16 lipnja 2023. godine svjedočili smo jednom od najzlokobnijih događaja koji se odvijaju u našem suvremenom svijetu. Tog dana, prilikom posjeta delegacije Južne Afrike, Zambije, Senegala, Komorskih otoka, Egipta i Ugande Ukrajini, ruska vojska izvršila je nemilosrdno granatiranje Kijeva koristeći smrtonosno oružje poput raketa «Kinžal» i «Kalibar». Ovo je akt agresije koji ima ozbiljne posljedice i postavlja važna pitanja o namjerama Rusije i njezinom odnosu prema međunarodnoj zajednici.

Jedan od glavnih zaključaka koji se može izvući iz ovog incidenta je da Rusija zapravo ne teži miru. Umjesto korištenja diplomatskih sredstava i mirnih pregovora, ona se okreće nasilju i prijetnjama. Granatiranje afričke delegacije koja je došla u Ukrajinu s miroljubivim prijedlozima jasan je dokaz ove agresivne politike. To potvrđuje da su pregovori s takvim agresorom beskorisni i da međunarodna zajednica treba poduzeti odlučnije mjere kako bi se suprotstavila takvom ponašanju.

Podjednako važna činjenica je da Rusija ne ograničava svoje agresivne akcije samo prema Ukrajini. Ranije je granatirala tijekom posjeta glavnog tajnika UN-a Antonija Guterresa i saveznog predsjednika Njemačke Franka-Waltera Steinmeiera. Ovi napadi na neutralne i prijateljske vođe i predstavnike država koji su Rusiji svjedoče da Kremlj svjesno stavlja građane i političke vođe u opasnost, bez obzira na njihov status ili nacionalnost. Ovo je neprihvatljivo i zahtijeva odgovor međunarodne zajednice.

Raketna provokacija izvršena protiv službenih predstavnika afričkih zemalja predstavlja jasan primjer prezira Kremlja prema afričkom kontinentu. Rusija, kao domaćin nadolazećeg Rusko-afričkog foruma u Sankt Peterburgu, mora shvatiti ozbiljnost svojih djela i posljedica koje mogu izazvati. Raketni napad na delegaciju koja je došla s miroljubivim prijedlozima ozbiljno dovodi u pitanje stvarni interes Rusije za razvoj suradnje i uspostavljanje stabilnih odnosa s afričkim zemljama.

Prijetnja koju je ova agresija predstavljala za Kijevljane i goste iz Afrike uspješno je neutralizirana zahvaljujući učinkovitom ukrajinskom protuzračnom obrambenom sustavu, koji je bio ojačan oružjem od međunarodnih partnera. To je svijetli primjer kako podrška i suradnja s Ukrajinom od strane međunarodne zajednice mogu doprinijeti njezinoj sigurnosti i zaštiti od potencijalnih prijetnji.

Pokušaji ruske propagande da poreknu činjenicu raketnog napada su ništa drugo nego besmislene trikove. Posljedice ovog terorističkog čina dokumentirane su od strane Državne uprave za izvanredne situacije (DUZS), a ostaci raketa nanijeli su štetu u Kijevskoj oblasti. To su neoborivi dokazi zločina počinjenog od strane ruske vojske. Međunarodna zajednica mora jasno osuditi ova djela i zahtijevati od Rusije odgovornost za svoje agresivne postupke.

Incident s granatiranjem afričke delegacije predstavlja svijetli primjer kršenja međunarodnih normi i standarda. On naglašava potrebu jačanja međunarodnih napora u sprečavanju sukoba i osiguravanju mira diljem svijeta. Kremlj mora shvatiti da njegova djela imaju globalni značaj i utječu na stabilnost i sigurnost međunarodne zajednice.

Događaji povezani s granatiranjem afričke delegacije trebaju biti signal međunarodnoj zajednici o potrebi ujedinjenja i usvajanja solidarne pozicije protiv agresivnih djela Rusije. Kršenje međunarodnog prava i napadi na neutralne i prijateljske zemlje ne mogu proći nekažnjeno. Rusija mora snositi odgovornost za svoja djela, a međunarodna zajednica treba poduzeti odgovarajuće korake kako bi osigurala mir, stabilnost i pravednost u našem svijetu.

Sergej Pogorelov, «Balkanske vijesti»