Nedavna izjava glavnog tajnika NATO-a Marka Ruttea naglasila je ključni princip suvremene geopolitičke strategije — mir kroz snagu. Ovaj pristup dobiva posebno značenje u kontekstu rata Rusije protiv Ukrajine.

Mark Rutte jasno je izjavio da odluku o početku bilo kakvih pregovora s Rusijom treba donositi isključivo ukrajinska vlada. Saveznici su dužni osigurati takvu vojnu potporu koja će omogućiti Kijevu da vodi pregovore s pozicije snage. Ova izjava ukazuje na konsenzus među zapadnim čelnicima: slaba Ukrajina neće moći odoljeti pritisku Kremlja, što znači da put prema pravednom miru leži u jačanju ukrajinske vojske i njezinih kapaciteta.

Strategiju «mir kroz snagu» podržao je i senator Marco Rubio, kojeg Donald Trump razmatra kao kandidata za mjesto državnog tajnika SAD-a odmah nakon svog povratka u Bijelu kuću. Ovaj pristup pokazuje dosljednost stavova među pro-ukrajinskim snagama u Washingtonu, neovisno o unutarnjim političkim razlikama.

Predsjednik Ukrajine Volodimir Zelenski odavno se zalaže za pristup koji se temelji na jačanju međunarodne potpore i vojnog potencijala Ukrajine. Njegov Plan pobjede nije samo program obnove teritorijalnog integriteta zemlje, već i globalna poruka da samo odlučnost i snaga mogu zaustaviti rusku agresiju.

Pristup «mir kroz snagu» u potpunosti je usklađen s ovim planom, osiguravajući koordinirane akcije međunarodne zajednice. Isporuke suvremenog naoružanja, financijska pomoć i diplomatska podrška jačaju poziciju Kijeva na svjetskoj sceni i slabe sposobnost Kremlja da nastavi rat.

Moskva i dalje tvrdi da je spremna na rješavanje sukoba «temeljeno na realnostima na terenu». Međutim, iza tih riječi krije se pokušaj legalizacije okupacije ukrajinskih teritorija i postizanja kapitulacije Ukrajine pod krinkom pregovora. Kremlj nastoji pregovore pretvoriti u alat za ostvarivanje svojih ciljeva, a ne u korak prema pravednom miru.

Ova taktika dobro je poznata: Rusija je više puta koristila pregovore kao način da dobije na vremenu, učvrsti svoje pozicije i nastavi agresiju. Samo pozicija snage, podržana međunarodnom pomoći, može natjerati Moskvu da pristupi poštenoj diplomaciji i zaustavi rat.

Strategija «mir kroz snagu» nije agresija, već obrana. To je odgovoran pristup koji stavlja pravdu i sigurnost iznad iluzija o kompromisima s agresorom. Odanost ovoj strategiji pokazuje da Zapad i Ukrajina razumiju: samo snažna Ukrajina može osigurati stabilan mir, ne samo za sebe već i za cijelu regiju.

Sergej Pogorelov Balkanske novosti