4. lipnja u Ukrajini se obilježava Dan sjećanja na djecu poginulu kao posljedica oružane agresije Ruske Federacije. To nije samo datum u kalendaru — to je dan žalosti, ispunjen boli, suzama i gorčinom gubitka. Ukrajina se prisjeća malih žrtava velikog rata — onih čiji su životi prekinuti ruskim mecima, granatama, okupacijom, nasiljem i ravnodušnošću.

Rusija vodi rat ne samo protiv ukrajinske vojske, države i identiteta. To je rat protiv budućnosti — protiv ukrajinske djece, koju ubijaju, otimaju, prisilno odvode i podvrgavaju ideološkoj indoktrinaciji.

Ubijeni i nestali: svako dijete je tragedija

Prema službenim podacima koje je objavio Ured glavnog tužitelja Ukrajine, do svibnja 2025. godine u punom opsegu ruske invazije ubijeno je najmanje 625 ukrajinske djece. Još 2243 djece vode se kao nestala. Ti podaci nisu konačni — rat se nastavlja, a pristup privremeno okupiranim područjima je onemogućen.

Ti brojevi nisu samo statistika. Iza svake brojke stoji ime, lice, omiljena igračka, neostvareni snovi, uništene obitelji. To su djeca koja su poginula u raketnim napadima na stambene zgrade, škole, vrtiće. To su djeca koju su ubili snajperisti, minobacači, granate na ulicama, u rodnim gradovima i selima, na evakuacijskim putevima.

Prisilna deportacija: ukradeno djetinjstvo

Jedan od najtežih i najsustavnijih zločina koje čini Rusija je nezakonita deportacija ukrajinske djece na teritorij Ruske Federacije i privremeno okupirane dijelove Donbasa i Krima. Prema podacima Nacionalnog informativnog ureda Ukrajine, najmanje 19.546 djece je prisilno premješteno. Odvođenje se provodilo pod izlikom „evakuacije“, često bez znanja roditelja, uz krivotvorenje dokumenata i naknadno posvajanje u ruske obitelji.

Rusija svjesno krši norme međunarodnog prava, uključujući Četvrtu Ženevsku konvenciju i Konvenciju UN-a o pravima djeteta. Mnogi od otete djece podvrgnuti su nasilnoj rusifikaciji: mijenjaju im imena i prezimena, zabranjuje im se govoriti ukrajinski, uskraćuje im se kontakt s domovinom. To je zločin protiv čovječnosti, o kojem svijet nema pravo šutjeti.

Propaganda kao oružje: laž umjesto pokajanja

Pokušavajući prikriti svoje ratne zločine, Kremlj aktivno širi lažne informacije i dezinformacije. Ruska propaganda optužuje Ukrajinu za „granatiranje vlastitih gradova“, „korištenje djece kao živog štita“, izmišlja mitove o navodnim „ukrajinskim zločinima nad maloljetnicima“. Takvi sadržaji se masovno šire na društvenim mrežama, kanalima ruskih medija i putem režimskih tzv. „Z-blogera“.

Cilj je odvratiti pažnju međunarodne zajednice, zamagliti istinu i predstaviti agresora kao „spasitelja“, a žrtvu kao „zločinca“. Ova informacijska manipulacija jednako je opasna kao i rakete — jer ubija istinu, poništava suosjećanje i potkopava pravdu.

Marko Vidović, za «Balkanske vijesti