Predsjedniku Sabora ne smeta što se u Saboru ne odlučuje o ničemu, nego to što neki zastupnici — puno pričaju
HDZ nema ni najmanju namjeru pokušati pročišćavati džunglu registra birača, na osnovu kojeg je iscrtao nove izborne jedinice i na osnovu kojeg ih kani ubuduće mijenjati. U zemlji u kojoj se već događalo da mrtvi glasaju ne treba isključiti mogućnost da zombiji tom džunglom i dalje tumaraju i da, povremeno, skoknu na izbore
Naravno da je bilo previše. Kompletno stranačko otimanje crtanja granica novih izbornih jedinica, vrijeđanje opozicijskih političara, ali i cijele struke koja je digla glas, skrivanje stručnjaka iz Ministarstva pravosuđa koji su, kao, izradili prijedlog. I naravno da još nije dosta.
Hrvatska demokracija u vremenu Andreja Plenkovića se, naime, nalazi već godinama u slobodnom padu, a kad je tako, onda se i u politici javlja stanoviti utjecaj gravitacije. Prvi žetončić, prvi pregaženi demokratski princip i prva razvaljena neovisna institucija su, naime, najteži. Sve dalje ide lakše, bez suvišnog osvrtanja.
Ustavni sud? Kakav Ustavni sud?
Tako je i kod izmjena Zakona o izbornim jedinicama. Jednom kad odlučiš da je dosta da ga sam uobličiš i da se ne zamaraš s tricama poput struke, Ustava, Venecijanske komisije i puke političke pristojnosti, dalje je lakše. Tako smo, nakon što je nacrt zakona (koji jamačno neće doživjeti imalo značajnije promjene do usvajanja) došao u javnu raspravu doznali još jedan zanimljiv detalj.
Ministarstvo pravosuđa se zadužuje da redovito izvještava Vladu o promjenama u broju birača, kako bi se, eventualno, mogle opet mijenjati granice izbornih jedinica. Nema, majci, više da se Ustavni sud miješa u tu priču kao u veljači ove godine. A čini se da se pritom, zatvara prostor i za bilo kakvu širu raspravu o tome kako bi granice trebale izgledati. Stručne radne skupine? Pokušaj dogovora s oporbom? Evo, sad je definirana i procedura po kojoj će se to glatko ubuduće izbjegavati.
Zombiji na biralištima
Centralni problem u ovoj priči je registar birača. Po kojem ima pola milijuna više ljudi s pravom glasa nego punoljetnih stanovnika u Hrvatskoj. HDZ nema ni najmanju namjeru pokušati pročišćavati tu džunglu, na osnovu koje je iscrtao nove izborne jedinice i na osnovu koje ih kani ubuduće mijenjati. U zemlji u kojoj se već događalo da mrtvi glasaju (dokazano na predsjedničkim izborima 2005. godine) ne treba isključiti mogućnost da zombiji tom džunglom i dalje tumaraju i da, povremeno, skoknu na izbore.
Članak se nastavlja ispod oglasa
U takvoj atmosferi, u kojoj se rafalno uvjerava kako se zapravo ništa strašno nije dogodilo, kako je sasvim normalno proći tri izborne jedinice tramvajem ili prigradskim vlakom u pola sata i kako izborne jedinice kao tema ionako ne zanimaju građane – naravno da ni to još nije dosta.
Ne pričaj u Saboru!
Evo, otkrivamo i kako je veliki problem i smetnja u radu Sabora to što zastupnici – previše pričaju. Štoviše, izjavu da se u parlamentu jedne zemlje previše govori dao je ni manje, ni više nego sam predsjednik tog tijela – Gordan Jandroković.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Predsjednika Sabora ojadilo je to što su ukinute pandemijske restrikcije. To znači da sad predlagatelj zakona može govoriti 30 umjesto 20 minuta, zastupnik koji istupa u ime kluba 15 umjesto 10, a pojedinačna rasprava može trajati deset umjesto pet minuta. Zgroženi Jandroković se žalio nedavno na Hrvatskom radiju da je jedna zastupnica (Katarina Peović) sveukupno govorila čak 43 minute u sklopu rasprave o Godišnjem izvješću o provedbi Nacionalne razvojne strategije Republike Hrvatske do 2030. godine.
“Zalažem se da rasprave budu kraće, efikasnije, da idu k meritumu, da se što manje vremena troši na isprazne fraze i da se govori isključivo o zakonu koji je na dnevnom redu, o onome što je bitno za građane”, argumentirao je tako Jandroković. Predsjedniku Sabora, dakle, nije problematično što se često sjednice održavaju u dvorani u kojoj je tek nekoliko zastupnika, što je Sabor pun “dizača ruku” koji se javljaju za riječ jedino u teškoj nevolji ili što se sve odluke u ovoj zemlji donose mimo ikakvog utjecaja tijela kojeg vodi.
Suvišna i prezira vrijedna gnjavaža
Ne, Jandrokovića nervira kad sjednica predugo traje. Čemu, kad je sve skupa samo nebitna farsa, a odluke se ionako donose u kitchen-kabinetu predsjednika stranke? Pa nije valjda Sabor tamo zbog toga da se promoviraju oporbeni elementi ili, sakloni Bože, svađaju političari. Gdje to ima u demokratskom svijetu (osim svugdje)?
Ista iritacija koja progovara iz Jandrokovića kad priča o upornoj Katarini Peović, vrišti i iz svakog istupa Andreja Plenkovića čim završi s uvijek istom recitacijom o tobožnjim uspjesima njegove Vlade. Oporba, mediji, struka, javnost, saborski zastupnici, istražna povjerenstva, nezavisna tijela – sve to je, jednostavno, neviđeno suvišna i prezira vrijedna gnjavaža. Uglavnom, još nije dosta. S obzirom na to da dolaze nervozni predizborni mjeseci, najgore vjerojatno tek slijedi.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Source link: www.telegram.hr
