Predsjednik RH Zoran Milanović — je li stalno distanciranje od napadnute Ukrajine pozicija na kojoj bi netko tko se deklarira kao antifašist trebao biti 2022.? Goran Mehkek/Cropix
Kao što ste sigurno već čuli ili negdje pročitali, predsjednik Republike Zoran Milanović je odbio dati suglasnost za obuku ukrajinskih vojnika u Hrvatskoj. Rečeno – učinjeno. Baš kao što se i moglo očekivati.
U službenom priopćenju nije se upuštao u obrazlaganje dijela koji se odnosi na njegov stav prema Ukrajini, odnosno, rat u toj zemlji, nego se skoncentrirao na manjkavosti same inicijative, tj. dopisa ministra obrane Marija Banožića.
Pa je tako naglasio da ministar obrane uopće nije niti ovlašten tražiti tako nešto od njega.
«Jedini subjekti koje predviđa Ustav Republike Hrvatske kod donošenja ovakvih odluka su Vlada RH, Predsjednik RH i eventualno Hrvatski sabor», navodi se u priopćenju s Pantovčaka.
Ako ništa, predsjedniku se po ovom pitanju ne može osporiti dosljednost. Milanović je već i ranije jasno i glasno izražavao protivljenje obuci ukrajinskih vojnika u Hrvatskoj («To nije naš rat!» poručio je sa splitskog Ekonomskog fakulteta prije mjesec dana), a nije propustio niti priliku da «spusti» svom najneomiljenijem ministru u Vladi Andreja Plenkovića (Gordan Grlić Radman ipak mora u red i pričekati da dođe na poziciju koju u očima Milanovića uživa Banožić!).
Dakle, Milanović je ostao na pozicijama koje je već iznosio kad je kazao: «Teoretski je moguće da me zaobiđu dvotrećinskom većinom, ali na meni je da upozorim na retardiranost takve politike. Tko glasa za to, za mene nije normalan u ovoj situaciji. Ako hrvatski instruktori, koje nemamo ni za sebe, krenu učiti vještinama Ukrajince koji već osam mjeseci krvavo ratuju i imaju znanje veće od Amerikanaca bilo gdje, tu govorim o smislu ove parade. To je farsa. Politički gledano, ne želim da se Hrvatska vojska aktivno veže s tim!»…
Ako na trenutak stavimo sa strane katastrofalno loš odnos ministra obrane i predsjednika Republike – nije puno bolji niti odnos sa spomenutim ministrom iz još jednog resora u kojem se ovlasti Vlade i predsjednika RH «sudaraju» uz očito neizbježan karambol u duši – što je varaždinskim dvostrukim ispraćajem 38. hrvatskog kontingenta u operaciju NATO-a na Kosovu poprimilo čak i razmjere groteske, ostaje nam pitanje: kakvu to poruku predsjednik Milanović kad je u pitanju odnos prema Ukrajini zapravo šalje u svijet?
Stavi li se ovaj njegov veto u kontekst svih njegovih dosadašnjih izjava na temu ruske invazije na Ukrajinu, onda se i hrvatski saveznici u EU-u i NATO-u i sve slobodoljubive države koje su stale na stranu napadnute Ukrajine imaju razloga ozbiljno zapitati – dijeli li njihov stav i predsjednik Hrvatske?
Drugim riječima, je li i Hrvatska, koja i sama pamti iskustvo agresije iz neposrednog susjedstva, danas iskreno na strani država koje nedvosmisleno osuđuju agresiju na jednu suverenu zemlju? Ili kalkulira, zaboravljajući da je i sama bila u sličnoj situaciji.
Uostalom, podsjetimo…
«Ukrajini nije mjesto u NATO-u. Kada je Ukrajina mijenjala vlast, onda je taj pokret, koji je bio sve prije nego demokratski, to je bio puč u kojemu je ubijeno 50 ljudi. Priča je bila sljedeća — Ukrajina ide na zapad, s Rusijom nema što tražiti, u EU-u će joj biti med i mlijeko. Ukrajina je još uvijek jedna od najkorumpiranijih zemalja, EU Ukrajini nije dala ništa»
25. siječnja
«Mislim da onaj tko zagovara da se NATO širi na Ukrajinu ugrožava i hrvatski interes. Jer mi smo u NATO-u, netko sutra može naše ljude netko tamo poslati”.
18. veljače
«Povući ćemo sve do zadnjeg vojnika. Hrvatska s tim nema ništa i neću dopustiti da ima. A Plenković neka s tim prijeti koliko hoće. Hrvatska se od toga mora maknuti kao od požara. U tome Hrvatska neće biti vatrogasac».
25. siječnja
«Ukrajini nije mjesto u NATO-u, to je jedna od najkorumpiranijih država na svijetu»
28. siječnja
«Ukrajinu ne treba pustiti u NATO. Baltičke države su nešto drugo. Ne vidim da su sad ugrožene. Ako budu, tu smo».
25. veljače
«Uvijek treba biti zabrinut. Treba biti zabrinut kad Ukrajina prijeti nuklearnim oružjem (što je tvrdnja iz kategorije fake news, op. H.P.). Treba biti zabrinut i kad Rusija prijeti nuklearnim oružjem».
2. ožujka
«Ukrajina nije demokratska država»
4. travnja
«Bogami neću kao budala pljeskat Ukrajincima i kao što vidite prošlo je dva mjeseca i svaki dan sve manje pričamo o tim nesretnim ljudima. Svaki dan sve manje. Svaki dan ‘super, ajmo naprijed, napadaj‘. Pao je Mariupolj, prije toga Herson. Što bi se još trebalo dogoditi? Da bi mene proglasili ruskim čovjekom ili samo čovjekom u zabludi. Ja i Rusija? Helouuu»
22. travnja
«Podrška hrvatske vlade i Sabora za eventualni ulazak Švedske i Finske u NATO prije nego što se izmijeni izborni zakon u BiH i zaustavi zulum nad Hrvatima» bila bi izdaja Hrvatske. Svatko tko ne iskoristi prigodu, povijesnu, da se izbori za Hrvate u BiH — jer to je hrvatski interes, to nije kapric i obijesna želja, nama se tu radi o ušima, ako ne o glavi — da u hrvatskom Saboru ne glasa za nikakva širenja NATO-a, ne dolazi u obzir. Tko god ne bude glasao tako, ja ću ga nazvati izdajnikom, kao i svakoga tko će s njima popiti kavu. Znači, i njih ću proglasiti izdajnicima jer nema druge!»
4. svibnja
«Postane li Ukrajina kandidat za EU, hrvatska vlada mora kategorički uvjetovati da istoga dana to postane i Bosna i Hercegovina… BiH je u sigurnosnom i svakom drugom smislu u boljem stanju od Ukrajine i nema nijednog razloga, ni ekonomskog ni sigurnosnog ni ljudskog, da BiH ne dobije taj status ako ga dobije Ukrajina»
17. lipnja
«Ne podržavam tu ideju (obuku Ukrajinaca u Hrvatskoj, op. H.P.) zato što ne podržavam upetljavanje Hrvatske u ovaj rat više nego što treba. To je dovođenje rata u Hrvatsku. Korektni smo, solidarni i to je to»
18. listopada
«Od mene traže prethodno mišljenje o poklanjanju Ukrajini 14 helikoptera koji su neperspektivni. To mogu bez mene. A moje mišljenje neće dobiti jer mi nisu obrazložili kako će to nadomjestiti… Ne dam mukte!“
9. studenoga
Ono što upada u oči kod ovog nasumičnog «best of» izbora Milanovićevih izjava na temu rata u Ukrajini je to da se stavovi predsjednika nerijetko preklapaju s propagandnom mašinerijom Kremlja. Od kritika na račun Ukrajine kakve koriste i Putinovi propagandisti, pa do protivljenja širenju NATO-a. Ako je i zbog prepucavanja s HDZ-om, previše je!
Iako je predsjednik svoje stavove znao pravdati, primjerice, svojom velikom brigom za stanje u BiH općenito, ta se vjerodostojnost topi poput sladoleda na suncu ako znamo da je Milanović istodobno u jako dobrim odnosima s Miloradom Dodikom, koji se u susjednoj državi već duže vrijeme pokazuje kao sve samo ne kohezivni čimbenik.
Isto tako, protivljenje širenje NATO-u, tobože zbog interesa Hrvata u BiH, u trenutku kad je cijeli demokratski zapad na toj liniji, a protivi se samo službena Moskva, koja se otvoreno nada podjelama među državama koje podupiru Ukrajinu, također je vanjskopolitički autogol. U najmanju ruku pogrešan tajming kojeg Švedska i Finska, ali i druge članice NATO-a, sigurno neće gledati sa simpatijama. A Hrvati u BiH od toga sasvim sigurno neće imati baš nikakve koristi niti će se baš zbog takvog ultimatuma mijenjati izborni zakon u BiH.
Netko kome je stalo do vlastitog demokratskog imidža bi se, ako ništa, dobro zamislio nad činjenicom da ga je — baš kao i Dodik zbog Srebrenice — zbog istupa na temu rata u Ukrajini hvalio i bivši predsjednik i premijer Rusije Dmitrij Medvedev, a ruski mediji su prenosili njegove izjave kao, eto, rijedak primjer «glasa razuma» i s ove strane ukrajinske bojišnice.
Posljednji put u većem broju prije nekih mjesec dana, kad se usprotivio samoj ideji o obuci ukrajinskih vojnika u Hrvatskoj, a citirali su ga i prije početka invazije, kada je, komentirajući napetosti između Rusije i Ukrajine, kazao kako «mi s tim nećemo imati ništa i nemamo ništa».
Nikad nije objasnio niti zašto mu je svojedobno, dok je bio premijer koalicijske lijeve vlade, pristao na dolazak ukrajinskih ranjenika u Zagreb. Bilo je to u studenome 2014. godine… Tada to, očito, nije gledao kao «upetljavanje Hrvatske više nego što treba».
Inače, Milanović je nekidan u Varaždinu izgovorio i jednu rečenicu koja je većini medija prošla ispod radara. Komentirajući dva ispraćaja kontingenta hrvatskih vojnika, predsjednik ja kazao i sljedeće: «Imam đon obraz i meni nikada nije neugodno, ali mislim da sam na pravoj strani povijesti».
Valjda da bi potvrdio da je «na pravoj strani», Milanović se redovito deklarira i kao antifašist. A u čemu bi se nečiji antifašizam u 2022. godini trebao manifestirati nego u što konkretnijoj pomoći napadnutoj državi? Nikakvi neonacisti u redovima Azova ili nedvojbene manjkavosti u samom demokratskom sustavu Ukrajine pritom ne mogu biti izgovor za otvorenu invaziju, masovne napade na civile i teror nad milijunima nevinih ljudi koji će provesti zimu bez struje i redovne opskrbe vodom…
Ustvari, ipak ima izgovora! U slučaju da ste salonski antifašist. Ili da je vaš antifašizam – samo floskula.
Što ćete, mora i Zlatko Hasanbegović, autor poznate fraze o antifašizmu koji se u javnom diskursu često znao pretvoriti u floskulu, barem jednom biti u pravu.
Tko se sve ne boji ruske odmazde: Od Luksemburga do Poljaka
Milanovićeva retorika o nepotrebnom dovlačenju rata u hrvatsko dvorište pada u vodu ako znamo da je, evo jučer, Luksemburg obznanio da u Rusiju šalje višenamjenska oklopna vozila. Poručili su iz jedne od najmanjih europskih država, očito bez straha od ruske odmazde, da će «podržavati Ukrajinu koliko god dugo to bude potrebno». Rusa se ne boje niti Nijemci koji im, kao što su i obećali, sukcesivno dostavljaju obrambene zračne sustave IRIS-T.
Dok neki Česi prosvjeduju protiv pomaganja Ukrajini, iz iste zemlje stiže i primjer koji kaže da su građani prikupili novce za kupnju moderniziranog tenka T-72 iz sovjetskog doba, kako bi pomogli obrani Ukrajine. Češki ministar vanjskih poslova Jan Lipavsky inzistira da se što je prije moguće uspostavi posebni međunarodni sud za suđenje ratnih zločina nakon otkrića masovnih grobnica kod ukrajinskog grada Izjuma iz kojeg su se povukle ruske snage.
Europska unija odlučila je uspostaviti Misiju vojne pomoći za podršku Ukrajini (EUMAM Ukrajina), a međunarodnu misiju vojne obuke vodit će poljski časnik, general Piotr Trytek, inače veteran misija u Iraku i Afganistanu.
EUMAM Ukrajina će imati sjedište u Bruxellesu s operativnim zapovjednim centrima u Poljskoj i Njemačkoj. Većina treninga će se održati u Poljskoj.
Inače, Europska unija će sljedeće godine pomagati Ukrajini s milijardi i pol eura mjesečno, kako je izjavila predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen.
Source link: slobodnadalmacija.hr
