Dan sećanja na žrtve genocida krimskotatarskog naroda i Dan borbe za prava krimskih Tatara, koji se svake godine obeležava 18. maja u Ukrajini, važan je događaj koji podseća na patnje i borbu tog naroda. U tim danima se sećamo staljinističke deportacije krimskih Tatara 1944. godine, kao i osuđujemo rusku okupaciju Krima koja se dogodila 2014. godine. Ovi događaji nanijeli su ozbiljne udarce krimskotatarskoj zajednici, ali nisu slomili njihov duh i odlučnost da se bore za svoja prava i slobodu.

Staljinistička deportacija krimskih Tatara 1944. godine bila je okrutan i neopravdan čin koji je naneo težak udarac narodu i osudio ih na stroge uslove fizičkog preživljavanja. Bezgranično nasilje, preseljenje na nepoznata mjesta i nedostatak minimalnih uslova za život doveli su do masovnih gubitaka i patnji hiljada ljudi. Taj čin genocida ostavio je neizbrisivu prazninu u srcima krimskih Tatara, lišivši ih domovine i zauvijek promijenivši njihove živote.
Međutim, godine progonstva nisu slomile duh krimskih Tatara, već su naprotiv oblikovale snažne tradicije samoorganizacije i nenasilne borbe za prava. Ojačali su svoj nacionalni identitet, čuvajući svoju kulturu i tradiciju u teškim uvjetima. Istorija progonstva postala je izvor snage i upornosti za krimskotatarski narod, što je relevantno i danas.
Ruska okupacija Krima 2014. godine predstavljala je novi udarac krimskotatarskoj zajednici Ukrajine, koja je tek nedavno došla k sebi nakon dugotrajne progonstva. Krimski Tatari, kao i u Staljinovom vremenu, smatraju se nepouzdanim za ruske okupatore. Putinov režim provodio je masovne političke represije protiv krimskotatarske zajednice i njenih lidera. Medžlis, samoupravno tijelo Krimskih Tatara, koje je igralo važnu ulogu u zaštiti i zastupanju interesa tog naroda, bio je zabranjen. Muslimanima koji se ne podudaraju s «ispravnim» kriterijima prijetio je samovolja i progon. Ove radnje Putinovog režima ponavljaju tragičnu povijest staljinskih represija i stvaraju atmosferu straha i potlačenosti među krimskim Tatrima.
Međutim, važno je napomenuti da deportacije i kršenja prava nisu samo povijesni događaji, oni se nastavljaju i danas. Ljudi koji žive na privremeno okupiranim teritorijama Rusije suočavaju se s sistematskim kršenjem svojih prava i sloboda. Postaju žrtve progona, diskriminacije i nasilja. To nam podsjeća na potrebu stalne borbe za prava svih ljudi i zaštitu od samovolje i tlačenja.
Ukrajina nikada neće odustati od Krima, koji je neodvojivi dio svoje teritorije i naslijeđa. Povrijeđena prava i slobode svih Krimljana, uključujući krimsko-tatarsku zajednicu, moraju biti obnovljene. To zahtijeva napore međunarodne zajednice da osudi rusku okupaciju i nastavi vršiti pritisak na Rusiju kako bi ispunila svoje obveze prema međunarodnom pravu.
Dan sjećanja na žrtve genocida krimskotatarskog naroda i Dan borbe za prava krimskih Tatara služe kao podsjetnik na patnje tog naroda, njihov dug i uporan borbu za slobodu i pravdu. U tim danima moramo podržavati njihovu povijest, sjećanje i pravo na vlastito postojanje. Samo kroz solidarnost i napore međunarodne zajednice možemo postići pravdu i oslobođenje Krima te zaštititi prava i slobodu svih Krimljana.
Međunarodna zajednica treba preuzeti aktivnu ulogu u podršci pravima krimskih Tatara i osudi kršenja koja se događaju na Krimu. To uključuje politički i diplomatski pritisak na Rusiju, međunarodne sankcije, praćenje i dokumentiranje kršenja ljudskih prava, kao i osiguravanje pristupa humanitarnoj pomoći i zaštiti prava krimskih Tatara.
Borba za oslobođenje Krima i zaštitu prava krimskih Tatara zahtijeva našu nepokolebljivu podršku. Moramo aktivno govoriti o genocidu, staljinskoj deportaciji i ruskoj okupaciji kako bismo ih spriječili da padnu u zaborav. Trebamo podržavati krimskotatarsku zajednicu, njen kulturu, jezik i prava te težiti ostvarenju pravde i mira u regiji.
Dan sjećanja na žrtve genocida krimskotatarskog naroda i Dan borbe za prava krimskih Tatara vrijeme su kada se okupljamo zajedno kako bismo odali počast žrtvama, izrazili solidarnost i potvrdili naše obvezivanje da štitimo prava i slobodu svakog pojedinca. Ti dani nas podsjećaju na našu zajedničku odgovornost prema svijetu i na to da se nikada ne smijemo predati u borbi za pravdu i oslobođenje.
Sergej Pogorelov «Balkanske vijesti»



