Ili poskupljenja ili HDZ — vrišti iz zadnjih istupa vladajuće stranke. A činjenice? Eh…

Recept je jednostavan — tamo gdje se na državnoj razini postavlja lažna i binarna dilema “Ili Rusija ili Ukrajina”, na lokalnu se kači slika Vlade koja radi sve da poskupljenja ne bude i gradske vlasti koja na poskupljenjima inzistira
Bio sam potpuno uvjeren da sam nešto gadno pogriješio. Brojka je izgledala nemoguća kao stvarnost, a sasvim moguća kao klasična početnička pogreška – jedna nula “vamo-tamo”… Kako je bila tek polovica druge polovice devedesetih, mobiteli s instantnim pristupom memoriji cijelog svijeta još su bili stvar daleke budućnosti, pa se umjesto guglanja valjalo pozabaviti s par telefonskih poziva (s fiksne mreže, dakako).
Nije bilo pogreške. Brojka je bila točna. Zagreb je doista gubio 40 posto vode iz vodovoda. Otišlo u zemlju. Strava.
Socijalizam efikasniji u upravljanju vodom
Četvrt stoljeća kasnije, svijet je dramatično drugačiji. Promijenila se tehnologija, promijenili su se ljudi, promijenila se struktura vremena. Promijenila se i situacija sa zagrebačkim vodovodom. Sad se, prije nego što uopće dođe do potrošača, gubi preko 50 posto vode koja se pusti kroz cijevi.
Rezultat je to – prije svega – teškog nemara cijelog niza političkih vlasti koje je glavni grad Hrvatske prebacio preko svoje glave od demokratskih promjena naovamo. Podatak da je u doba kasnog socijalizma, 1987. godine, gubitak u cijevima iznosio 22 posto (Europska unija 45 godina kasnije prihvatljivim smatra gubitak od 15-18 posto) može služiti na sramotu svim političkim opcijama koje su, nakon pada socijalizma, vodile ovaj grad.
EU fondove baš i nisu voljeli
Pogotovo onima koji su imali većine u Gradskoj skupštini od ulaska Hrvatske u EU (srpanj 2013. godine) do danas. Stranka rada i solidarnosti pokojnog gradonačelnika Milana Bandića i Hrvatska demokratska zajednica imale su na raspolaganju za obnovu dramatično zastarjele vodovodne mreže i sredstva iz EU fondova. No, tadašnje gradske vlasti baš i nisu, tko bi znao zašto, bile ljubitelji prevelikog korištenja europskog novca.
Stoga je posebno mučno što upravo HDZ danas uzima Grad Zagreb kao taoca svog političkog obračuna s gradskom vlasti na pitanju cijene vode. Mučno, ali ne i neočekivano – ono što Andrej Plenković i njegovi posljednjih tjedana na državnoj razini rade s Ustavom, vojskom i međunarodnim ugledom zemlje zapravo je prilično slično ovome što rade Zagrebu i Tomislavu Tomaševiću oko obnove vodovodne infrastrukture.
Granice elementarne pristojnosti
Recept je jednostavan – tamo gdje se na državnoj razini postavlja lažna i binarna dilema “Ili Rusija ili Ukrajina”, na lokalnu se kači slika Vlade koja radi sve da poskupljenja ne bude i gradske vlasti koja na poskupljenjima inzistira. Tamo gdje se, kao, bira između Rusije (oporbe) i Ukrajine (Vlade) sad se, kao, bira između poskupljenja (Možemo!) i održavanja nižih cijena (HDZ).
S obzirom na grozomorno stanje medijske scene u zemlji i još goru opću političku pismenost javnosti, nije uopće isključeno da će navedene taktike imati stanovite političke benefite za vladajuću stranku. Što ih, međutim, i dalje ne čini legitimnima, niti ih, zapravo, uopće stavlja unutar granica elementarne pristojnosti.
“Dobro promislite što radite”
Što se tiče vode i Zagreba priča ide otprilike ovako. Grad je odlučio za 20 posto podići cijene vode, kako bi nadoknadili razliku zbog planiranog stupanja na snagu Vladine Uredbe o naknadi za korištenje vode, ali i kako bi investirali u obnovu potpuno zastarjele i poluraspadnute vodovodne mreže. Otprilike tri četvrtine iznosa poskupljenja išlo bi za obnovu mreže.
Nakon te najave i nakon što se o poskupljenju vode počelo govoriti i u drugom gradu, koji sa Zagrebom tvori dva najtraumatičnija izborna poraza Andreja Plenkovića, dakle Splitu, krenula je akcija HDZ-a. Vlada se trudi da ne poskupe struja i plin, a evo što radi vlast u Zagrebu, pričao je prije nekoliko dana Plenković, odaslavši zagrebačkoj vlasti jasnu poruku da “dobro promisli što radi”.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Puki izgovor za loše upravljanje
Na sličnom fonu je nastupio i resorni ministar Davor Filipović pozvavši javno Zagreb da odustane od poskupljenja. Za Večernji list je, pak, izvor iz Vlade kazao čak i kako je poskupljenje “puki izgovor za loše upravljanje”.
Današnja sjednica Vlade, pak, dala je još jednu priliku Andreju Plenkoviću za pravi performans na vodi – on je najavio kako Banski dvori odgađaju za narednu godinu primjenu Uredbe o naknadi za korištenje vode. I dodao kako će se time omogućiti svim lokalnim jedinicama da nema potrebe za dizanjem cijena vode. “Osobito u gradovima kao što su Zagreb, Split i ostali veliki gradovi”, kazao je premijer, ne propustivši bocnuti one koji su ga toliko rastužili na lokalnim izborima, Tomaševića i Ivicu Puljka.
Ili skuplje ili jeftnije – ili oporba ili HDZ
Ukratko, Plenkovićeva stranka je, barem što se Zagreba tiče, svojim višedesetljetnim nemarom ili, kako bi to rekao “izvor iz Vlade” – lošim upravljanjem, jedan od glavnih krivaca za kataklizmično stanje zagrebačke vodovodne mreže. Plenkovićeva Vlada je donijela Uredbu koja znači da će oni gradovi koji gube više vode u mreži morati plaćati i veću naknadu. Plenkovićeva stranka je, pak, na vlasti u cijelom nizu jedinica lokalne samouprave koje su ove godine već podigle cijenu vode.
Nakon što je isto najavio i Zagreb, Plenkovićeva Vlada odgađa primjenu Uredbe za još godinu dana lažno tvrdeći kako, eto, sad više nema nikakvog razloga za poskupljenja. Pogotovo, je li, u Zagrebu. I Splitu.
Ukratko, stvar ne može biti jednostavnija. Ili skuplje ili jeftinije. Ili oporba ili HDZ. Činjenice su ionako precijenjene.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Source link: www.telegram.hr



