Koji god odgovor bio točan, njegov istup mogao bi biti najava novog, otvorenijeg odnosa Crkve prema zlostavljačima u svojim redovima

Politika & Kriminal
              Je li nadbiskup Uzinić, koji je javno plakao nad žrtvama pedofilije, heroj iskrene empatije ili rječiti manipulator?

Iako je prilično izvjesno da je povod ovog Uzinićevog otvaranja javnosti činjenica da mu je javnost zakucala na dotad zatvorena vrata, iako nije nemoguće ni da nadbiskup to sve radi kako bi popravio svoju poziciju — radi se o ogromnoj promjeni u dosadašnjoj praksi Katoličke crkve u Hrvatskoj

Dilema je jasna. Je li riječki nadbiskup Mate Uzinić, koji je u ponedjeljak shrvan i u suzama govorio o slučajevima pedofilije i zlostavljanja u crkvenim redovima svoje nadbiskupije heroj transparentnosti i iskrene empatije s žrtvama? Ili je, pak, riječki nadbiskup Mate Uzinić lukavi i rječiti manipulator, koji je u svrhu očuvanja svog statusa izveo performans kontrole štete pritisnut materijalom koji je dotad već objavio i koji je kanio objaviti tjednik Nacional?

Koji god odgovor bio točan ili koji god bio omjer između postotaka točnosti ova dva odgovora, jedna stvar je potpuno jasna. Uzinićev istup, čime god bio motiviran, mogao bi biti najava novog, otvorenijeg odnosa Crkve prema zlostavljačima u svojim redovima. Stoga se, svakako, radi o jednom od važnijih događaja u hrvatskom društvu u zadnje vrijeme.

Savjet Kongregacije za nauk vjere

O tim stvarima, seksualnom životu dijela svećenika, koji je često uključivao i maloljetnike, desetljećima se samo šuškalo, ne samo kod nas, nego i u svijetu. Crkva je prema javnosti, što se takvih stvari tiče, bila maksimalno zatvorena, a uglavnom je najgore što bi se zlostavljaču moglo dogoditi bilo to da bude premješten u drugu župu.

Stvari se ipak počinju ozbiljnije mijenjati krajem 2019., kad papa Franjo izdaje uputu kojom se Crkvi dozvoljava da o takvim slučajevima izlazi u javnost. Problem s nadbiskupom Matom Uzinićem je, međutim, što o slučajevima zlostavljanja, a samo u jednom od njih se radilo o 13 dječaka o dobi od 6-13 godina, nije izlazio u javnost dok se o tome nije krenulo pisati u Nacionalu.

Kako je nadbiskup kazao novinaru tjednika, razmišljao je i sam o o tome da izađe u javnost s ovim mučnim slučajevima. Čak je i pitao za savjet Kongregaciju za nauk vjere. Oni su, čini se, oprali ruke. Kako je kazao Uzinić, odgovorili su mu da to ovisi o njemu, ali i da treba paziti na dobar glas i zaštitu ljudi koji su u to sve uključeni. Nadbiskup se, nakon toga, nije usudio izaći u javnost dok mu mediji nisu pokucali na vrata.

Nadbiskupova empatija, ali ne za žrtve

Članak se nastavlja ispod oglasa

Razlika između dosadašnje prakse i iznuđene Uzinićeve reakcije je, međutim, golema. Ne samo između potpune tišine, sporadičnih mučnih svjedočanstava i poneke vijesti o premještaju župnika, što je bila praksa godinama. Prije samo dva mjeseca su, naime, Uzinićeve kolege na sličan slučaj reagirale prilično drugačije.

Novosti su objavile priču o zlostavljanjima djece u Sotinu od strane lokalnog župnika. Obitelji žrtava su se javile đakovačko-osječkom nadbiskupu Đuri Hraniću, no on punih 14 mjeseci nije napravio ništa, sve dok protiv svećenika DORH nije podigao optužnicu.

Kad je priča izašla u javnost, nadbiskup Hranić je puno više empatije pokazao za situaciju u kojoj se našao osumnjičeni župnik (koji je umro prije nego što je sudski proces pokrenut), nego za žrtve. Govorio je kako bi mu se svijet srušio da ga je umirovio, a pritom je cijelo vrijeme pričao o samo jednom slučaju zlostavljanja maloljetnice, iako se župnika teretilo za njih – pet.

Članak se nastavlja ispod oglasa

Biskup Košić i uloga erotike

U pomoć mu je brzo priskočio sisački biskup Vlado Košić koji je, dakako, ponovio kako je pedofilija zlo. Ali udario i po medijima, bez kojih se za mnoge od ovih mučnih priča ne bi nikad ni znalo, a zlostavljači bi prolazili s kaznama koje bi varirale od nikakvih do blagih.

“Mediji koji propagiraju pornografiju i ne znam kakve erotske filmove, sad su oni ispit društva i savjesti, a mi u crkvi smo kao neki pedofili, skrivači zlostavljača”, izgovorio je Košić bez da je trepnuo. Naravno, potpuno je isto kad neka televizija emitira, recimo, “Sirove strasti” ili kad se svećenik ili neka druga odrasla osoba “zaigra” s djetetom.

Golemi korak

Hranić se desetak dana nakon prvog istupa, očito pod pritiskom crkvenih struktura bliskih stajalištima aktualnog pape, skrušeno i “s osjećajem duboke postiđenosti” pokajao zbog toga što je vodio brigu o svećeniku, ne obazirući se previše na patnju žrtava koje je propustio zaštiti. Ovom izjavom, objavljenom na Youtubeu, dakle, bez mogućnosti postavljanja pitanja, Hranić je vjerojatno osigurao zadržavanje nadbiskupskog statusa, ali je ipak dao i naznaku drugačijeg smjera od dosadašnje cinične šutnje i zataškavanja.

Članak se nastavlja ispod oglasa

Ako je Hranić pod pritiskom napravio mali koračić, Uzinićev istup je golemi korak u istom pravcu. Ne samo da je u javnosti iznio sve detalje optužbi i istraga, nego je odlučio osim kanonskih istraga u redovnu proceduru oko zlostavljanja maloljetnika uključiti i pravnike, te stručnjake na području kliničke psihologije s iskustvom rada sa zlostavljanom djecom i odraslim osobama. Takvu proceduru predložit će i ostalim biskupijama u Hrvatskoj.

Lice promjene

Pritom je spomenuo i medije – ali ne u kontekstu erotskih filmova i lažne savjesti društva. Zahvalio se svim medijima koji “otvaraju ove teške teme, senzibliziraju javnost na patnje žrtava i pomažu na svoj način u rasvjetljavanju ovih slučajeva”, te pozvao sve one koji znaju nešto o slučajevima zlostavljanja ili su sami bili žrtve – da se ne boje i da se jave.

Iako je, valja još jednom ponoviti, prilično izvjesno da je povod ovog Uzinićevog otvaranja javnosti činjenica da mu je javnost zakucala na dotad zatvorena vrata, iako nije nemoguće ni da nadbiskup to sve radi kako bi popravio svoju poziciju – radi se o ogromnoj promjeni u dosadašnjoj praksi Katoličke crkve u Hrvatskoj. Uzinića, stoga, bez obzira koliko su iskrene bile njegove suze u prijenosu uživo, valja smatrati licem ozbiljne promjene potrebne prije svega žrtvama, ali itekako i samoj Crkvi. Na potezu su ostale biskupije i nadbiskupije u Hrvatskoj.

Članak se nastavlja ispod oglasa

Source link: www.telegram.hr