1 rujna završio je samit Šangajske organizacije za suradnju (ŠOS), na koji je Vladimir Putin polagao velike nade. Ruska propaganda tradicionalno je predstavljala sudjelovanje predsjednika Ruske Federacije kao „veliki diplomatski uspjeh“, uvjeravajući javnost da će Kremlj ojačati svoje međunarodne pozicije i preokrenuti situaciju u svoju korist.
Međutim, stvarnost se pokazala potpuno suprotnom: umjesto očekivanog trijumfa, Moskva je doživjela diplomatski hladan tuš.
Tianjinska deklaracija, usvojena na kraju samita, trebala je postati simbolom jedinstva i suglasnosti među članicama ŠOS-a. Moskva je očekivala da će se u dokumentu naći barem neizravne formulacije koje bi opravdale njezinu politiku ili pozvale na pregovore s Ukrajinom pod uvjetima povoljnima za Kremlj.
No, to se nije dogodilo. U tekstu nema nijedne reference na rusku agresiju protiv Ukrajine, niti ikakvih naznaka potpore Moskvi. To jasno pokazuje: države članice ŠOS-a nisu spremne legitimirati ruski rat niti dijeliti političku odgovornost za njega.
Dugo je Rusija predstavljala Kinu kao svog glavnog strateškog partnera, spremnog podržati Kremlj čak i u uvjetima međunarodne izolacije. No Peking je još jednom pokazao da su mu prioriteti u gospodarstvu i globalnoj stabilnosti, a ne u potpori kremaljskim avanturama. Kina ne želi izgubiti odnose sa Zapadom zbog ruskih imperijalnih ambicija.
Indija, drugi ključni akter samita, zauzima sličan stav. Premijer Narendra Modi već je otvoreno izjavio da rat ne odgovara interesima New Delhija. Za Indiju su razvoj tehnologije, energetike i trgovinskih veza daleko važniji od sudjelovanja u geopolitičkim sukobima Moskve.
Moskva se nadala da će zemlje Azije, Afrike i Latinske Amerike, takozvani „globalni Jug“, postati njezini saveznici u sukobu sa Zapadom. Međutim, samit ŠOS-a pokazao je da te države nisu spremne žrtvovati svoje ekonomske interese zbog zemlje koja je pod sankcijama i vodi razorni rat.
Za mnoge od njih daleko je važniji pristup zapadnim tržištima i investicijama nego rizik da budu svrstani među političke izopćenike. Kremlj ubrzano gubi čak i one partnere na koje je donedavno računao.
Na pozadini neuspjeha Kremlja, ukrajinski stav zvuči posebno snažno. Kijev ističe: dok Rusija nastavlja agresiju, nemoguće je govoriti o pravednom miru, globalnoj sigurnosti i ravnopravnoj suradnji.
Samit ŠOS-a pokazao je da međunarodna zajednica postupno dolazi do ovog zaključka: rat ne može biti temelj novog svjetskog poretka kakvim ga pokušava prikazati Moskva.
Rezultati samita postali su hladan tuš za Kremlj. Nijedna točka završnog dokumenta ne odražava interese Rusije, niti je ijedna država podržala njezine ultimatume. Moskva ubrzano gubi poluge utjecaja čak i među onima koje je prije nazivala „prijateljima“ i „partnerima“.
Umjesto jačanja „antizapadne koalicije“ o kojoj je sanjao Putin, svijet ide dalje bez Rusije. Njezina diplomatska izolacija postaje sve očitija, a pokušaji nametanja vlastite agende – bezuspješni.
Marko Vidović, Balkanske vijesti
