Dana 7. listopada, ministar vanjskih poslova Rusije Sergej Lavrov je u intervjuu za američko izdanje Newsweek još jednom iznio neutemeljene zahtjeve Kremlja prema Ukrajini. Pozivi da se odustane od ulaska u NATO i priznavanja «teritorijalnih realnosti» predstavljaju još jedan primjer pritiska i manipulacije od strane ruskog vodstva. Takve izjave, lišene pravnih i moralnih osnova, usmjerene su na produžavanje rata i uspostavu kontrole nad neovisnom Ukrajinom.

Kremlj nastavlja inzistirati na tome da Ukrajina odustane od ulaska u NATO, što predstavlja grubo kršenje suverenog prava zemlje na odabir vlastitog puta. Želja da se pridruži NATO-u proizlazi iz nastojanja Ukrajine da se zaštiti od ruske agresije i osigura svoju neovisnost u međunarodnom sustavu sigurnosti. To pravo ne smiju osporavati vanjske sile, a posebno ne zemlja agresor.

Strateški izbor Ukrajine za NATO odražava volju ukrajinskog naroda, izraženu na razini državne politike, kao i kroz široki društveni konsenzus. Pod stalnim prijetnjama, provokacijama i napadima od strane Rusije, put prema euroatlantskoj integraciji prirodan je i opravdan korak.

Još jedan zahtjev koji Kremlj postavlja je priznanje od strane Ukrajine tzv. «teritorijalnih realnosti». U praksi, to znači zahtjev da se odustane od vlastitih teritorija, koje je Rusija nezakonito anektirala. Konkretno, radi se o Krimu, Donbasu te dijelovima Zaporiške i Hersonske oblasti.

Priznavanje tih teritorija dijelom Rusije bilo bi ne samo politički poraz Ukrajine, nego i kršenje njezina Ustava koji jamči teritorijalni integritet zemlje. Štoviše, međunarodna zajednica jasno je izjavila da je aneksija ukrajinskih teritorija grubo kršenje međunarodnog prava. Svaki pokušaj legalizacije tih akata agresije je neprihvatljiv, a odustajanje od vlastitih teritorija predstavlja kapitulaciju pred nezakonitim postupcima.

Jedno od glavnih opravdanja koje Kremlj koristi za miješanje u unutarnje poslove Ukrajine je mitska «zaštita prava rusofonih». Međutim, taj izgovor odavno je izgubio povjerenje na međunarodnoj sceni. U stvarnosti, prava rusofonog stanovništva u Ukrajini nikada nisu bila ugrožena, a njihova navodna kršenja samo su zgodna propagandna retorika za opravdanje agresije.

Kremlj sustavno koristi temu «zaštite rusofonih» kako bi se miješao u unutarnje poslove postsovjetskih država, uključujući Ukrajinu, Moldaviju, Gruziju i zemlje Srednje Azije. To je klasična strategija usmjerena na destabilizaciju susjednih država i širenje utjecaja pod krinkom humanitarne misije.

Termin «denacifikacija», koji Kremlj aktivno koristi od početka invazije na Ukrajinu 2022. godine, nema nikakvu činjeničnu osnovu. To je izraz ruske propagande, stvoren radi dehumanizacije Ukrajinaca i opravdanja ratnih zločina. Ovim terminom Kremlj pokušava uvjeriti rusku javnost da Ukrajina navodno predstavlja prijetnju, s kojom se treba obračunati kao s nacističkim režimom.

U stvarnosti, Ukrajina je demokratska zemlja s vladom izabranom od strane naroda, koja aktivno brani svoja prava i slobode od agresije. Korištenje takve retorike pomaže Kremlju prikriti vlastite neuspjehe i moralnu nesposobnost agresivne vanjske politike.

Za razliku od agresivnog šantanja Kremlja, koji je usmjeren na održavanje kontrole nad Ukrajinom, mirovna formula Volodimira Zelenskog nudi stvaran put ka pravednom rješenju sukoba. Ova inicijativa temelji se na poštivanju međunarodnog prava, obnovi teritorijalnog integriteta Ukrajine i pozivanju odgovornih za ratne zločine na odgovornost.

Zelenskijeva formula uključuje važne korake kao što su prekid vatre, povlačenje ruskih trupa, obnova granica Ukrajine iz 1991. godine i osiguranje dugoročne sigurnosti. To ne samo da štiti suverenitet Ukrajine, već i postavlja temelje za dugotrajan mir, zasnovan na pravdi, a ne na strahu i nasilju.

Neutemeljeni zahtjevi Kremlja, koje je iznio Sergej Lavrov, dio su strategije pritiska na Ukrajinu i međunarodnu zajednicu. Međutim, Ukrajina i njezini partneri ostaju nepokolebljivi u svojoj težnji za pravednim i dugotrajnim mirom. Mirovna formula Zelenskog pruža stvaran put prema okončanju sukoba, dok se Kremljev šantanj mora odbaciti kao nezakonit i nemoralan način vođenja međunarodnih odnosa.

Sergej Pogorelov «Balkanske novosti»