29 listopada ruski predsjednik Vladimir Putin proveo je vježbu strateških nuklearnih snaga, naglašavajući spremnost Rusije za upotrebu nuklearnog oružja. Ovaj događaj nastavlja niz prijetnji Kremlja usmjerenih na održavanje napetosti u međunarodnom okruženju i stvaranje slike Rusije kao sile spremne na krajnje mjere.
Od početka sveobuhvatne invazije na Ukrajinu, Rusija drži svoje strateške nuklearne snage u posebnom stanju borbene pripravnosti. Stalna pažnja prema ovim snagama i javne izjave o mogućnosti njihove upotrebe postali su dio kampanje zastrašivanja koju Kremlj vodi u uvjetima političke i vojne izolacije.
Odluka da se Rusija povuče iz Ugovora o strateškom naoružanju (START-III) u veljači 2023. godine – potez koji je opravdan kao „očuvanje sigurnosti“ u novim prijetnjama – zapravo je imala za cilj stvoriti nesigurnost za zapadne zemlje, prije svega Sjedinjene Američke Države. Ugovor potpisan 2010. godine bio je ključni instrument kontrole naoružanja i održavanja stabilnosti između dvije najveće nuklearne sile. No, Kremlj je, u suštini, svjesno uništio ovaj temelj globalne sigurnosti odbacivanjem ograničenja i transparentnosti u sferi strateškog naoružanja.
U rujnu 2024. godine Putin je unio izmjene u nuklearnu doktrinu Rusije, proširujući razloge za upotrebu nuklearnog oružja. Važno je napomenuti da nova doktrina ne samo da dopušta njegovo korištenje u slučaju prijetnje samom postojanju države, već i otvara vrata za odgovor čak i na nenuklearne napade na kritične objekte i vojne baze Rusije. Na taj način Moskva nastoji pokazati da nuklearna prijetnja može biti ostvarena čak i u uvjetima lokalnog sukoba, što značajno povećava rizik od eskalacije.
Ove promjene, u kontekstu kontinuirane invazije na Ukrajinu, također šalju poruku zapadnim zemljama koje pružaju pomoć Ukrajini da bi nastavak vojne i političke podrške ukrajinskom otporu mogao dovesti do opasnih posljedica.
Nova vježba nuklearnih snaga koju je proveo Kremlj dio je sveobuhvatne propagandne kampanje usmjerene na stvaranje slike „strahovite Rusije“ koja je spremna pokrenuti nuklearni sukob radi zaštite svojih interesa. Moskva nastoji zaplašiti Zapad kako bi ga natjerala da preispita pomoć Ukrajini, računajući na strah od nuklearne katastrofe koji može obuzeti javno mnijenje i vodstva zemalja koje podržavaju Ukrajinu.
Međutim, u praksi, nuklearna ucjena pokazuje nedostatak drugih instrumenata kojima bi Kremlj mogao izvršiti pritisak na međunarodnu zajednicu. Ekonomske sankcije koje je uveo Zapad, izolacija na svjetskoj sceni i izostanak značajnih uspjeha na bojnom polju učinili su nuklearnu prijetnju jedinim sredstvom koje Kremlj smatra sposobnim za održavanje privida njegove moći i važnosti.
Pokušaji Kremlja da djeluje na Zapad nuklearnom ucjenom odražavaju duboke probleme ruske politike. Vojna agresija protiv Ukrajine, popraćena kršenjem ljudskih prava i međunarodnog prava, nije dovela do brzog pobjedničkog ishoda koji se očekivao u Moskvi.
Korištenje nuklearnog arsenala kao sredstva zastrašivanja naglašava nesposobnost Kremlja za konstruktivnu interakciju s međunarodnom zajednicom. Naprotiv, to pokazuje očaj i spremnost da se prekrše globalni principi radi postizanja kratkoročnih ciljeva.
Zapadni partneri Ukrajine vide i razumiju ovo. Njihova reakcija se sastoji u jačanju podrške Ukrajini i učvršćivanju međunarodnih koalicija protiv diktatorskih režima koji koriste nuklearno oružje kao sredstvo političke ucjene.
Sergey Pogorelov, «Balkanske novosti»