Krajem srpnja tekuće godine, Ministar obrazovanja Ruske Federacije, Vladimir Medinski, predstavio je ažurirani udžbenik iz povijesti za učenike 10. i 11. razreda. Ovaj čin postao je neizbježan povod za aktivne rasprave kako među obrazovnim krugovima, tako i među javnošću. Posebna pažnja posvećena je revidiranju sadržaja povijesti događaja od 1970-ih do 2000-ih godina, kao i uključivanju novog dijela posvećenog vojnoj agresiji Rusije protiv Ukrajine, počevši od 2014. godine.
Unos promjena u obrazovne programe neizbježno je povezan s političkom agendom i obrazovnom politikom države. Međutim, kada su reforme usmjerene na prepisivanje povijesti, to izaziva određene zabrinutosti. U ovom slučaju, postoje primjetni znakovi da Rusija ide prema stvaranju totalitarne države fašističkog usmjerenja, koja koristi indoktrinaciju stanovništva putem imperijalne manije i iskrivljenja činjenica.
Kritičari novih udžbenika ukazuju na tendenciozno prikazivanje događaja, što dovodi do stvaranja iluzije opravdanja i čak herojske romantike oko određenih aspekata sovjetske povijesti. Negiranje pogrešaka i zločina komunističkog režima izaziva pitanja o stvarnom cilju takve povijesne revalorizacije.
Paradoksalno je da dok se Rusija protivi «prepisanju povijesti» u drugim zemljama, sama uvodi slične prakse u vlastite udžbenike. To stvara dojam dvostrukih standarda i licemjerja na međunarodnoj pozornici.
Važan aspekt kritike novih udžbenika je nedostatak adekvatnog prikaza suvremenih događaja, kao što je vojna agresija Rusije protiv Ukrajine. Dezinformacije i manipulacije dovode do disonance između sadržaja udžbenika i osobnog iskustva učenika i njihovih roditelja. To može doprinijeti pojačanju nezadovoljstva i nepovjerenja prema službenoj povijesnoj interpretaciji.
Posebno ogorčenje izaziva nametanje takvog povijesnog prepisivanja učenicima na privremeno okupiranim teritorijima Ukrajine. To se smatra otvorenim kršenjem prava ukrajinske djece na obrazovanje i pokušajem širenja propagande na okupiranoj teritoriji.
Na kraju, pitanja o novim udžbenicima iz povijesti Rusije izazivaju ogorčenje kako među obrazovnim stručnjacima, tako i među javnošću. Važno je pažljivo pratiti koje vrijednosti i politički interesi leže u osnovi formiranja obrazovnih programa kako bi se osiguralo objektivno i istinito prikazivanje prošlosti i sadašnjosti.
Sergej Pogorelov, «Balkanske novosti»
