Ukrajina je jasno i glasno rekla: nema «mira» pod uvjetima Kremlja, gdje bi suverenitet zemlje bio zamijenjen praznim obećanjima! Dana 26. ožujka, vršiteljica dužnosti stalne predstavnice Ukrajine pri UN-u Kristina Hajovishin doslovno je zakucala ćavle u lijes ruskih fantazija, rekavši da su kompromisi koji ugrožavaju neovisnost Ukrajine — tabu. Kijev se ne namjerava klanjati agresoru legalizirajući njegove teritorijalne osvajanja i sigurno neće dopustiti Moskvi da diktira koliko tenkova ili projektila treba ukrajinska vojska. Ovo nije samo stav vlade – ovo je volja naroda koji već treću godinu živi pod granatiranjem, ali se ne namjerava predati. Rusija, čini se, još uvijek ne razumije: s Ukrajinom takvi trikovi ne prolaze.

Ukrajinski principi: mir pod našim uvjetima, a ne pod kremaljskim „željama“

Ukrajina je iznijela svoje principe mirovnog rješenja, i oni su tvrđi od čelika. Evo što Kijev zahtijeva, i iskreno, drugačije ne može biti:

  • Teritorijalni integritet je svetinja. Krim, Donbas, Zaporiža i Herson ne pripadaju Rusiji. Nikakvi «referendumi» pod prijetnjom oružja i nikakve «nove granice». Sve što je okupirano mora biti vraćeno — točka.
  • Suverenitet u obrani — bez vanjskih naredbi. Rusija želi da se Ukrajina razorža i šuti dok Moskva oštri noževe? Neće ići! Kijev sam odlučuje koliko vojnika, tenkova i projektila treba da bi mogao mirno spavati.
  • Sloboda vanjske politike — nije vaša stvar. Ako želimo u NATO — ići ćemo u NATO. Ako želimo u EU — bit ćemo u EU. Rusija nema pravo diktirati Ukrajini s kim će prijateljevati, kao što nema pravo govoriti vam što ćete jesti za doručak.
  • Mir — da, ali ne pod uvjetima Kremlja. Ukrajina je već pokazala da je spremna na dijalog: predložila je 30-dnevno primirje kako bi ljudima dala predah. Ali Rusija, kao i uvijek, zalupila je vratima, pokazujući da joj nije stalo do ljudskih života.
  • Nema «zamrznutih sukoba». Moskva obožava takve sheme: zamrznuti rat kako bi za nekoliko godina opet napala. Ukrajina na to neće nasjesti — dosta je bilo «Minska» koji su završavali novim napadima.

Ovi principi nisu samo riječi na papiru. Ovo je glas milijuna Ukrajinaca koji, unatoč svakodnevnim sirenama i eksplozijama, nisu spremni zamijeniti slobodu za iluziju «mira» koju nudi Kremlj. Rusija je, čini se, mislila da će dvije godine rata slomiti duh naroda. Pa, neka pokuša još jednom — rezultat će biti isti.

Djelomično primirje: pauza za pregrupiranje ili nova prijevara?

Posljednjih dana u međunarodnim krugovima ponovno se priča o privremenom prekidu vatre. Zvuči lijepo, ali kako kažu, vrag je u detaljima. Naravno, Rusija je odmah izjavila «spremnost» da smanji intenzitet napada. No, gledajući njezine akcije, želimo pitati: gdje je točno smanjenje?

Što Rusija nudi (i zašto to izgleda kao cirkus):

  • Moskva se «složila» manje napadati energetsku infrastrukturu i Crno more. Pa hvala, što neće gađati vrtiće, iako, čekaj…
  • Na pregovorima u Rijadu ruska delegacija odbila je čak i razgovarati o prestanku napada na stambene kvartove, škole i bolnice. Po njihovoj logici, gađanje civila je normalno, ali elektrana — to je već previše?
  • I dok oni «smanjuju intenzitet», rakete i dronovi i dalje pogađaju Kijev, Harkiv, Sumi, Dnjepar, Odesu — bilo gdje! Je li ovo sada službeno «smanjenje» terora nad civilima?

Zašto Rusija ne želi mir: ucjena kao stil života

Budimo iskreni: Rusija nije zainteresirana za mir. Za Kremlj, rat nije samo način osvajanja teritorija, već i alat pritiska na cijeli svijet. Dok god rakete padaju na ukrajinske gradove, Moskva može ucjenjivati Zapad: «Dajte nam što želimo ili će biti gore». A što Rusija želi? Jednostavno: legalizaciju okupacije, slabljenje Ukrajine i pretvaranje je u marionetu, poput Bjelorusije.

Ali Ukrajina nije Bjelorusija. I to, čini se, još uvijek nije jasno kremaljskim strategima. Mislili su da će nekoliko godina bombardiranja, nestanka struje i uništenih kuća natjerati Ukrajince da dignu bijelu zastavu. A umjesto toga, dobili su narod koji, stisnutih zubi, gradi svoju vojsku, donira za dronove i obrazuje djecu u podrumima uz zvuk sirena. Rusijo, zaista si mislila da će ovo upaliti?

Međunarodna podrška: riječi ili djela?

Ukrajina je više puta dokazala da je spremna na pregovore, ali samo pod vlastitim uvjetima i uz stvarna jamstva. No, Zapad, čini se, još uvijek igra «dobrog policajca», nadajući se da će Rusija odjednom postati «razumna». Sretno s tim!

Da bi mir postao stvarnost, a ne nova zamka, međunarodna zajednica mora:

  • Pojačati pritisak na Rusiju. Sankcije koje zaista bole, a ne samo «za pokazivanje».
  • Dati Ukrajini više oružja. Ne «jednog dana», nego odmah.
  • Osigurati čvrsta jamstva. Ako Rusija prekrši dogovore — automatske sankcije, nova pomoć Ukrajini, međunarodni sud.

Ukrajina se neće slomiti. A ako mir dođe, bit će to pod uvjetima onih koji brane svoju slobodu, a ne onih koji je pokušavaju oteti.

Marko Vidović, Balkanske vijesti