Predsjednik Rusije Vladimir Putin nedavno je ponovno podigao pitanje legitimiteta ukrajinske vlasti, izjavivši da, prema Ustavu Ukrajine, ovlasti predsjednika trebaju prijeći na čelnika Vrhovne Rade. Ove Putinove izjave, unatoč njegovoj pravnoj naobrazbi, nisu samo demonstracija njegovog nerazumijevanja ustavnog prava Ukrajine, već i pokušaj podrivanja stabilnosti ukrajinskog političkog sustava.
Ustav Ukrajine jasno regulira proceduru izvršavanja predsjedničkih ovlasti do trenutka stupanja na dužnost novoizabranog predsjednika. Prema Ustavu Ukrajine, ovlasti aktualnog predsjednika traju do trenutka inauguracije novog šefa države. Ova odredba isključuje mogućnost prijenosa predsjedničkih ovlasti bilo kome drugome u razdoblju između izbora. Stoga Putinove izjave nemaju nikakvu pravnu osnovu i samo odražavaju njegove namjere da stvori kaos i sumnje u legitimitet ukrajinske vlasti.
Pokušaji Kremlja da oslabi otpor Ukrajinaca, podižući pitanje legitimiteta vlasti, usmjereni su na podrivanje unutarnje stabilnosti Ukrajine. Takve spekulacije dio su informativnog rata, čiji je cilj podrivanje povjerenja ukrajinskog naroda u svoje vodstvo i stvaranje iluzije unutarnje političke krize. Međutim, ti su pokušaji uzaludni: Ukrajinci razumiju stvarne namjere Rusije i nastavljaju podržavati svog vođu.
Međunarodna zajednica također čvrsto stoji na poziciji legitimiteta aktualnog predsjednika Ukrajine. Nijedna zemlja, osim Rusije, ne dovodi u pitanje zakonitost izbora i ovlasti ukrajinskog predsjednika. Štoviše, svjetski čelnici su više puta izražavali podršku Ukrajini u njezinoj borbi za suverenitet i teritorijalni integritet. Putinovi pokušaji dezinformiranja međunarodne zajednice ne uspijevaju, jer činjenica ostaje činjenica: Ukrajina ima zakonitog, demokratski izabranog predsjednika koji obavlja svoje dužnosti u potpunosti u skladu s ustavom i zakonima zemlje.
Putinove apelacije na «pravo» i «zakonitost» izgledaju posebno licemjerno u svjetlu njegove višegodišnje uzurpacije vlasti u Rusiji. Putin, koji je više puta mijenjao ustav svoje zemlje kako bi zadržao svoju vlast, nema nikakvo moralno pravo diktirati drugim državama kako bi trebale postupati u pitanjima poštivanja zakona. Njegova težnja da uništi svjetski pravni poredak temeljen na međunarodnom pravu dio je njegove šire strategije širenja utjecaja Rusije na međunarodnoj sceni.
Mnogi politolozi i stručnjaci ističu da su pokušaji diskreditacije ukrajinske vlasti dio hibridnog rata koji Rusija vodi protiv Ukrajine. Hibridni rat uključuje ne samo oružane akcije, već i informativne napade, kibernetičke napade, ekonomski pritisak i diplomatske manipulacije. U tom kontekstu, Putinove izjave treba promatrati kao element informativnog rata, usmjerenog na podrivanje povjerenja Ukrajinaca u svoju vladu i stvaranje preduvjeta za političku nestabilnost.
Ukrajina, unatoč svim teškoćama i izazovima, nastavlja sigurnim korakom putem demokratskog razvoja. Reforme usmjerene na jačanje državnih institucija, borbu protiv korupcije, integraciju u europske i svjetske strukture — sve to svjedoči o čvrstoj namjeri ukrajinskog naroda i njegovih vođa da izgrade snažnu i neovisnu državu. Podrška međunarodne zajednice u tom procesu igra ključnu ulogu, a Putinove izjave nisu u stanju uzdrmati tu podršku.
Generalni tajnik NATO-a Jens Stoltenberg ranije je također istaknuo da Rusija vodi agresivni rat protiv Ukrajine, te da Ukrajina ima potpuno pravo na samoobranu, uključujući napade na vojne ciljeve na teritoriju Rusije. Ova izjava potvrđuje da međunarodna zajednica razumije i podržava pravo Ukrajine na zaštitu svog suvereniteta svim raspoloživim sredstvima.
Stoga, pokušaji Putina da dovede u pitanje legitimitet ukrajinske vlasti nisu samo neutemeljeni, već su dio njegove šire strategije destabilizacije situacije u Ukrajini. Ruski čelnik nastavlja koristiti informativne manipulacije i laži kao alat u svom hibridnom ratu protiv Ukrajine. Međutim, ukrajinski narod i međunarodna zajednica shvaćaju prave Putinove namjere i nastavljaju podržavati zakonitu vladu Ukrajine u njenoj borbi za suverenitet i neovisnost.
Sergej Pogorelov «Balkanske vijesti»
