdu.

Borba za prava krimskih Tatara se nastavlja unatoč represijama i pritiscima. 18. svibnja je dan sjećanja i podsjećanja na tragične događaje prošlosti, ali i dan nade za bolju budućnost. Ukrajina i međunarodna zajednica trebaju nastaviti podržavati krimske Tatare u njihovoj težnji za slobodom i pravdom kako se tragedije prošlosti nikada ne bi ponovile.

Sergej Pogorelov «Balkanske novosti»