Josko Ponos/Cropix
Kad te u isto vrijeme podržavaju i brane Ljubo Ćesić Rojs i Arsen Bauk, odnosno Most i Katarina Peović mora da si – Zoran Milanović!
Naime, predsjednik RH danas je neokrunjeni kralj dobrog dijela ovdašnje desnice, ali i dijela ljevice. Onaj koji će, kako kaže urbana legenda, svima reći što ih ide, približiti se diskursu «malog čovjeka» težinom uvreda koje koristi u napadima na svoje političke protivnike i neistomišljenike, rado će svisoka pljucnuti i na «bezveznjake iz Bruxellesa», odnosno na EU, huškati na Pupovca, populistički stati u obranu Hrvata u BiH i to ucjenjivački povezati s ulaskom Švedske i Finske u NATO… U redu, možda će ih zbuniti svojim stavovima o Ukrajini, ali lako za to, maštovite uvrede i nove doskočice će to brzo zasjeniti i vratiti povjerenje ekstrema na desnici, ali i ljevici.
Utoliko je, moglo bi se reći, Milanović uspio u namjeri da uistinu postane predsjednik svih Hrvata.
No, šalu na stranu, predsjednik RH je danas sve samo ne integrativni faktor hrvatske političke stvarnosti. Iako bi to trebao biti, a tako nešto je, ako se dobro sjećam, i obećavao u inauguracijskom govoru.
Nije za funkcioniranje sustava toliko sporno ni to što već duže vrijeme zapravo istupa kao da je čelni čovjek oporbe koji, eto, nekim čudom živi od plaće predsjednika države. Nije u tom smislu sporno niti to što se baš ne voli s Vladom, odnosno s ministrima (prije svega obrane i vanjskih poslova) i premijerom Andrejem Plenkovićem. Kohabitacija je također dio najnormalniji političkog realiteta. Preživjeli smo i neke prije njega i Plenkovića.
Nije smak svijeta niti to što se ne slaže s Vladom u vanjskopolitičkim pitanjima, iako to djeluje zbunjujuće na naše partnere u Europi i svijetu.
Ono na što treba upozoravati jer je zaista i sporno i duboko zabrinjavajuće je to što Milanović svojim istupima podriva institut vlastite funkcije, razinu kakvog takvog demokratskog dijaloga na javnoj pozornici, a onda indirektno time daje i svoj doprinos urušavanje političke kulture, koja se na našim prostorima ionako odavno pokazala osjetljivijom za uzgoj od engleske trave.
O čemu se radi?
Pa o ustrajnom korištenju riječi i sintagmi kojima Milanović sad već sustavno podlokava povjerenje u demokratski sustav, odnosno predstavničku demokraciju, kao i legitimitet demokratski izabranih predstavnika vlasti, koju i sam predstavlja, jer po aktualnom Ustavu imamo parlamentarni sustav, u kojoj je središnja izvršna vlast Vlada RH s parlamentarnom većinom, ali su i predsjedniku ostavljene neke ovlasti iz Tuđmanove ere polupredsjedničkog sustava, kao što je sigurnosni sektor, obrambena politika i vanjska politika.
Nazivanje Vlade «klikom na vlasti», «bandom», «probisvjetima» «lopovima» može si eventualno priuštiti oporbenjak u ljutoj borbi za glasove, ali ne i predsjednik države. Koji je i Ustavom upućen na suradnju s istom tom «klikom», «bandom», «lopovima», «probisvjetima»…
Milanovića ćemo također pamtiti i po tome što je u javni diskurs vratio pojam «izdajnika» što s uljuđenom demokratskom komunikacijom zaista ne bi trebalo imati nikakve, ali baš nikakve veze. I vrlo je opasno, jer vodi u graničnu zonu pretvaranja komunikacije u sredstvo etiketiranja, a onda valjda i linčovanja, elimirniranja… Jer korištenje takvih riječi, pogotovo bez pokrića, put je u netoleranciju, isključivost i ne dijeli ga puno od ohrabrivanja na eventualne fizičke nasrtaje, pučističko djelovanje i antidemokratske prakse u svakom slučaju.
I dok je još u prosincu 2019., dok se još pokušavao umiliti biračima kao predsjednički kandidat, govorio da će «kao vrag grešnu dušu» proganjati nepravilnosti u pravosuđu (citat s predizbornog skupa u Požegi, 16. prosinca 2019.), sada je došao do toga da tim riječima najavljuje proganjanje – svih saborskih zastupnika, pardon, izdajnika, koji podupru ulazak Finske i Švedske u NATO!
Takve i slične «izdajničke» diskvalifikacije zadnjih godina koristili uglavnom populisti i oni koji su se pokušavali afirmirati u očima birača kao autentični predstavnici «naroda» i «malog čovjeka», borci protiv korupcije i svih mogućih nepravdi. Ukratko, kao Marvelovi junaci na naš način. Po onoj «ako prođe, prođe!». Razmetanje teškim optužbama ništa ne košta, a može donijeti koji glas više!
Sjećate se sigurno kako su, tamo u siječnju 2019., «mostovci» galamili o «veleizdaji» jer, kako su tvrdili, Vlada «ne poduzima ništa oko blokiranja ulaska Srbije u EU». Da bi onda Nikola Grmoja, kad su ga pitali zašto prozvane ne prijavi, jer je u pitanju kazneno djelo (Članak 340. definira veleizdajnika kao onoga «tko uporabom sile ili prijetnjom uporabe sile ili na drugi protupravan način ugrozi teritorijalnu cjelovitost ili ustavno ustrojstvo RH', za što prijeti kazna od najmanje pet godina), odgovorio kako to ipak neće učiniti – jer nema «preveliko povjerenje u DORH»!?
Ali nisu se teške optužbe koristile samo u sabornici; nasumični pregled povijesti «potrage» za izdajnicima odaje bogatu povijest korištenja takvih diskreditiranja u Hrvata…
U studenom 2019. HSP 1861 zbog «izdaje Hrvatske» je prozivao Vladimira Šeksa. U veljači 2016. glumica Vitomira Lončar je tadašnjeg premijera Tihomira Oreškovića nazvala veleizdajnikom zbog njegovog odnosa prema kulturi.
I Hrastov Krešimir Marković iz Dubrovnika je, tamo još u proljeće 2018., optuživao za veleizdaju premijera Plenkovića. Povod je bila – danas već zaboravljena, a tada više nego «vruća tema» usvajanja Istanbulske konvencije, koju je kao veleizdaju vidio i HDZ-ov bivši saborski zastupnik Stevo Culej.
“Tko dopusti zatvaranje rafinerije u Sisku i tko pridonese takvom razvoju situacije, mora ga se proglasiti nacionalnim izdajnikom”, patetično je 2016. govorio Goran Marić, tadašnji ministar državne imovine.
U rujnu 2016. izdajnikom je — istina, ne na državnoj razini, nego gledano u kontekstu lojalnosti prema stranci – svog prethodnika na mjestu predsjednika HSS-a, Branka Hrga, nazvao Krešo Beljak…
U svibnju 2015. glavni tajnik Matice hrvatske Zorislav Lukić je javno govorio o veleizdajničkoj ulozi dugogodišnjeg jugoslavenskog diplomate, kasnije savjetnika predsjednika Mesića i Josipovića, Budimira Lončara.
Predizborni kandidati, čini se, posebno vole prozivati zbog veleizdaje. Tako je bivša predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović na jednom predizbornom skupu 2014. neučinkovitost tadašnje Milanovićeve vlade kad je u pitanju korištenje EU sredstava, usporedila – s veleizdajom. Bilo je to u prosincu 2014. godine… Veleizdaju je spominjala i komentirajući debakl s remontom MiG-ova u Ukrajini…
Iste godine HDZ-ov zastupnik Dujomir Marasović je Milanovićevu vladu nazvao veleizdajničkom, nadovezujući se na strastvene rasprave o tada aktualnom referendumu o ćirilici…
Za bivšeg predsjednika Ivu Josipovića veleizdajnik je bio bivši HDZ-ov premijer Ivo Sanader…
U siječnju 2015. desničarski marginalci iz HČSP-a prozvali su guvernera Borisa Vujčića da je «veleizdajnik i ulizica komercijalnih banaka»… Vraćanje u devedesete bi nam otkrilo da su ondašnji HDZ-ovci prednjačili u «potragama» za veleizdajnicima i «neprijateljima Hrvatske», što su lako mogli postati svi koji su kritizirali prvog predsjednika Franju Tuđmana i njihove tadašnje politike…
Izdajnika nam nikad, očito, nije nedostajalo, štoviše, mogli bismo ih i «izvoziti», a da «proizvodnja» ne zamre ovih se dana, eto, pobrinuo predsjednik Zoran Milanović. Zbog toga je valjda «njegova» bivša ministrica vanjskih poslova ovih dana i izjavila «Kad sam glasala za njega, nisam znala da glasam za ovo!»…
Drugim riječima, Milanović ima malo ovlasti, ali očito puno vremena u kojem bi se htio igrati državnika, a ustvari se igra demokracijom!
Inače, zanimljivo da je Milanović u prosincu prošle godine, na pojavu stranice ''Hrvatski izdajnici'', podsjetio na stranicu Registar izdajnika, te je ovako komentirao takvu nedemokratsku praksu:
''Što sam i ja završio tamo? A to nije prvi puta. 2014. ili 2015. je grupa hrvatskih intelektualaca, među njima i moj profesor, u Lisinskom je deklarirao tu grupu hrvatski izdajnici, to je bilo za vrijeme šatora u Savskoj. Nije bilo krvi, ali ta vrsta javnog pozivanja na linč na platformi: 'Ti si hrvatski izdajnik', a tko si ti, majke ti tvoje, bivša komunjaro? O takvim se ljudima radi. To je huškanje. Prema tome, ja nemam problem i straha za svoju sigurnost, ali čini mi se da su ovo veće budale nego one od prije pet godina''…
No, čini se da u međuvremenu i sam počeo primjenjivati neke slične metode u obračunu s neistomišljenicima. Brzo čovjek uči, moglo bi se reći.
Red populizma, red prozivanja
Kad sam rekao nekome da je smeće, kao što govore Njonjo i ekipa? Grubost je grubost. Da je netko bijednik i izdajnik, izdajnik je!
6. svibnja
Nisam mu neprijatelj i suparnik. Radi svoj posao. Radi ga stravično, lopovski, na čelu je bande koja je osuđena za kriminal i to ne prestaje!
3. svibnja, o Plenkoviću
Imamo izdajničku Vladu koja izdaje Hrvate u BiH.
3. svibnja
Igraju na izdajničku vladu. Ja ne želim biti simpatičan u Bruxellesu, nije me briga, to su tamo totalni bezveznjaci.
3. svibnja
Na hrvatskoj sam strani, na strani naroda, pokušavam iskamčiti što je moguće više. Tretiraju nas kao budale, naciju trećeg reda,
3. svibnja
Ja se ne natječem za poziciju u Bruxellesu, ja sam to mogao 2014. Imao sam ponudu na stolu, nisam to napravio, bilo mi je neugodno otići na plaću od 20.000 eura.
3. svibnja
Na samitu NATO-a uložit ću veto, ovisno o tome gdje će biti pozivnica. Kao đavo grešnu dušu progonit ću svakog zastupnika koji bude bio 'za'!
3. svibnja
Banožić je sitni kriminalac.
3. svibnja
Izdajnik je svaki zastupnik u Hrvatskom saboru koji će glasati za primanje Finske i Švedske u NATO prije promjene izbornog zakona u BiH.
1. svibnja
Pupovac nije Srbin, on je običan sitni lopov!
1. svibnja
Bio sam premijer, znam kako se može manipulirati. Premijer je jedan lažov.
22. travnja
Pupovac mi se isto gadi. Jučer ga šalju na Yutel. Srbi ne glasaju za njega, nego za mene, a on se lažno predstavlja kao predstavnik Srba. Zagađuju prostor.
22. travnja, o Pupovcu
Hrvatskom se bave potpuni bezveznjaci uz asistenciju hrvatskih izdajnika… Nikada veća grupa probisvjeta i lopova nije vodila ovu zemlju!
21. travnja
Ako netko iz Hrvatske bude glasao za te sankcije, on je za mene izdajnik!
25. siječnja, o najavama da će i EU uvest sankcije Miloradu Dodiku po uzoru na američke
'Je li Milanović iz 2010. bio megaizdajnik?'
Meni se ponekad čini kao da se predsjednik Milanović probudio iz nekog dugog zimskog sna! Odavno znamo da su Hrvati u BiH marginalizirani i da izborni sustav omogućuje da Bošnjaci biraju Hrvatima člana Predsjedništva. To se nije prvi put dogodilo 2018. izborom Željka Komšića, nego još 2006., pa onda 2010., kada je aktualni predsjednik podržavao Željka Komšića. Kako bi Zoran Milanović iz 2022. nazvao Zorana Milanovića iz 2010.? Je li to bio neki megaizdajnik? To je stvarno dobro pitanje! — ovako je za nedavnog gostovanja na Hrvatskom radiju Milanovićeve istupe komentirao Berto Šalaj, politolog sa zagrebačkog Fakulteta političkih znanosti.
Šalaj je dodao i sljedeće:
— Ta priča o izdajnicima, a to su za njega svi koji ne budu glasali protiv ulaska Finske i Švedske u NATO — to je jako loša poruka. Jako dobro mu je ironično odgovorila Vesna Pusić, rekavši da će ona smatrati izdajnikom svakog tko bude glasao protiv ulaska Švedske i Finske u Nato. To je ta razina diskursa. Ako počnemo promatrati politiku na razini prijatelj-neprijatelj, to sigurno nije dobro za politički razvoj Hrvatske! Jer on ide do toga da kada netko nije s njim nije njegov protivnik, nego izdajnik i to je ono što je loše – kazao je za HRT politolog s Fakulteta političkih znanosti.
Source link: slobodnadalmacija.hr
