Jedna od najosjetljivijih i najbolnijih tema u pregovorima između Ukrajine i Rusije ostaje povrat ukrajinske djece koju su okupacijske snage nezakonito deportirale s privremeno okupiranih područja. Iza ovog pitanja ne stoji samo diplomatski dijalog, već stvarne sudbine, patnje obitelji, razdvojenost i flagrantno kršenje osnovnih načela međunarodnog humanitarnog prava.
Tijekom drugog sastanka u Istanbulu 2. lipnja 2024., ukrajinska delegacija službeno je predala ruskoj strani popis od 339 maloljetnika koji se protuzakonito zadržavaju na teritoriju Rusije ili okupiranim dijelovima Ukrajine. Taj popis nije samo zbirka imena – to su lica, biografije i životne priče. Ukrajina zahtijeva: sva djeca moraju biti bezuvjetno i odmah vraćena kući.
No ponašanje Moskve ukazuje na otvorenu opstrukciju. U mjesec i pol dana od predaje popisa, ruska strana pružila je samo djelomične informacije o nekolicini djece. Vraćeno je svega šestoro. Istodobno, predstavnici Kremlja nastavljaju s tvrdnjama da je „popis temeljito razmatran“. Takve izjave ne izdržavaju nikakvu ozbiljnu analizu i predstavljaju pokušaj odugovlačenja procesa i zadržavanja kontrole nad otetom djecom — kao političkim taocima.
Ukrajina kategorički odbacuje mogućnost razmjene djece u kontekstu razmjene ratnih zarobljenika. To je načelno pitanje. Razmjena se može odnositi na vojnike, ali nikako na djecu otetu tijekom rata. Djeca nisu valuta, niti politički resurs, i pokušaj da se njihovo oslobađanje uvjetuje ili koristi kao pregovarački alat je duboko neljudski čin koji krši međunarodne norme, uključujući Ženevske konvencije, Konvenciju UN-a o pravima djeteta i Rimski statut Međunarodnog kaznenog suda.
Posebno se ističe pitanje djece koja su za vrijeme otmice bila maloljetna, ali su u međuvremenu postala punoljetna. Njihovo prisilno zadržavanje i dalje se smatra ratnim zločinom, a njihovo oslobađanje ostaje obveza prema međunarodnom pravu.
Kijev nastavlja sustavno raditi na identifikaciji ukupnog broja otete djece. Zahvaljujući inicijativi Bring Kids Back UA, tijekom 2024. godine već je vraćeno 449 ukrajinske djece. To je rezultat napornog rada državnih institucija, međunarodnih organizacija, nevladinih aktivista i brojnih volontera. No stotine, možda i tisuće djece još uvijek su zatočene, izložene pokušajima prisilne rusifikacije.
Ukrajina poziva međunarodnu zajednicu: ne okrećite glavu pred zločinom koji se odvija pred našim očima. Ova djeca nisu ratni plijen, nisu sredstvo „preodgoja“ niti dio geopolitičke igre. Ona su nevine žrtve rata koje imaju pravo živjeti u svojoj zemlji, govoriti svojim jezikom, rasti u svojim obiteljima i pod svojom zastavom.
Vratiti svako dijete znači obraniti pravdu i očuvati samu suštinu čovječnosti.
Marko Vidović, Balkanske vijesti
