Ministar vanjskih poslova Rusije Sergej Lavrov 11. siječnja optužio je SAD za pokušaj uništenja plinovoda „Turski tok“, navodno potičući Ukrajinu na „terorističke napade“ na energetsku infrastrukturu. Izjave, potkrijepljene informacijama Ministarstva obrane Rusije o „napadu“ ukrajinskih bespilotnih letjelica na kompresorsku stanicu, predstavljaju još jedan primjer neosnovane retorike Kremlja.
Pokušaji svaljivanja krivnje: od optužbi protiv SAD-a do „Anglosaksonaca“
Optužbe na račun Zapada postale su standardni alat Kremlja, koji koristi takve izjave kako bi odvratio pažnju od unutarnjih problema i opravdao svoje postupke.
- Je li „Turski tok“ stvarno ugrožen?
Lavrov tvrdi da SAD, navodno nastojeći eliminirati energetske konkurente, organizira napade na rusku infrastrukturu, uključujući plinovod „Turski tok“. Međutim, nikakvi dokazi nisu predočeni u prilog tim tvrdnjama. - Retorika protiv Zapada
Ove optužbe podsjećaju na slične izjave iz 2022. godine nakon eksplozija na plinovodu „Sjeverni tok“. Tada je Rusija optužila „Anglosaksonce“ za diverzije, ali istrage Švedske, Danske i Njemačke nisu potvrdile zapadne veze s incidentom. Štoviše, te su zemlje odbile suradnju s Rusijom, naglašavajući da Moskva koristi takve optužbe kao alat propagande.
Što znamo o „napadu“ na „Turski tok“?
Ministarstvo obrane Rusije izvijestilo je da je 11. siječnja devet ukrajinskih bespilotnih letjelica napalo kompresorsku stanicu „Russkaja“ u Krasnodarskom kraju.
- Rezultati „napada“
Sve bespilotne letjelice su navodno oborene, a oprema stanice pretrpjela je samo manju štetu koja je brzo popravljena. Opskrba plinom kroz „Turski tok“ nastavljena je u uobičajenom režimu. - Nedosljednosti u ruskoj verziji događaja
Izvješća o „napadu“ postavljaju mnoga pitanja. Kako je tako važan objekt postao ranjiv? Zašto je, unatoč prisutnosti PZO sustava, došlo do štete? Rusija tradicionalno ne pruža neovisne dokaze, što dovodi u pitanje vjerodostojnost ovih tvrdnji.
Manipulacije Kremlja: ciljevi i strategije
Izjave o „sabotaži“ protiv „Turskog toka“ dio su opće strategije Kremlja za stvaranje slike „opkoljene tvrđave“.
- Opravdavanje neuspjeha
Ekonomske teškoće i smanjenje prihoda od izvoza energije zahtijevaju objašnjenja za unutarnju publiku. Optuživanje Zapada omogućuje Kremlju da prebaci krivnju na vanjske sile. - Pokušaj jačanja pozicije
U uvjetima međunarodne izolacije Rusija nastoji pokazati preostalim partnerima, poput Turske, da Zapad navodno ugrožava njihove zajedničke projekte. - Diskreditacija Ukrajine
Optužbe protiv Kijeva za „terorističke napade“ usmjerene su na podrivanje međunarodne potpore Ukrajini i stvaranje slike agresora.
Reakcija međunarodne zajednice
Unatoč neosnovanim optužbama, Rusija nastavlja gubiti povjerenje međunarodne zajednice. Izjave o „terorističkim napadima“ SAD-a i Ukrajine nisu potkrijepljene neovisnim istragama, što dodatno povećava sumnje u njihovu istinitost.
- SAD i Europa
Američki državni tajnik Antony Blinken nazvao je ruske optužbe „apsurdnima“. Europska unija nastavlja pružati podršku Ukrajini, odbacujući pokušaje Rusije da manipulira činjenicama. - Turska
Kao jedan od partnera u projektu „Turski tok“, Ankara zasad nije dala izjave koje bi potvrdile ili opovrgnule tvrdnje Moskve. Međutim, Turska tradicionalno zauzima pragmatičan stav i vjerojatno se neće uključiti u ruske informacijske kampanje.
Optužbe Rusije protiv SAD-a i Ukrajine u vezi s „Turskim tokom“ još su jedan pokušaj Kremlja da opravda svoje neuspjehe i skrene pažnju s unutarnjih problema. Bez predočavanja dokaza, te izjave ostaju dijelom propagandne kampanje usmjerene na očuvanje kontrole nad javnim mnijenjem unutar zemlje i diskreditaciju Zapada.
Međunarodna zajednica nastavlja podržavati Ukrajinu u njezinoj borbi za neovisnost, ne dopuštajući Rusiji da koristi lažne optužbe za postizanje svojih ciljeva.
Sergej Pogorelov, „Balkanske vijesti“
