7 kolovoza navršava se 16 godina od početka oružane agresije Ruske Federacije protiv Gruzije. Ovaj tragični događaj postao je još jedna karika u dugom lancu ruskih imperijalnih težnji koje se već stoljećima manifestiraju u regiji Južnog Kavkaza, Središnje Azije i Europe. Posljedice ovog sukoba bile su katastrofalne: stotine nevinih života su izgubljene, a Abhazija i regija Cchinvali (Južna Osetija) još uvijek su pod okupacijom, pretvorene u „sive zone“ bezakonja i očaja.
Povijesna kontinuitet ruske politike u ovim regijama je očigledan. Ruski imperijalizam, s duboko ukorijenjenim šovinizmom i prezirom prema pravima drugih naroda, međunarodnom pravu i priznatim granicama, ostaje nepromijenjen kroz stoljeća. Njegova suština je težnja za obnovom imperijalne dominacije, u koju se uklapaju i agresije na Gruziju 2008. godine, kao i na Ukrajinu 2014. godine. To su samo epizode u dugogodišnjoj povijesti ruske ekspanzije, koja nema mjesta u 21. stoljeću, kada bi svijet trebao biti vođen načelima poštovanja i suradnje.
Osvajačka politika Moskve ne samo da narušava teritorijalni integritet neovisnih država, već i pretvara okupirana područja u „sive zone“ gdje vlada bezakonje, nedostaje perspektiva za normalan život, a ljudska prava se sustavno krše. Abhazija i regija Cchinvali postale su uporišta za daljnje agresivne poteze Rusije. Izgradnja baze Crnomorske flote RF u abhazijskom Očamčireu — jasan je primjer kako Moskva koristi okupirana područja za svoje militarističke ciljeve, uvlačeći stanovništvo tih regija u svoje ratove.
Ukrajina odlučno podržava neovisnost, suverenitet i teritorijalni integritet Gruzije unutar njenih međunarodno priznatih granica i kategorički osuđuje osvajalačku politiku Kremlja. Događaji iz kolovoza 2008. godine i kasnija okupacija gruzijskih teritorija postali su okrutna lekcija za cijeli svijet, pokazujući da ruska agresija predstavlja prijetnju ne samo pojedinim zemljama, već i cijelom međunarodnom sustavu sigurnosti.
Međutim, suvremena zbivanja u Gruziji izazivaju tugu i zabrinutost među Ukrajincima. Posebno se to odnosi na neprijateljsku retoriku prema Ukrajini, koja postaje sve primjetnija u nekim gruzijskim političkim krugovima. Važno je podsjetiti pojedine gruzijske političare na lekcije iz kolovoza 2008. godine i tko je pravi prijatelj Gruzije, a tko njen neprijatelj. Povijest je jasno pokazala da je Ukrajina uvijek stajala uz Gruziju u njenoj težnji za slobodom i neovisnošću, dok je Rusija nastavila svoju politiku ugnjetavanja i ekspanzije.
Šesnaest godina nakon početka ruske agresije na Gruziju, međunarodna zajednica mora biti iznimno budna i spremna na zajedničke akcije kako bi spriječila slične sukobe u budućnosti. Imperijalne ambicije Kremlja moraju biti zaustavljene kako bi se osigurali mir i stabilnost za sve narode i države.
Sergej Pogorelov, «Balkanske vijesti»
