Još bi se moglo povjerovati da se radi o lošoj odluci menadžera u Ini, da je Škugor krivo procijenio situaciju i da je sklopio loš ugovor
FOTO: n1 screenshot
Očito je da su firme, odnosno njihovi vlasnici, koji su od Ine kupovali plin i dalje preprodavali, imali obvezu ili dogovor, da dio novca vrate onome tko im je takve ugovore omogućio
Afera u Ini u kojoj je nastala šteta od milijardu kuna otvorila je brojna pitanja o upravljanju i nadzoru poslovanja te kompanije. Kako je moguće da je nastao štetan posao takve vrijednosti, a da to nitko nije primijetio? Damir Škugor, direktor Sektora trgovine plinom, koji je jedan od četvorice upletenih u aferu, branio se pred USKOK-om da nije kriv. Tvrdi da se radi o uobičajenom poslu u skladu s poslovnom politikom kompanije.
Naftni stručnjak Davor Štern, koji je i sam dobar dio karijere proveo u Ini na rukovodećim pozicijama, komentirao je za RTL nadzorne mehanizme u kompaniji, odnosno kako je moguće da se ovako nešto dogodi. Naime, Ina je tvrtki OMS Upravljanje prodavala plin po fiksnoj cijeni od 19 eura, da bi ga oni dalje prodavali po cijeni od preko 200 eura. No, taj posao, prema Šternu, sam po sebi nije sporan, ako je sklopljen takav ugovor.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Štern tvrdi da možda nema kriminala
“Ako je gospodin Škugor imao objašnjenje za potpis ugovora od 20 milijuna eura (za prodaju plina drugoj tvrtki opa.a), onda nije pitanje jesu li zakazale poluge nadzore, nego je to onda pitanje postavki upravljanja kompanijom. Plin je burzovna roba, prodavala se po fiksnoj cijeni, a ja nisam vidio nigdje o kojim količinama plina se radi i o kojoj ročnosti robe.
Ako je to bio ugovor s jednokratnom isporukom, kada je roba vrijedila 20 milijuna eura, i ako imamo činjenicu da je roba porasla s 20 milijuna na 200 milijuna eura, onda to nije kriminalna radnja. Ako je tvrtka OMS kupila, pa onda skuplje preprodala plin i pritom zaradila, pa onda platila porez na prihod i izvukla novac na račune, opet ni to nije prekršaj. I to je činjenica”, rekao je Štern za RTL.
Zašto je novac kod Škugora?
Još bi se moglo povjerovati da se radi o lošoj odluci menadžera u Ini, da je Škugor krivo procijenio situaciju i da je sklopio loš ugovor koji ne ide u prilog kompaniji za koju radi, da dobar dio novca zarađenog na trgovini plinom nije završio upravo kod njega. Naime, istraga je krenula kada su da račun Škugorova oca, inače umirovljenika, počeli stizati neuobičajeno veliki iznosi – oko 100 milijuna kuna. Banke su obavijestile ured za sprječavanje pranja novca i krenulo se pratiti trag.
Ubrzo je postalo jasno da se radi o novcu zarađenom upravo na ovim transakcijama plinom te je kod Škugora i njegova oca ukupno završilo oko 500 milijuna kuna, prema informacijama koje su do sada objavljene.
Ako se radi o legalnim poslovima, odnosno ako su tvrtke koje su se našle pod istragom kupovale plin pod uobičajenim uvjetima, i na tome ostvarivale zaradu, zašto bi se onda novac vratio na Škugorove račune i račune člana njegove obitelji? Očito je da su firme, odnosno njihovi vlasnici, koji su od Ine kupovali plin i dalje preprodavali, imali obvezu ili dogovor, da dio novca vrate onome tko im je takve ugovore omogućio.
Source link: www.telegram.hr
