Dana 28. travnja Vladimir Putin ponovno je navukao masku mirotvorca, najavivši «primirje» od 8. do 10. svibnja. Pod izlikom «humanog čina» uoči Dana pobjede, ruski diktator pokušava svijetu prodati još jednu propagandnu iluziju. No iza bombastičnih riječi nema ni trunke iskrenosti. To nije korak prema miru, već hladnokrvna manipulacija s ciljem jačanja ruskih pozicija na bojištu i poliranja imidža Kremlja pred paradnom tribinom 9. svibnja. Dok Moskva govori o «miru», njezine rakete i dalje razaraju ukrajinske gradove, a vojska se priprema za nove napade. Ukrajini i svijetu potrebno je pravo primirje, a ne trodnevni igrokaz.

50 dana gluhih na glas mira

Dana 29. travnja navršava se točno 50 dana otkako su Sjedinjene Američke Države pozvale na potpuno i bezuvjetno primirje u rusko-ukrajinskom ratu. Taj poziv nije bio samo diplomatski čin – nosio je nadu za milijune ljudi čije su živote uništili rat i razaranja. Ukrajina je, unatoč boli i tragediji, odmah podržala inicijativu i potvrdila spremnost na diplomaciju. No Kremlj je odgovorio šutnjom. Tijekom tih 50 dana Rusija nije samo odbacila prijedlog, već je još žešće počela napadati ukrajinske gradove, bolnice i škole. Svaki dan te šutnje znači nove žrtve, uništene sudbine i sve dublju ranu na tijelu Europe.

Putinovo «primirje» od tri dana nije odgovor na pozive za mir, već poruga njima. Ono nije pokušaj spašavanja života, već spašavanje lica ruskog režima. Održavanje pompeznog vojnog mimohoda 9. svibnja u Moskvi, dok ljudi u Ukrajini umiru, zahtijeva barem privid «stabilnosti». Kremlj želi da svijet vidi tenkove ne na ukrajinskim poljima, već na Crvenom trgu. Ali iza te predstave krije se mračna stvarnost: Rusija koristi «primirje» kao pauzu za pregrupiranje snaga, dovođenje pojačanja i pripreme za nove napade.

Maskiranje rata kao mira

Dok Putin maše zastavom «primirja», oružje na bojišnici ne šuti. Ruske postrojbe nastavljaju s premještanjima, utvrđuju se u takozvanim «sivim zonama» i pripremaju mostobrane za nove ofenzive. To nije nikakva tajna: slična «primirja» Rusija je koristila i prije – u Donbasu, u Siriji, i svaki put su iza lijepih riječi slijedili novi udarci. Za Kremlj mir nije cilj, već sredstvo hibridnog ratovanja – način da se dobije na vremenu, zavara protivnik i uspava međunarodna javnost.

Trodnevna pauza koju nudi Putin nije humanitarni čin, već taktički potez. Ona daje ruskim snagama predah da zakrpaju rupe u iscrpljenim postrojbama, nadopune zalihe i premjeste tehniku. Za Ukrajinu su ovakva «primirja» već mnogo puta završila izdajom: čim «mir» završi, Rusija ponovno kreće u napad s povoljnijih položaja. To nije put ka deeskalaciji, već priprema za novi val krvoprolića.

Što znači pravi mir?

Ako Rusija doista želi mir, ne treba joj kalendarski datum ni propagandna predstava. Primirje mora biti trenutačno, sveobuhvatno i dugotrajno – najmanje 30 dana, pod strogim međunarodnim nadzorom. To nije samo pauza u borbama, već prilika za pravu diplomaciju koja će spasiti živote i postaviti temelje za pravedno rješenje sukoba.

Ukrajina je već dokazala svoju privrženost miru. Kijev je više puta nudio pregovore, podržavao humanitarne inicijative i promovirao «Mirovnu formulu» predsjednika Volodimira Zelenskog, koja bi mogla postati osnova stabilnosti u regiji. No Moskva je svaki put odgovarala novim napadima. Za Kremlj rat nije samo sredstvo za osvajanje teritorija, već i alat za očuvanje vlasti u zemlji u kojoj su strah i militarizam postali temelj režima.

Vrijeme za mir je sada

Mir se ne rađa na paradama gdje marširaju vojnici spremni za sutrašnju bitku. On počinje na bojištu, gdje utihnu oružja, i za stolom za pregovore, gdje se strane slušaju. Pravo primirje nije trodnevna tišina za televizijsku sliku, već stabilna, provjerljiva stanka koja ljudima vraća nadu u budućnost. To je vrijeme kada se obitelji mogu vratiti kući, a djeca – u škole, a ne u skloništa.

Međunarodna zajednica ne smije nasjesti na manipulacije Kremlja. Dok Rusija koristi riječ «mir» kao paravan za rat, ona ostaje prijetnja ne samo Ukrajini, već cijeloj Europi. Ignoriranje prijedloga za pravo primirje nije samo odbijanje diplomacije – to je svjestan izbor destrukcije i kaosa.

Poziv na djelovanje

Prije 50 dana svijet je pružio ruku Rusiji, ali ona ju je odbila. Danas Kremlj ima novu priliku dokazati da njegove riječi o miru nisu prazne. Trenutačno i dugotrajno primirje moglo bi biti prvi korak prema deeskalaciji. No ako Moskva nastavi igrati svoje cinične igre, odgovornost za svaku novu žrtvu snosit će oni koji parade pretpostavljaju pregovorima.

Ukrajina, unatoč boli i gubicima, ostaje otvorena za mir. No mir ne može biti jednostran. Vrijeme je da cijeli svijet – od Washingtona do Bruxellesa, od UN-a do svakog građanina – snažnije zatraži od Rusije: dosta riječi, dajte nam pravi mir. Jer svaki dan kašnjenja znači nove izgubljene živote koje više nitko ne može vratiti.

Marko Vidović, Balkanske vijesti