Rusko ratno zrakoplovstvo nema i neće imati ključnu ulogu u ratu

Politika & Kriminal
              Vojni komentator: Ruska borbena avijacija naprosto je tragična. Trpi neizdržive gubitke, ne od Ukrajinaca

FOTO: AFP/Telegram

Neborbeni gubitci tijekom 2022. godine potvrđuju jadno stanje ove grane Vojske Ruske Federacije zvučnog naziva zračno-svemirske snage. U ovoj godini, do sada je potvrđen gubitak ukupno 14 aviona izvan borbenih djelovanja

Još jedno veliko poniženje ruske protuzračne obrane. U božićnoj noći, prema gregorijanskom kalendaru, ukrajinske snage ponovo su napale zrakoplovnu bazu Engels. Ova matična luka ruske strategijske avijacije, u Saratovskoj oblasti, udaljena je preko 600 kilometra od ukrajinske granice. Napad je izvršen najmanje jednom bespilotnom letjelicom.

Ruski službeni izvori potvrđuju pogibiju tri ruska vojnika. Prema službenom objašnjenju ruskog ministarstva obrane, protuzračna obrana oborila je ukrajinsku bespilotnu letjelicu na maloj visini, na prilazu zrakoplovnoj bazi. Kao rezultat pada krhotina, tri ruska vojnika na aerodromu su smrtno ranjena. Prema istim izvorima niti jedan zrakoplov nije oštećen.

Članak se nastavlja ispod oglasa

Snažan udarac u bazi Engels

Ukrajinski izvori govore o uništenju dva strategijska bombardera. Navodno je uništen jedan četveromotorni turbomlazni bombarder Tu-95 Bear i jedan supersonični teški bombarder Tu-160 Blackjack. Ukrajinci također navode oštećenje još pet bombardera Tu-95.

Ogromna eksplozija snimljena nadzornom kamerom ukazuje na udar bespilotne letjelice koja je nosila veliku količinu eksplozivnog punjenja. Imajući u vidu prijašnja oštećenja bombardera Tu-22M i Tu-95, ovo bi mogao biti snažan udarac ruskoj bombarderskoj avijaciji.

Izgubili čak 14 aviona u neborbenim djelovanjima

U kakvom stanju ruska borbena avijacija dočekuje kraj godine? Neborbeni gubitci tijekom 2022. godine potvrđuju jadno stanje ove grane Vojske Ruske Federacije zvučnog naziva zračno-svemirske snage. U ovoj godini, do sada je potvrđen gubitak ukupno 14 aviona izvan borbenih djelovanja.

Bez ispaljenog metka ruska borbena avijacija ostala je bez četiri supersonična lovca MiG-31. Posljednji lovac, u varijanti MiG-31K, zapalio se na 25. prosinca na aerodromu u Machulichy, Bjelorusija. Nastala šteta je velika. Tri MiG-a ove varijante dograđena su za lansiranje hipersoničnih raketa Kh-47M2 Kinzhal, letjela su na borbene zadatke prema Ukrajini najmanje 4 puta tijekom prosinca.

Požari na avionima MiG-31 nisu rijetkost. Jedan MiG-31 zapalio se u listopadu nakon polijetanja sa zrakoplovne baze Belbek na Krimu. Operator se uspio spasiti dok je pilot poginuo. Neslavna serija katastrofa s lovcem MiG-31, u ovoj godini, započela je već 1. travnja u Lenjingradskoj oblasti, kad se još jedna posada morala katapultirati.

Tragedija u Yeysku

Ipak najteži neborbeni gubitak ruske avijacije u ovoj godini dogodio se 17. listopada. Taktički bombarder Su-34 zabio se u deveterokatnicu u Yeysku, ruskom gradu u Krasnodarskom kraju. S obzirom na to da je avion nakon polijetanja bio pun goriva, planulo je nekoliko tona prolivenog kerozina i cijelu zgradu pretvorilo u buktinju.

Šest sati trajalo je gašenje velikog požara koji je oštetio ukupno 72 stana. Spasilačke ekipe završile su potragu za ljudima ispod ruševina. Poginulo je 15 osoba, uključujući troje djece. Tri žrtve umrle su nakon skoka s najviših katova dok su pokušavale pobjeći od vatre. Ozlijeđeno je još 19 osoba, među kojima petero djece i dvije trudnice.

Prema ruskom ministarstvu obrane, nesreću je uzrokovao kvar na jednom od motora aviona koji se zapalio tijekom trenažnog leta. Dvočlana posada uspjela se katapultirati iz aviona.

Članak se nastavlja ispod oglasa

Su-30 koji se samo zabio u tlo

Nedugo poslije, 23. listopada, tijekom tvorničkog probnog leta, u sibirskom gradu Irkutsk srušio se lovac Suhoj Su-30. Lovac je pao na naseljeno područje. Snimljen je pad aviona koji je okomito pikirao prema tlu. Začuđuje izostanak reakcije pilota. Nije bilo katapultiranja. Oba pilota tragično su skončala ovaj probni let na potpuno novom zrakoplovu koji je tek izašao s proizvodne trake.

Relativno veliki neborbeni gubici, zbog kvarova na avionima, ukazuju na nisku razinu tehničkog održavanja. Ako se tome doda poslovično slaba sigurnosna kultura, koja je naširoko prisutna u ruskom vojnom zrakoplovstvu, te mali nalet pilota, postoje svi preduvjeti za zrakoplovne katastrofe. Ratne operacije samo multipliciraju čimbenike koji utječu na njih.

Ništa od ovladavanja zračnim prostorom Ukrajine

Rusko zrakoplovstvo od početka rata pa do danas nije ovladalo zračnim prostorom Ukrajine, što mu je i osnovna namjena. Nisu uspjeli uništiti ukrajinsku avijaciju, niti su neutralizirali zemaljsku protuzračnu obranu.

Ruske proturadarska rakete tipa Kh-58, u svim postojećim inačicama, pokazale su vrlo ograničene rezultate pri pokušaju uništenja radarskih i raketnih pozicija ukrajinske protuzračne obrane. Također, zrakoplovne snage Ruske Federacije nisu u stanju provoditi sveobuhvatno aktivno i pasivno elektronsko ometanje radi zaštite vlastitih zrakoplovnih snaga, kao što to izvode snage NATO saveza.

Rokaju i po vlastitim snagama

Zbog toga se djelovanje ruske taktičke avijacije svelo na uski pojas oko linije fronta. U takvim uvjetima osnovne nositelje borbenih djelovanja čine tipovi zrakoplova iz hladnog rata Suhoj Su-24 i Su-25 i to neviđenim zrakoplovnim ubojnim sredstvima. Rokaju gravitacijskim bombama i navođenim raketama, vrlo često i po vlastitim snagama.

Članak se nastavlja ispod oglasa

Djelovanje navođenim ubojnim sredstvima, po taktičkim ciljevima, vrlo je ograničeno. Razlozi mogu biti brojni. Mali broj pametnih bombi, ograničene taktičko-tehničke karakteristike oružja ili nedovoljna osposobljenost pilota za djelovanje suvremenim ubojnim sredstvima.

Naime, ruski borbeni piloti ostvaruju godišnji nalet, u prosjeku, između 60 i 80 sati. Mladi piloti jednostavno nemaju dovoljno sati borbene obuke. Zbog toga je većina zarobljenih ruskih pilota u činu bojnika ili potpukovnika. Vrlo malo je kapetana, što bi u stvari trebalo predstavljati jezgru borbeno spremnog pilotskog sastava. Usporedbe radi, nalet američkih pilota iznosi minimalno 180 sati na godinu.

Lansiranje s udaljenosti od 190 kilometara

Ruska lovačka avijacija djeluje isključivo iz zračnog prostora pod kontrolom Ruske Federacije. Polijeću s baza u Bjelorusiji, Rusiji i na Krimu. Lovački avioni MiG-31 i Suhoj Su-35 uspostavili su osam povremenih zona patroliranja izvan dometa ukrajinske protuzračne obrane. Koriste prednost raketa zrak-zrak velikog dometa R-37M.

Raketa R-37 razvijena je još za vrijeme hladnog rata kao naoružanje za MiG-31 . Kasnije je modificirana i prilagođena za upotrebu na lovcima Su-35 i Su-57. Modernizirani lovci MiG-31BM koriste radare dometa 240 kilometara uz čiju pomoć mogu lansirati raketu R-37M sa udaljenosti od 190 kilometara.

Ukrajinci nakon gubitaka prilagodili taktiku

Raketa od preko četiri metra dužine nosi bojevu glavu mase od 60 kilograma. Nakon lansiranja, propinje se na visinu od preko 20 kilometara nakon čega se obrušava prema cilju brzinom od 7400 kilometara na sat. Zbog ogromne brzine, raketa nema velike manevarske sposobnosti. Iz tih razloga moguće je vršiti manevre izbjegavanja, ali samo ukoliko pilot na vrijeme reagira na upozorenje o približavanju raketa.

Članak se nastavlja ispod oglasa

Ukrajinski piloti u početku su ignorirali ova upozorenja. Neovisni izvori procjenjuju da je ukrajinsko zrakoplovstvo do sada izgubilo najmanje četiri MiG-29s, šest Su-25s i Su-24, i jedan Su-27 djelovanjem raketa zrak-zraka velikog dometa R-37M . Nakon prvih bolnih iskustava, ukrajinsko ratno zrakoplovstvo prilagodilo je svoju taktiku.

Potvrđen gubitak skoro 150 letjelica

Ruski lovci MiG-31 i Su-35 , bez dodatnog punjenja u zraku uspijevaju ostati u zoni patroliranja do dva sata. Kako bi pokrili sve zone patroliranja potrebno je izvesti 96 avio-polijetanja na dan. To je daleko iznad kapaciteta ruske lovačke avijacije, dakle postoje dijelovi dana bez prijetnje ruskih lovačkih patrola.

Rusko zrakoplovstvo i protuzračna obrana nikad nisu uspjeli uspostaviti učinkovit sustav elektroničke identifikacije ciljeva u zraku. Obaranje najmanje jednog vlastitog helikoptera Kamov Ka-52 može se pripisati raketi R-37M. Ukupni ruski borbeni gubici procijenjeni su na 300 zrakoplova. Potvrda iz neovisnih izvora ukazuju na gubitak od 67 aviona i 74 helikoptera.

Desetkovana flota suvremenih helikoptera

Gubitak suvremenih letjelica je zabrinjavajući. Veći dio ruske borbene flote sastavljen je od modela iz bivšeg SSSR-a. To se može ilustrirati na primjeru helikoptera Ka-52. Ukupno potvrđen borbeni gubitak iznosi 30 modernih jurišnih helikoptera Ka-52. Rusija je do početka rata imala u naoružanju svega 133 takva helikoptera.

Dnevna ispravnost ovih moćnih borbenih strojeva ne prelazi 50 od ukupnog broja raspoloživih letjelica. Dakle, maksimalan broj na koji ruski zapovjednici mogu računati u jednom danu, iznosi svega 50 jurišnih helikoptera ovog tipa. Stanje ispravnosti avijacijskih eskadrila nije ništa bolje, ako ne i gore.

Članak se nastavlja ispod oglasa

Proizvodnja ne može pokriti gubitke

Proizvodnja aviona i helikoptera zrakoplovne industrije Ruske Federacije ni približno ne može nadoknaditi borbene i neborbene gubitke ratnog zrakoplovstva. Sankcije dodatno pogoršavaju situaciju s rezervnim dijelovima. Ruski proizvođači aviona i helikoptera suočeni su sa brojnim otkazanim narudžbama.

Egipat i Indonezija su otkazali nabavu aviona Su-35. Polovica zrakoplova istog tipa, isporučenih Kini, prizemljeno je zbog tehničke neispravnosti. Nedavno je s proizvodne trake izašao prvi ruski strategijski bombarder Tupoljev Tu-160 proizveden nakon raspada Sovjetskog saveza. Sad slijede brojni probni letovi i testiranja. Nakon deset godina kilavljena, ova isporuka ima više simboličnu nego stvarnu borbenu vrijednost.

Ciljevi koje se ne može dostići

Flota strategijske avijacije sastavljena od bombardera Tupoljeva T-22M, T-95 i Tu-160 uglavnom je ograničena na lansiranje krstarećih projektila sa sigurne udaljenosti. Stvarna moć strategijske avijacije zavisi prvenstveno od broja raspoloživih krilatih raketa. Prema svim informacijama tekuća proizvodnja ne može pratiti ratne zahtjeve.

U svakom pogledu, ruska bombarderska avijacija i pored enormnog utroška skupih projektila, ne uspijeva ostvariti cilj zrakoplovne strategijske ofenzive. Slamanje ukrajinske volje za otpor ruskoj agresiji, sistematskim uništenjem elektrodistributivne mreže, nije ni na pomolu.

Samo pedeset borbenih misija dnevno

Imajući sve u vidu, mali borbeni učinak ruskog borbenog zrakoplovstva i nije neko posebno iznenađenje. Nisu u stanju obraniti svoju strategijsku dubinu. O uspješnoj obrani taktičke dubine već odavno nema niti govora. Najveće dnevno naprezanje iznosilo je 300 avio polijetanja na dan. Od početka rata, ruska borbena avijacija obavljala je prosječno oko 150 borbenih zadataka u jednom danu.

Članak se nastavlja ispod oglasa

Međutim, aktivnosti ruske taktičke avijacije, tijekom studenog i prosinca, pale su na ispod 50 borbenih misija dnevno. Prilično mizeran učinak za zračne snage od 165.000 pripadnika, koje su na početku rata brojale 1.172 borbenih zrakoplova i 399 jurišnih helikoptera.

Sporedna uloga u ratu

U daljem nastavku rata ne može se očekivati neko značajnije povećanje borbenih kapaciteta, a niti sposobnosti ruskog ratnog zrakoplovstva. Broj raspoloživih modernih zrakoplova nastavit će opadati. Obaranja i oštećenja hladnoratovskih primjeraka Su-24 i Su-25 predstavljaju nepovratne gubitke za rusko taktičko zrakoplovstvo jer se ti zrakoplovi više ne proizvode.

Borbena osposobljenost mladih pilota za obavljanje složenih borbenih zadaća ne može se postići preko noći. Već gotovom mladom pilotu potrebno je najmanje dvije godine borbene obuke da bi se osposobio za borbeno djelovanja u svim vremenskim uvjetima.

Rusko ratno zrakoplovstvo definitivno ne predstavlja, a niti će u budućnosti biti, grana Vojske Ruske Federacije koja će moći značajno utjecati na tijek ratnih operacija. Sporedna uloga u ratu nikako ne opravdava ogromne troškove održavanja velike, beskorisne flote borbenih zrakoplova.

Source link: www.telegram.hr