Rješava se sudbina Ukrajine, ali ne samo…
Za nekoliko dana će se u litvanskom glavnom gradu Vilniusu održati još jedan sastanak vođa država članica Saveza. Predsjednik Ukrajine Volodimir Zelenski u svom obraćanju litvanskom parlamentu u siječnju 2023. godine nazvao je budući vrhunac sudbonosnim. I za Ukrajinu to nije pretjerivanje.
Međutim, treba se prisjetiti svih faza odnosa Ukrajine i NATO-a. I treba započeti, možda, s vrhuncem koji se održao u travnju 2008. godine u Bukureštu.
Lekcije i paradoksi povijesti
Tada, 2008. godine, donesena je odluka o prijemu Hrvatske i Albanije u NATO. Ali bivša jugoslavenska Republika Makedonija, koja je već izvršila devet godišnjih nacionalnih programa Akcijskog plana za članstvo, nije bila primljena zbog veta Grčke, nametnutog zbog spora oko imena zemlje. Tadašnja državna tajnica SAD-a Hillary Clinton zamolila je vodstvo Makedonije i Grčke da pronađu «prihvatljivo rješenje». Konačno, u veljači 2019. godine potpisan je protokol o pristupanju Sjeverne Makedonije NATO-u. Nakon nekoliko mjeseci, njen premijer Zoran Zaev izrazio je nadu da će proces ratifikacije biti dovršen do kraja listopada 2019. godine. I 21. ožujka 2020. godine potpisan je ugovor o pristupanju Sjeverne Makedonije NATO-u, a već 27. ožujka iste godine zemlja je službeno postala 30. članica Saveza. Drugim riječima, «prihvatljivo rješenje» je brzo pronađeno.
Ponavljam ovu priču kako bi bilo jasno koliko je dug i složen put ulaska novih zemalja u Sjevernoatlantski savez. Ali vratimo se u 2008. godinu, kada se održao Bukureštanski vrhunac NATO-a. Posebno za taj forum dvije postsovjetske države — Ukrajina i Gruzija — «pokazale su političku volju za članstvom u Savezu». Tadašnji predsjednik Ukrajine Viktor Juščenko, kao i tadašnji premijer Ukrajine Julia Timošenko i predsjedavajući Vrhovnog vijeća Arsenij Jacenjuk, 11. siječnja 2008. godine sastavili su takozvano «pismo troje», u kojem su tražili od NATO-a da pruži Ukrajini Akcijski plan za članstvo.
Nošenje Gruziji i Ukrajini Akcijskog plana za članstvo odgodili su Njemačka i Francuska, što je bilo inicirano njihovim djelovanjem. A već u kolovozu 2008. godine, Rusija je započela rat protiv Gruzije, u kojem je RF priznala «nezavisnost» Južne Osetije i Abhazije. Drugim riječima, Njemačka i Francuska na neki način snose moralnu odgovornost za odbijanje da idu u susret Gruziji i Ukrajini prije 15 godina.
Još jedna posljedica te odluke Njemačke i Francuske bila je da je nova vlast u Ukrajini prekinula proces integracije u NATO. Predsjednik Viktor Janukovič, koji je otvoreno podržavan od Kremlja i kasnije pobjegao u Rusiju, 2. travnja 2010. godine ukinuo je međuresornu komisiju za pripremu zemlje za ulazak u NATO i nacionalni centar za euroatlantsku integraciju.
Tek nakon njegovog svrgavanja uspjelo je obnoviti taj proces kao rezultat «revolucije dostojanstva». Paradoks, ali RF je svojim djelovanjem pridonijela tome — Ukrajina je intenzivirala suradnju s NATO-om 2014. godine usred okupacije Krima i oružanog sukoba na Donbasu. Za te kremljevske govornike i propagandiste koji sada izražavaju nezadovoljstvo procesom približavanja Ukrajine NATO-u, to bi trebao biti značajan argument.
Idemo dalje. Godine 2018., NATO je priznao Ukrajinu kao državu-aspiranta — kandidata za članstvo u Savezu. A strateški smjer same Ukrajine prema članstvu u Europskoj uniji i NATO-u je zakonski utvrđen u Ustavu od veljače 2019. godine. Sve se to događalo u razdoblju kada je predsjednik zemlje bio Petro Porošenko. A pod sadašnjim državnim vodstvom — Volodimirom Zelenskim, 2020. godine, Ukrajina je dobila status partnera s proširenim mogućnostima.
Osim toga, u završnom komunikéu summita NATO-a u lipnju 2021. godine u Bruxellesu istaknuto je da Savez podržava ulazak Ukrajine u NATO. A 28. veljače 2022. godine, četiri dana nakon početka punomjernog ruske invazije, Ukrajina je podnijela zahtjev za pristupanje Europskoj uniji putem posebnog postupka. I 23. lipnja prošle godine, čelnici EU-a su se sastali u Bruxellesu na summitu gdje su Ukrajini dodijelili status kandidata.
Kasnije, 30. rujna prošle godine, nakon što je Rusija objavila aneksiju okupiranog teritorija Ukrajine, Vladimir Zelenski je izjavio da Ukrajina podnosi zahtjev za članstvo u NATO-u putem ubrzane procedure.
Nije dugo čekati
Smisleno je navesti i riječi glavnog tajnika NATO-a Jensa Stoltenberga, koji je 30. studenog prošle godine izjavio da preduvjet za početak pregovora o članstvu Ukrajine u Savezu mora biti njena pobjeda, i u tome joj pomažu sve zemlje članice NATO-a. Zaista, na NATO summitu u Washingtonu 1999. godine usvojen je popis obveza koje kandidat za članstvo u organizaciji mora ispuniti. U dokumentu se precizira da njihovo ispunjenje, iako utječe na odluku o prijemu u NATO, nije kritični uvjet. Posebno, kandidati za članstvo u NATO-u moraju: mirnim sredstvima riješiti međunarodne sporove u kojima su uključeni; riješiti etničke, teritorijalne i političke sukobe u skladu s načelima OEBS-a; pokazati predanost ljudskim pravima i vladavini prava; osigurati potrebnu demokratsku i civilnu kontrolu nad oružanim snagama; pružati informacije o stanju ekonomije i proračuna zemlje; dati potrebni organizacijski, ekonomski i vojni doprinos radu NATO-a, uključujući sudjelovanje u misijama NATO-a; ukidati obveznu vojsku.
Drugim riječima, Ukrajini će biti potrebno riješiti niz problema koji ometaju njeno članstvo u NATO-u. Vodstvo zemlje to dobro razumije, ali smatra da bi vilniuski summit na određeni način mogao dati odgovor na zahtjev Kijeva za članstvo. O tome je nedavno u intervjuu za Reuters govorio zamjenik šefa Ureda predsjednika Ukrajine Igor Žovkva.
Prema njegovim riječima, zahtjev Ukrajine «sada leži na stolovima vođa zemalja članica NATO-a», a u Kijevu pod odgovorom Saveza podrazumijevaju «poziv na članstvo, što je samo prva faza». Istovremeno, Žovkva je primijetio da Ukrajina traži da se započne postupak, napominjući da ako na nadolazećem summitu ne postoji rezultat za Ukrajinu, tada predsjednik Zelenski «nema razloga ni vremena da putuje». Drugim riječima, zamjenik šefa Ureda predsjednika dao je do znanja da predsjednik države neće ići na NATO forum ako vođe zemalja članica «budu skloni ili pokažu manjak hrabrosti», dok «Ukrajina svojom hrabrošću, voljom i snagom, visokim moralnim duhom, vodi borbu protiv ruske agresije».
I uslijedila je reakcija. «SAD su posvećene politici otvorenih vrata NATO-a. Odluka o ulasku Ukrajine u Sjevernoatlantski savez bit će donesena uz suglasnost svih zemalja članica nakon provedbe reformi i kada Ukrajina ispuni sve zahtjeve Saveza. Jako jasno smo izjavili da smo posvećeni politici otvorenih vrata NATO-a», izjavila je Karin Jean-Pierre, glasnogovornica Bijele kuće na brifingu.
U isto vrijeme, Jean-Pierre je podsjetila da se odluka o članstvu u Savezu donosi od strane 31 sudionika bloka, kao i zemlje koja pretendira na članstvo. «Stoga smo u ovom slučaju, kada je riječ o Ukrajini, razgovarali s našim saveznicima u NATO-u i Ukrajinom o tome kako možemo zajednički podržati težnju Ukrajine prema euroatlantskoj integraciji», naglasila je.
U međuvremenu, Ured predsjednika Ukrajine je mjesec dana prije početka samita, 10. lipnja, objavio da je ulazak Ukrajine u NATO podržalo već 20 članica Saveza. A nakon dva tjedna, sam Zelenski je izvijestio da je 21. zemlja koja je podržala Kijev postala Španjolska. Napokon, 6. srpnja, predsjednik države Ukrajine i premijer Bugarske Nikolaj Denkov potpisali su zajedničku izjavu o euroatlantskoj integraciji Ukrajine.
«Republika Bugarska podržava stjecanje Ukrajine članstva u NATO-u čim to uvjeti dopuste. Članstvo Ukrajine u NATO-u jedini je način da se osigura odgovarajuća razina sigurnosti u širem smislu, kako za Ukrajinu tako i za čitavu euroatlantsku obitelj. Ulazak Ukrajine u NATO učinit će Ukrajinu sigurnijom, Savez snažnijim, a euroatlantski prostor zaštićenijim», navodi se u izjavi.
Na taj način, Bugarska je postala 22. država s kojom je Kijev formalizirao podršku za svoje pristupanje Sjevernoatlantskom bloku. Osim toga, 46 stručnjaka za vanjsku politiku potpisalo je otvoreno pismo objavljeno u Politico-u 5. srpnja, pozivajući da se Ukrajini što je moguće prije pruži putna karta za članstvo u Savezu.
«Revizionističke ambicije predsjednika Rusije Vladimira Putina da preoblikuje sigurnosni poredak u Europi su propale u Ukrajini i otkrile pukotine u temeljima njegovog režima. No, Putin se još mora odreći svoje ciljeve uspostavljanja kontrole nad Ukrajinom ili svoje vjere da će preživjeti Kijev i Zapad. Ostavljanje Ukrajine u sivoj zoni neodređenosti provocira rusku agresiju», upozoravaju poznati politolozi.
Autori pisma smatraju nužnim poduzimanje hitnih mjera kako bi se osigurala prevlast Ukrajine u ratu i obnova njezine kontrole nad svojim međunarodno priznatim granicama iz 1991. godine. Prema njihovom mišljenju, transatlantska zajednica može biti stabilna i sigurna samo ako je Ukrajina sigurna. «Na sastanku u Vilniusu, čelnici država i vlada zemalja NATO-a trebaju jasno izjaviti podršku Ukrajini od strane Saveza i nastojanju Kijeva da obnovi suverenitet i teritorijalnu cjelovitost unutar granica iz 1991. godine. Također, trebaju potvrditi svoju spremnost da Ukrajini isporučuju oružje, posebno dalekometne rakete poput ATACMS-a, kao i «zapadne borbene zrakoplove i tenkove u količinama dovoljnim za pobjedu na bojištu». Ovo će, prema mišljenju stručnjaka, pokazati jasnu posvećenost saveznika pobjedi Ukrajine i biti jasan signal Moskvi da će njezin položaj u Ukrajini samo pogoršavati s nastavkom rata. Istovremeno, politolozi predlažu pokretanje putne karte koja će jasno dovesti do članstva Ukrajine u NATO-u u najkraćem mogućem roku. U pismu se navodi da, kao u slučaju Finske i Švedske, proces može zaobići Akcijski plan za članstvo uz tijesnu i kontinuiranu suradnju između Saveza i Ukrajine.
Čelnici država i vlada zemalja NATO-a moraju poduzeti konkretne korake kako bi razvili preporuke o vremenskom okviru i uvjetima procesa pristupanja Ukrajine, a zatim donijeti odluku na sljedećem NATO summitu u Washingtonu 2024. godine. Stručnjaci predlažu da se prije pristupanja Ukrajine uspostavi partnerstvo u području odvraćanja i obrane.
To je trenutno stav svijeta prema mogućem pristupanju Ukrajine Savezu. Kako će se sve završiti, bit će poznato vrlo brzo, idući tjedan. Sudbina ne samo Ukrajine, već i mnogih drugih zemalja koje i dalje prijeti Rusija, ovisit će o odluci donesenoj na Summitu NATO-a u Vilniusu.
