Loša vlast nije postala dobra opozicija, a loša opozicija nije postala dobra vlast, ocijenio urednik “Monitora” Esad Kočan
Pokazalo se da kompletna politička elita ima prećutno razumijevanje da onaj ko osvoji vlast “namiruje” neograničene partijske apetite, poručila građanska aktivistkinja Dina Bajramspahić
Ko je koga rušio: Bečić, Krivokapić i Abazović, Foto: Luka Zeković
Dvije godine nakon izborne smjene trodecenijske vlasti Demokratske partije socijalista (DPS), u Crnoj Gori sistemski ništa ozbiljno nije urađeno. Stari problemi nisu riješeni, novi se konstantno proizvode, pa je jasno da su političke elite koje su trijumfovale na izborima, protraćile ogromnu društvenu energiju.
Tako sagovornici “Vijesti” gledaju na sveukupne prilike u državi nakon 30. avgusta 2020. godine, kad je Crna Gora prvi put u istoriji promijenila vlast na izborima.
Ključni razlog za to bilo je usvajanje Zakona o slobodi vjeroispovijesti, što je izazvalo višemjesečne protestne litije Srpske pravoslavne crkve (SPC) širom države, pa su na tom talasu građani na izborima kaznili partiju Mila Đukanovića, koja je neprekidno upravljala Crnom Gorom čak trideset i jednu godinu…
Prvu vladu u novoj političkoj eri predvodio je Zdravko Krivokapić, a izabrale su je, pod firmom “eskpertska”, nakon dugih pregovora, koalicije “Za budućnost Crne Gore” (ZBCG), “Mir je naša nacija” i “Crno na bijelo” (CnB). Međutim, ona je, zbog nesuglasica između konstituenata, trajala svega godinu i dva mjeseca.
Source link: www.vijesti.me
