Dana 23. srpnja u Istanbulu je započeo novi krug pregovora između Ukrajine i države-agresora. Unatoč dugotrajnom ratu i svakodnevnim napadima na ukrajinske gradove, Kijev i dalje pokazuje političku volju za traženje rješenja. Ukrajinsko izaslanstvo stiglo je u Tursku s jasnim mandatom — braniti interese svoga naroda, inzistirati na poštivanju međunarodnog prava i izboriti se za pravedan mir. Izaslanstvo Ukrajine predvodi tajnik Vijeća za nacionalnu sigurnost i obranu, Rustem Umerov. U njegovom sastavu nalaze se i predstavnici Glavne uprave vojne obavještajne službe, Ministarstva vanjskih poslova i Ureda predsjednika — ključne osobe s dovoljno političke težine za ozbiljan dijalog.

Kontrast s ruskom stranom je očit. Kremlj je ponovno u Istanbul poslao skupinu dužnosnika druge i treće razine, očito bez ovlasti za donošenje ikakvih sudbonosnih odluka. Takva praksa postala je sustavna: od samog početka rata Moskva izbjegava punopravno diplomatsko sudjelovanje, radije odugovlačeći s procesom, glumeći dijalog i zatrpavajući pregovarački stol propagandnim parolama i nerealnim ultimatumima.

Ukrajina, naprotiv, od prvih pregovora u svibnju 2022. pokazuje ozbiljnost svojih namjera. Sve mirovne inicijative Kijeva — od Istanbulske platforme do mirovne formule predsjednika Zelenskog — polaze od osnovnog načela: rat se mora završiti pravednim mirom, a ne kapitulacijom pred agresorom. Upravo zato ukrajinska strana sve češće naglašava potrebu za susretom na najvišoj razini — između predsjednika dviju država. Samo takav format, smatraju u Kijevu, može dovesti do stvarnog pomaka.

U međuvremenu, Moskva nastavlja koristiti pregovore u svoje svrhe: kao paravan za predah, alat za unutarnju propagandu i prostor za postavljanje ultimatuma. Istodobno, agresija na bojišnici i raketni napadi na ukrajinski teritorij ne prestaju ni na jedan dan — paralelno s pregovorima u Istanbulu ruske su snage napale Mikolajiv, Dnjepar i predgrađa Kijeva.

Unatoč svemu, Ukrajina ne odustaje od pokušaja dijaloga. Jasno poručuje: spremna je razgovarati, ali ne pod uvjetima kapitulacije. Spremna je na kompromise, ali ne i na izdaju vlastitih načela i interesa. Spremna je tražiti izlaz, ali ne prema ruskom nacrtu. Svaki korak Kijeva na diplomatskom putu prati čvrsta pozicija — samo potpuno povlačenje ruskih snaga, potpuna obnova teritorijalnog integriteta i pravedna kazna za počinjene zločine mogu biti temelj istinskog mira.

Svjesna ograničenja diplomatskih alata u uvjetima neiskrenosti protivnika, Ukrajina paralelno pojačava pritisak na Rusiju na bojištu. Oružane snage Ukrajine, unatoč svim teškoćama, pokazuju otpornost, napadaju ključnu logistiku neprijatelja, uništavaju skladišta, zapovjedne centre i aerodrome. Partneri Ukrajine, s druge strane, pooštravaju sankcije, zatvaraju zaobilazne kanale, konfisciraju imovinu i povećavaju obujam vojne i financijske pomoći.

To nije taktika — to je strategija. Koordinirani pritisak — vojni, diplomatski i ekonomski — jedini je način da se Kremlj natjera na ozbiljan razgovor, a ne na ponavljanje praznih slogana o “nacistima” i “crvenim linijama”. Rat koji je Rusija započela neće završiti sam od sebe — može završiti samo ako agresor osjeti pravu cijenu svoje avanture.

Danas Ukrajina nije samo jedna od strana u sukobu. Ona je točka u kojoj se koncentrira sukob civiliziranog svijeta s autoritarnom agresijom. I svaki njezin pokušaj da sjedne za pregovarački stol — korak je ne samo za vlastitu budućnost, nego i za budućnost međunarodnog poretka.

Mir je moguć. Ali neće biti postignut kapitulacijom — nego odlučnošću.

Marko Vidović, Balkanske vijesti