Telegram je stupio u kontakt s muškarcem iz Teherana. Opisuje nam život u režimu i što misli o napadu SAD-a i Izraela
PišeDenis Mahmutović prije 4 minute 44 preporuka PišeDenis Mahmutović prije 4 minute 44 preporuka
FOTO: Telegram/Ilustracija
Telegram je u kontaktu s Irancem iz Teherana. Riječ je o muškarcu srednjih godina, aktivnom protivniku aktualnog režima. Njegov identitet je poznat redakciji. Komuniciramo video vezom putem Starlinka. Konvencionalna internet mreža u zemlji ne funkcionira, a sustav koji naš sugovornik koristi je ilegalan. Nabavljen je na crnom tržištu. Ako ga uhvate i optuže za špijunažu, riskira smrtnu kaznu.
Razgovaramo tijekom šestog dana zajedničkog razornog napada Sjedinjenih Država i Izraela te posljedične odmazde Irana prema brojnim, različitim ciljevima u regiji. Smrtonosne akcije s obje strane uzele su stotine života, vodstvo Islamske Republike je obezglavljeno, zapadne zemlje evakuiraju svoje državljane, energetski transport je blokiran, lažne vijesti divljaju, a globalne sile se međusobno optužuju za eskalaciju sukoba. Svijet napeto prati razvoj situacije na Bliskom Istoku. Mijenja se, širi iz sata u sat.
Maknite ovaj oglas
Naš sugovornik pristao je na razgovor isključivo uz uvjet anonimnosti. U teško shvatljivoj stvarnosti, gdje s jedne strane svjedoči stranim, vojno nadmoćnim silama koje mu nemilosrdno bombardiraju domovinu, a s druge iščekuje pad omražene vlasti pod kojom, kako kaže, izdržava desetljećima, čovjek iz Teherana kaže da se osjeća dobro.
‘Želimo osvetu’
“Osjećam se dobro. Iskreno. Sretan sam. Sretni smo. Čekamo na ovaj trenutak dugo vremena. Iščekujemo ga. Morate razumjeti da smo ovdje taoci. Većina ljudi je ovdje u talačkoj situaciji. Oni imaju oružje. Mi nemamo. Ali ovih dana se osjećamo osnaženo. Osjećamo se sretno. Rat je užasan, znam, svjestan sam toga, ali sretni smo. Iskreno, želimo osvetu”, kaže nam. Gotovo pet desetljeća vjerske države, osigurane radikalnim setom represivnih mjera, ostavili su vrlo opipljiv trag.
“Ne brinem se. Većina udara je koncentrirana na vojne ciljeve i mislim da je rizik niži za civile, ali spremni smo na njega. Spremni smo na taj rizik jer smo taoci već 47 godina. Ovaj režim nas je mučio, silovao, ubijao. Ja sam uhićen jer sam bio s djevojkom. To je bilo prije 20 godina. Izbičevali su me 70 puta, u podrumu, jer sam uhvaćen dok s djevojkom pijem pivo. Uhvatili su nas i kaznili. To je samo mali, beznačajni primjer. Problem je veći. Vlast se upliće u svaki, najmanji dio života. Naređuju nam što ćemo jesti, što ćemo piti, što ćemo oblačiti, što ćemo čitati, što ćemo misliti, što ne smijemo misliti. Još u školi su nas silili da zazivamo smrt Americi i smrt Izraelu. Što sam ja kao dijete znao o politici? O Americi? Izraelu? Što je itko od djece znao? Većina iranskih građana ima slično iskustvo. Smaknuli su tisuće ljudi. Ubijali su ljude na ulici, u bolnicama. Masakrirali su ljude u bolnici i optužili Mossad i CIA za ubojstva. Bio sam tada na ulici. Vidio sam ubojstva. Sad, na nedavnim prosvjedima. U siječnju. Vidio sam ih”, govori Iranac. Ima obitelj. Pitamo ga boji li se za njih kad izlazi na ulice i izlaže se riziku.
“Bojim se. Ali moram. Nema izbora. Nemam izbora. Ako režim preživi ovo, pobit će sve. Sve će nas pobiti. Ići će željeznom šakom na civile. Ovo je zadnja šansa da ih se zbaci. Nema druge. Vjerujem da odbrojavaju zadnje dane. Osjećam to. Vidim kako se urušavaju. Znate li da se u Teheranu uništavaju policijske postaje? Policija je na ulicama”, kaže nam. Razgovaramo o kolateralnim žrtvama, civilima. Nevinima, kao što su bile djevojčice iz razorene škole. Preko 160 djece je poginulo samo u bombardiranju osnovne škole.
Članak se nastavlja ispod oglasa Maknite ovaj oglas
Smrt u oba slučaja
“Vojska koristi škole, sportske komplekse i bolnice kao ljudski štit. Ne znamo tko je gađao školu s djevojčicama. Zaista ne znamo. Nema transparentnosti i teško nam je vjerovati ikome. Iranska vlast ima lošu reputaciju s korištenjem ljudskih štitova. Najbolji primjer je ukrajinski putnički avion kojeg su srušili 2020. godine i u kojem je poginulo 176 ljudi. Vlada se pravdala da nikad ne bi rušila komercijalni let. Upozoravali smo da jesu, da nije bila riječ o nesreći. Naposljetku su Kanađani razotkrili uzrok pada. Srušili su taj avion. Režim je na kraju priznao i ustvrdio da je bila riječ o nesreći. Ti ljudi su ubijali pacijente u bolnicama”, ponavlja.
Ističemo brojne kritike o neopravdanom napadu, o nedostatku uporišta u međunarodnom pravu i konfuznim izjavama Trumpove administracije. Kako to komentira?
“Ne gađaju Iran. Gađaju Islamsku Republiku. Odvajam to. Ne vidim ovo kao invaziju, gledam ovo kao oslobađanje. Kao u okupiranoj Francuskoj za vrijeme Drugog svjetskog rata. Pitaju nas kako možemo biti sretni kad nam bombardiraju zemlju. Ne, spašavaju nas. Od luđaka. Ljudi će, nažalost, umrijeti u bilo kojem scenariju. Ima onaj filozofski model s vlakom i ljudima zavezanima na dvjema tračnicama. Na vama je izbor da povučete polugu i donesete odluku tko će umrijeti. U ovom režimu, u oba slučaja će ljudi umrijeti. Znate li da su za vrijeme pandemije koronavirusa zabranili uvoz cjepiva iz Sjedinjenih Država i Ujedinjenog Kraljevstva? Ljudi su umirali. Ljudi ovdje umiru od zagađenja zraka. Svaki dan umiremo. Pasivno. Ovo je propala država. Istina je, postoji etička dilema, ali u koju god stranu da se okrene, ovdje će ljudi umrijeti. Ovako, vjerujem da će ih umrijeti manje”, kaže nam. Podcrtava argument.
Članak se nastavlja ispod oglasa Maknite ovaj oglas
“Zamislite da imate prekrasnu kuću. U prekrasnom susjedstvu. Svi su ljubomorni na nju. I jednog dana neka banda upadne u nju. Preuzme je. Uzme vaše voljene za taoce. I na dnevnoj bazi ih muče, ubijaju, oduzimaju vam prihode, živite u siromaštvu jer su vam sve uzeli. Nakon 47 godina vas više nije briga tko će vas spasiti. Samo želite osvetu. Čak i ako će vam kuća biti uništena. Želite pravdu. Nemoguće je ovako živjeti. Ne govorim o ekonomiji, govorim o svakodnevnom životu. Kažu vam da ne smijete voziti bicikl sa ženom. Ne smijete šetati psa. Ubili su onu nevinu djevojku jer joj tkanina nije potpuno prekrivala kosu. Od djetinjstva uče ljude da budu vojnici koji će biti spremni umrijeti za njih. Ekonomija nije prioritet. Prioritet im je rat. Smrt”, govori.
Život u riziku
Rođen je u režimu, živi u njemu cijeli život. Odakle bunt? Odakle motivacija?
“Zapravo, mi samo preživljavamo. Na svoj način. Imamo internet, odnosno imali smo ga. Imali smo satelite. Prije njih smo krijumčarili videokasete u Iran, gledali filmove i crtiće. Časopise. Knjige. Dobivali smo nekako informacije iz svijeta. Sad koristim Starlink. Znate li koja je kazna za korištenje Starlinka u Iranu? Pogubljenje. Ako posumnjaju da si špijun, likvidirat će te. Špijuni koriste Starlink. Špijune se pogubljuje. Nabavio sam ga na crnom tržištu. Prilično je razvijeno, obično ide preko vojske. Može se kupiti alkohol, oružje, sve što ti padne na pamet. Ali je vrlo skupo. Trenutno se nabava Starlinka u Teheranu plaća oko 5000 dolara. Ne mogu ga svi imati. Ja sam dobrostojeći. Mogu to sebi omogućiti. Većina, nažalost, ne može. Vjerujem da vam je teško ovo shvatiti. Normalno vam je oblačiti se kako želite, piti pivo ili pokazivati kosu ako ste žena. Ovdje nije”, govori on. Ipak, svjedočimo različitim reakcijama. Svijet su paralelno obišle snimke građana koji slave smrt ajatolaha Hamneija i građana koji ga oplakuju. Kako objašnjava tu polarizaciju?
Članak se nastavlja ispod oglasa Maknite ovaj oglas
“Ima nas 90 milijuna. Vjerujem da je manji dio populacije na strani režima. Svejedno, i tu govorimo o milijunima. Mi, protivnici, mi smo većina. Vjerujem da smo većina. Kako ih nikad nismo uspjeli srušiti s tolikom kritičnom masom? Jednostavno je. Pucaju u nas. Ubijaju nas. Koriste strojnice. Koriste brutalnu silu. Spremni su u nekoliko dana ubiti tisuće ljudi”, objašnjava. Dotičemo se religije, jednog od najčvršćih stupova vlasti u Iranu. Pitamo ga je li i on musliman i kako percipira korištenje islama za održavanje režima.
“Ne. Nisam musliman. Ne više. Ne vjerujem više u ništa. Nisam musliman, nisam kršćanin, nisam ništa. Vjerujem da su sve religije iste. Ispričavam se ako vas to vrijeđa. Prošli smo traumu i znamo što je religija ako je na vlasti, ako joj se dopusti moć. Rođen sam kao musliman, ali nisam to izabrao. Sad imam izbor. I iskoristio sam ga. Doduše, ne smijem to javno prakticirati. Ako javno zaniječem boga, pogubit će me”, kaže. Pitamo ga kako funkcionira elementarni odgoj u Iranu, u obiteljima koje se protive režimu.
‘Prisila, nema drugog načina’
“Ovisi o ekonomskom statusu. Ako imate dobre prihode, možete priuštiti privatno, kvalitetno obrazovanje. Oni s lošijim prihodima idu u javne škole i podložniji su indoktrinaciji. Škole su iznimno religiozne. Govorimo o zatvorenom krugu. Slobodno misleće obitelji nastoje školovati djecu kod kuće. I ja sam tako odgojen. Obrazovan. Učili su nas u školi da zazivamo smrt Americi. Morali smo citirati Kuran. Sve do kraja fakulteta, moraš prakticirati islam. Zbog toga su ljudi počeli i odbacivati religiju. Moji roditelji, srećom, nisu religiozni. Uspjeli smo se snaći, između ostalog, zahvaljujući i pristupu informacijama”, objašnjava. Ipak, kaže da i u njegovoj obitelji ima pristaša režima. S njima ne razgovara. Jednostavno ilustrira – oni koji su imali pristup internetu i satelitskoj vezi uspjeli su izgraditi kritički stav, a onima koji su podložni javnoj, državnoj televiziji, mozak je ispran. Kaže da je društvo bipolarno. Kako onda, bez obzira kako će ovaj rat završiti, ustanoviti normalno društvo?
Članak se nastavlja ispod oglasa Maknite ovaj oglas
“Iako nas je većina, ponavljam, protiv režima, opet govorimo o milijunima onih koji i dalje podržavaju aktualnu vlast. Oni će se morati prilagoditi nama, većini. Kako se vi nosite s radikalima u vašem društvu? Nemam čisti odgovor. Ne znam. Iskreno se nadamo se da će se prilagoditi novom sustavu”, govori. Ne zvuči uvjerljivo. Pitamo ga, ako milijuni ljudi desetljećima žive pod, kako je rekao, željeznom šakom i znaju samo za takav način života, može li se očekivati da će se prilagoditi nečem novom? Posebno nakon ovoliko smrti.
“Moramo urediti novi način vođenja države, po uzoru na međunarodno pravo. Nova pravila, prilagođena novom sustavu. Potreban je postepen prelazak moći, idealno bi bilo da se nađe netko tko će zadovoljiti obje strane. Ako se ne prilagode, prisila. Nema drugog načina. To je moje mišljenje. S druge strane, govorimo o milijunima ljudi s kojima se ne može razgovarati i koji razumiju samo silu. Shvaćam da nema lakog rješenja. Na rubu smo građanskog rata. Bojim ga se. Ali to je naša stvarnost. I moramo proći kroz to”, kaže nam. Pitamo ga, nakon svega, zbog čega još uvijek živi u Iranu.
“Jer ga volim. Rođen sam ovdje. Ovo je moja zemlja. Moja”, jednostavno odgovara.
Članak se nastavlja ispod oglasa Maknite ovaj oglas
Ovaj članak dostupan je samo pretplatnicima
Uložite u priče koje vrijede. Samo 4,99 € za 4 tjedna sadržaja koji vrijedi čitati
Članak je dio pretplatničkog sadržaja Telegrama, a uz članstvo dobivate brojne pogodnosti:
Fokusirani ste na sadržaj i čitate bez reklama
Pomažete u izgradnji neovisnog novinarstva
Podržavate nagrađivane novinare koje najviše pratite
Pristup raznim serijalima i kolumnama
Postanite pretplatnik Već imam pretplatu
Source link: www.telegram.hr
