Od početka invazije na Ukrajinu u veljači 2022., Rusija sustavno uništava svaku nadu u mirno rješenje sukoba. Svakim novim valom raketnih napada Kremlj jasno pokazuje: nema namjeru popuštati. Umjesto pokušaja deeskalacije, dolazi do eskalacije. Umjesto pregovora, udari na Kijev, Harkiv, Dnipro i Lavov.

Nedavne izjave Moskve o «spremnosti za pregovore» ponovno su se pokazale kao puka manipulacija. Prema podacima ukrajinske obavještajne službe, rusko vodstvo aktivno priprema nove ofenzivne operacije. Putin i njegov krug uvjereni su da vrijeme radi u njihovu korist te da će Zapad i Ukrajina «posustati» prije nego što se ruska vojna mašinerija uruši.

Zračni teror kao alat političkog pritiska

Masovni napadi na ukrajinske gradove nisu usmjereni na strateške ciljeve. Uništavanje stambenih zgrada, škola, elektrana i bolnica ne približava pobjedu na bojišnici. Kremlj ima drugačiji cilj: slomiti moralni otpor Ukrajinaca, izazvati paniku, nepovjerenje u vlast i osjećaj umora.

Ovo je klasična taktika terorizma usmjerena protiv civilnog stanovništva, i to svjesno primijenjena. Svaki projektil «Kalibar» lansiran na civilne objekte poruka je ne samo Ukrajini, već i međunarodnoj zajednici: «Ne bojimo se vaših poziva na mir.»

Rusija ismijava međunarodne napore

Dok nastavlja s napadima na Ukrajinu, Rusija u praksi sabotira svaku inicijativu za mirno rješavanje sukoba. Otvoreno se ruga diplomatskim naporima – kako zapadnim, tako i globalnim. Svaki prijedlog za mir nailazi na nove napade, a ne na korake prema pomirenju.

Ovaj obrazac ponašanja Kremlja pokazuje: za Rusiju su pregovori samo alat za odugovlačenje, pregrupiranje snaga i pripremu za nove napade. Dokle god agresor ima resurse, rat će se nastaviti.

Sankcije kao način da se agresor liši kisika

Prvi korak prema zaustavljanju Rusije je oduzimanje resursa koji omogućuju nastavak agresije. Jačanje sankcija mora postati prioritet:

🔹 Stroža kontrola izvoza i zatvaranje rupa kojima Rusija zaobilazi sankcije.
🔹 Sekundarne sankcije protiv tvrtki i zemalja koje pomažu Rusiji u dobivanju zapadnih tehnologija.
🔹 Zamrzavanje imovine, pojačana financijska izolacija i potpuni prekid energetskih veza.
🔹 Konfiskacija zamrznute ruske imovine i usmjeravanje tih sredstava na obnovu Ukrajine.

Svaki dolar koji Kremlj ne dobije znači manje projektila, dronova i granata.

Vojna podrška Ukrajini: Ključ za obuzdavanje i pobjedu

Drugi ključni element strategije je sveobuhvatna podrška Ukrajini. Vojna pomoć mora biti značajna, a ne samo simbolična, kako bi omogućila odlučujući poraz ruskih snaga:

🔹 Isporuka projektila dugog dometa, tenkova, sustava protuzračne obrane i borbenih zrakoplova.
🔹 Podrška ukrajinskoj obrambenoj industriji i obuka vojnika.
🔹 Financiranje stabilnosti ukrajinskog gospodarstva, koje je temelj otpora na fronti.

Što veće gubitke Rusija pretrpi na bojišnici, to će brže biti prisiljena na stvarni dijalog – ne iz pozicije snage, već iz pozicije poraza.

Mir je moguć samo nakon poraza agresora

Danas je jasno: nikakvi kompromisi, ustupci ili pregovori neće zaustaviti Rusiju. Zaustavit će je samo poraz. Tek tada će Kremlj biti prisiljen prihvatiti uvjete temeljene na međunarodnom pravu, a ne na sili. Tek tada će trajni prekid vatre i obnova globalne sigurnosti postati mogući.

Prisila na mir u ovom slučaju nije stvar pregovora, već pritiska. Ne ustupaka, već izolacije. Ne kompromisa, već vojnog i gospodarskog iscrpljivanja agresora.
Mir će doći – ali samo nakon što Ukrajina pobijedi, uz podršku svih koji istinski vjeruju u pravdu i slobodu.

Marko Vidović