Ova njegova izjava pokazuje da dokument o kojem se raspravljalo nije ni pročitao
Jasno je da čak i ako se ostvare ciljevi iz Nacionalne strategije, da ćemo i dalje u mnogim ključnim područjima biti ispodprosječna zemlja, a ne uz bok najboljima, što je vizija ministra Erlića
“Do 2030. godine vidim nas uz bok najrazvijenijih, u samoj svjetskoj eliti. Među najrazvijenijim zemljama članicama EU, a samim tim i među najrazvijenijim zemljama svijeta”, rekao je ministar regionalnog razvoja i fondova EU Šime Erlić u Hrvatskom saboru tijekom rasprave o godišnjem izvješću o provedbi Nacionalne razvojne strategije Hrvatske do 2030. godine.
Ova njegova izjava pokazuje da dokument o kojem se raspravljalo nije ni pročitao, jer čak ni u njemu – a napisan je pod Plenkovićevom Vladom – nisu predviđeni takvi veličanstveni uspjesi kojima se Erlić nada.
BDP po stanovniku naglo skočio kada je pao broj stanovnika
Na primjer, jedan od ciljeva naveden u Strategiji jest do 2030. godine dosegnuti BDP po stanovniku prema paritetu kupovne moći, koji će biti na razini od 75 posto prosjeka Europske unije. Kao početna točka uzeta je 2019. godina kada je on bio na 65 posto prosjeka EU.
Prema podacima za 2021. godinu, dosegnuli smo 70 posto prosjeka EU, što znači da smo u dvije godine skočili za čak 5 postotnih bodova, što se na prvi pogled čini sjajno. No, radi se zapravo o tome da smo dobili nove brojke iz popisa stanovništva, da je broj stanovnika “preko noći” pao na 3,9 milijuna – do tada se računalo sa starim podacima – i da je to dovelo do naglog rasta BDP-a po stanovniku.
I dalje ćemo biti iza Češke, Poljske i sličnih zemalja
Ako Hrvatska dosegne cilj iz Strategije, tih 75 posto prosjeka Europske unije, što je vrlo vjerojatno, opet će biti vrlo daleko od najrazvijenijih zemalja članica EU o kojima mašta ministar Erlić. Ulaskom u eurozonu, na neki način smo zaista postali član elitnog društva, ali onaj najsiromašniji član, koji nikad nema za platiti kavu.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Hrvatska je po tom kriteriju pri dnu europske ljestvice, a ispred su praktički sve zemlje srednjeg i istočnog dijela EU, poput Mađarske, Poljske, Češke itd. Naravno da te zemlje ne namjeravaju do kraja desetljeća stajati na mjestu. Vrlo je izvjesno da će imati i brži rast od Hrvatske, pa ćemo opet biti negdje pri dnu, a ne među najrazvijenijim članicama.
Najrazvijenije članice, poput Luksemburga, Irske ili Danske značajno su iznad prosjeka – od 30 pa sve preko 200 posto i ne postoji nijedan scenarij u kojem bismo se mogli naći u tom društvu.
Čak i ako se ostvare ciljevi iz Strategije, ostajemo ispod prosjeka
Članak se nastavlja ispod oglasa
Od nekih drugih ciljeva tu je i skok na ljestvici globalne konkurentnosti. Hrvatska je 2019. godine, što je uzeto kao početna vrijednost, bila na 63. mjestu, a cilj Vlade je do 2030. ući među 45 zemalja, što opet znači da će sve, a pogotovo najrazvijenije zemlje biti ispred nas.
Što se tiče kvalitete institucija, što se također mjeri u sklopu izračuna indeksa globalne konkurentnosti, Hrvatska je bila na 77. mjestu, a cilj je do kraja desetljeća doći među prvih 60 zemalja. Također prilično neambiciozno. Jedan od ciljeva je i ubrzavanje rješavanja prvostupanjskih predmeta na sudovima, gdje je kao početna vrijednost uzeto trajanje od 374 dana, što je podatak iz 2018. godine. Cilj je da se to spusti na 250 dana, dok je prosjek EU 207 dana, što znači da ako se cilj i ostvari, opet ćemo biti ispod prosjeka.
Uglavnom, jasno je da čak i ako se ostvare ciljevi iz Nacionalne strategije, da ćemo i dalje u mnogim ključnim područjima biti ispodprosječna zemlja, a ne uz bok najboljima, što je vizija ministra Erlića.
Source link: www.telegram.hr
