Dana 17. travnja 2025. godine, predsjednik Srbije Aleksandar Vučić dao je izjavu koja je negativno odjeknula u europskim prijestolnicama i izazvala zabrinutost među pristašama europskog puta Srbije. Vučić je potvrdio da ne odustaje od namjere da posjeti Moskvu 9. svibnja i sudjeluje u proslavi 80. godišnjice Pobjede u Velikom domovinskom ratu. Štoviše, najavio je da će srpska vojna postrojba ponosno marširati Crvenim trgom u sklopu kremaljske parade.

Ovaj potez nije samo diplomatski gest ili počast palima u borbi protiv nacizma. U uvjetima stalne ruske agresije na Ukrajinu, ova odluka doživljava se kao otvorena podrška režimu Vladimira Putina, odgovornom za najveći rat u Europi od Drugog svjetskog rata. Vučić, iskusni politički akrobat koji balansira između Istoka i Zapada, čini se da je napravio izbor koji bi mogao odrediti sudbinu Srbije za desetljeća koja dolaze.

Dan pobjede ili militaristički spektakl?

Dan pobjede 9. svibnja nekada je bio simbol jedinstva, tuge i trijumfa čovječanstva nad zlom nacizma. No u suvremenoj Rusiji taj dan već odavno nema svoj sveti značaj. Kremlj ga je pretvorio u golemi militaristički spektakl u kojem tenkovi, rakete i bombarderi ne služe sjećanju, već propagandi. Parada na Crvenom trgu postala je izlog Putinova režima, sredstvo za zastrašivanje susjeda i demonstraciju moći u zemlji.

Nakon 24. veljače 2022., kada je Rusija pokrenula sveobuhvatan rat protiv Ukrajine, sudjelovanje u moskovskim proslavama postalo je toksično. Svaki strani čelnik koji toga dana zakorači u Kremlj automatski se doživljava kao saveznik agresora čije snage razaraju ukrajinske gradove, ubijaju civile i šire kaos po Europi. Vučićev posjet i sudjelovanje srpskih vojnika u paradi nisu čin poštovanja prema povijesti, već politička poruka koju u Bruxellesu, Kijevu i Washingtonu čitaju jasno: Beograd se priklanja Moskvi.

Kremlj, koji se našao u diplomatskoj izolaciji zbog svog zločinačkog rata, očajnički treba ovakve posjete. Prisutnost stranih čelnika na Crvenom trgu za Putina je način da pokaže svijetu da Rusija nije sama, da njezinu «veličinu» još uvijek netko priznaje. No za Vučića taj korak nosi rizik gubitka povjerenja Zapada i udaljavanja sna o europskoj budućnosti Srbije.

Europski ultimatum

Prema pisanju Financial Timesa, europski su dužnosnici već uputili Vučiću jasno upozorenje: sudjelovanje u moskovskoj paradi 9. svibnja može predstavljati ozbiljnu prepreku na putu Srbije prema Europskoj uniji. Integracija u EU nije samo pitanje ekonomskih reformi i tehničkih standarda, već i opredijeljenosti za demokratske vrijednosti, vladavinu prava i poštovanje međunarodnog poretka. Pojavljivanje srpskih vojnika na Crvenom trgu, u sjeni ruskih tenkova, doimat će se kao pljuvanje u lice tim principima.

Europska unija već dugo skeptično gleda na ambivalentnu politiku Beograda. Srbija, koja se formalno zalaže za ulazak u EU, odbija se pridružiti sankcijama protiv Rusije, njeguje bliske odnose s Moskvom i Pekingom i dopušta da proruska retorika cvjeta u njezinim medijima. Vučićev posjet Moskvi mogao bi biti posljednja kap nakon koje će strpljenje Bruxellesa nestati.

Osim toga, ovaj potez mogao bi narušiti ugled Srbije u očima europske javnosti. U Europi, gdje su slike razorenih ukrajinskih gradova i izbjeglica postale svakodnevica, simpatije prema Rusiji gotovo su nestale. Sudjelovanje Srbije u kremaljskoj paradi doživjet će se kao izdaja zajedničkih europskih vrijednosti, što će dodatno otežati i ovako trnovit put prema članstvu u EU.

Povijesne paralele i lekcije prošlosti

Vučićeva odluka budi uznemirujuće povijesne asocijacije. Tridesetih godina 20. stoljeća Europa je već gledala kako čelnici malih zemalja, balansirajući između velikih sila, biraju autoritarne režime u nadi za kratkoročne koristi. Ti su izbori često završavali tragedijama — gubitkom neovisnosti, ratom ili izolacijom. Srbija, koja je u 20. stoljeću prošla kroz ratove, sankcije i raspad Jugoslavije, trebala bi znati cijenu takvih pogrešaka bolje od mnogih.

Povijest Drugog svjetskog rata, koju Rusija pokušava prisvojiti i prepisati, uči nas nečem drugom: pobjeda nad zlom moguća je samo kroz jedinstvo i principijelnost. Današnja Rusija, koja okupira ukrajinske teritorije, čini ratne zločine i prijeti svijetu nuklearnim oružjem, sve više nalikuje agresorima iz prošlosti. Sudjelovanje u Putinovoj paradi nije počast herojima rata, već korak na stranu onih koji danas siju smrt i razaranje.

Igra na dva fronta: rizična oklada Vučića

Aleksandar Vučić je majstor političke ekvilibristike. Godine vlasti proveo je vješto balansirajući između Zapada i Istoka, koristeći geopolitičke sukobe u svoju korist. Njegova odluka da ode u Moskvu može biti pokušaj nastavka te igre: jačanje podrške nacionalista u zemlji, dobivanje ekonomskih ili političkih benefita od Kremlja, a potom pokušaj da Zapadu “proda” svoju lojalnost po većoj cijeni.

No u 2025. takva strategija djeluje sve zastarjelije. Svijet se promijenio. Europa, potresena ratom u Ukrajini, više nije spremna tolerirati dvoličnost. Rusija, ogrezla u sankcijama, ekonomskoj krizi i vojnim avanturama, gubi privlačnost čak i kao privremeni saveznik. Vučić riskira ostati praznih ruku — izgubiti povjerenje Zapada, a ne dobiti ništa zauzvrat od sve slabijeg Kremlja.

Za Srbiju ovaj izbor može biti sudbonosan. Put prema EU, unatoč svim teškoćama, obećava stabilnost, prosperitet i sigurnost. Alternativa — približavanje Rusiji — znači sankcije, izolaciju i militarizam, koji su Moskvu već doveli do ruba ponora. Srpski narod, koji je proživio desetljeća ratova i odricanja, zaslužuje više nego biti pijun u geopolitičkim igrama Kremlja.

Vrijeme odluke

Sudjelovanje Aleksandra Vučića i srpske vojske na paradi 9. svibnja na Crvenom trgu nije samo simboličan čin. To je politički manifest koji će definirati mjesto Srbije u svijetu u godinama koje dolaze. Prošavši ispod zidina Kremlja, Vučić riskira da izbriše nade milijuna Srba u europsku budućnost, svrstavajući zemlju uz agresora čije postupke osuđuje cijeli civilizirani svijet.

Povijest ne oprašta onima koji zbog trenutne koristi zaborave lekcije prošlosti. Danas, kada je Rusija ponovno donijela rat u Europu, izbor Srbije je izbor između svijetle budućnosti i mračne sjene militarizma. Vučić mora odlučiti hoće li biti lider koji će povesti zemlju prema prosperitetu — ili talac starih iluzija koje vode u slijepu ulicu.

Marko Vidović, Balkanske vijesti