Pobijedi li opet Milanović, Plenković i njegova služinčad požderat će se od muke kada shvate da je HDZ darovao Milanoviću drugi mandat, a mi ćemo biti osuđeni na još pet godina verbalnog zlostavljanja Goran Mehkek/Cropix
Pokušavam zamisliti kako bi mi bilo da sam simpatizer HDZ-a. Ne, nije me pokosio moždani udar, nisam ušmrkao aut-liniju, niti sam se cijelu noć pacao u bačvi vina. Samo se trudim uvući se pod tuđu kožu, uživjeti se u tuđu muku. I, eto, recimo da sam uspio. Podržavam našu takozvanu stožernu stranku vatreno (i ponizno, dabome), ne bih je mijenjao ni za jednu drugu!
Kao što znamo, Hrvatska demokratska zajednica puno je više od partije, ona je cijeli jedan minuciozno razrađeni, paralelni sustav socijalne pomoći, neka vrsta socijalne samoposluge za sve podobne i pokorne članove društva. Nisam, dakle, ni ja bez vraga i na lijepu riječ postao njezin gorljivi pristaša. Sva je prilika da i sâm pripadam kategoriji zbrinutih građana. Ili kopam nos u nekom javnom poduzeću, ili sam namješten u županijskom uredu za istraživanje ruda i gubljenje vremena, ili sam već godinama ušuškan u privilegiranoj mirovini. Ako nisam ja, onda je to netko od mojih bližnjih. A možda smo i svi zajedno, sva tri koljena lijepo prištekana na istu sisu.
Zahvalnost za milost
Uporno birajući HDZ, mi se ustvari ne opredjeljujemo za stranački program i ljude koji će ga provoditi, samo izražavamo zahvalnost za milost koja nas je snašla, jer smo svjesni da nas voljena partija hrani i oblači. K tome, naš je izbor uvijek pomalo i pitanje straha. Užasava nas pomisao da bi netko drugi mogao stupiti na vlast i onda se odlučiti za provođenje reformi, dakle za veliku sječu suvišnih radnih mjesta i ukidanje privilegija. A tko je blesav raditi u korist vlastite štete, glasati za boljitak države i nacije, a sebe pretvoriti u prosjaka? Zato mi, pače, zato ja biram HDZ.
Stvari su jednostavne dokle god se od mene traži zaokružiti neku stranačku listu ili koaliciju. Tada svoju lojalnost mogu lako i nepogrešivo pokazati. No, stvari se malo kompliciraju u slučaju personaliziranih, neposrednih izbora, kada umjesto neke političke ideje treba zaokružiti konkretnog čovjeka. Cijela Hrvatska oskudijeva kvalitetnim, educiranim, marljivim, čestitim, nesebičnim kadrovima, a kamoli tek HDZ. Čak se ni najstariji partijski dužnosnici ne sjećaju kad je netko takav zatražio člansku iskaznicu. Pa ti, brajkoviću moj, zaokruži nečije ime iako znaš da se s takvim izborom nitko neće usrećiti.
Od Tuđmanove epohe do danas HDZ je samo jednom dobio predsjedničke izbore. Tome su kumovale dvije presudne okolnosti: uvjeren u svoju pobjedu, Josipović kao da se nije htio miješati u vlastitu kampanju, a Hrvati su, s druge strane, pomiješali lončiće pa su se dali uvjeriti kako ne trebaju nužno izabrati predsjednika Republike, nego je dovoljno zaokružiti cheerleadericu. Ukratko, HDZ-u uspjeh nije bio “suđen”, nego mu se dogodio sretnim spletom okolnosti. U reprizu takvog raspleta nije se, međutim, mudro kladiti. Jer, niti će Milanović biti beskrvni, apatični branitelj mandata kao lešani profesor, niti je izgledno da bi opcija trivijalizacije i redikulizacije izbora, iskušana u slučaju Kolinde Grabar-Kitarović, još jednom mogla upaliti.
Istopila se podrška
I što da pošteni HDZ-ovac, recimo ja, učini kad se nađe na biračkom mjestu? Koga da zaokružim, takozvanog svog, za kojega znam kako ne vrijedi ništa, ili tuđega, dakle Milanovića, koji nije moj, nije naš, iako povazdan gudi ono što većina nas HDZ-ovaca želimo čuti? Hvala dragome bogu što ipak nisam HDZ-ovac, pa ne moram razbijati glavu tom dvojbom.
Prvi mandat Milanović je osvojio zaslugom birača s lijevim sentimentima, ali se u minule tri godine silno trudio svakoga dana ih gorko razočarati i prevariti. Nema nikakve sumnje da još uvijek postoji značajan broj ljudi koji ga, unatoč svemu, simpatiziraju, jer im je drago slušati kad netko HDZ-ovce naziva lopovima (kao da je to neki kunst danas reći?!).
No, jednako tako, nema dvojbe da se njegova podrška u krugu tradicionalnih simpatizera ljevice do danas u značajnoj mjeri istopila. Unatoč tome, on još uvijek ima vrlo ozbiljne šanse za osvajanje drugog mandata. Pridobije li dio HDZ-ovaca na svoju stranu (a mogao bi, zašto ne, kad se već tri godine trudi izbrisati razliku između sebe i njih), eto njemu produžetaka na Pantovčaku. To što jezikom uredno šamara vladajuću stranku nitko mu neće uzeti za zlo. Uostalom, članovi HDZ-a bolje od nečlanova znaju koliko je i kakvih bitangi u njihovim redovima, pa zašto bi zamjerali čovjeku koji to glasno kaže i time se zauzima za reformu naše stožerne partije?
Pokaže li se da sam bio u pravu, bit će to i krasno i grozno. Krasno, jer će se Plenković i njegova služinčad požderati od muke kada shvate da je HDZ darovao Milanoviću drugi mandat, a grozno, jer ćemo biti osuđeni na još pet godina verbalnog zlostavljanja.
Source link: slobodnadalmacija.hr
