Stranačka kadrovska baza u biti je — siromašnaDarko Tomas/cropix
Tri ministra, a sva tri ćorak.
Tako bi se u najkraćem mogla opisati saga s rekonstrukcijom Vlade u kojoj su iz Banskih dvora otišla tri HDZ-ova ministra koja su se našla na udaru istražitelja USKOK-a – Darko Horvat, Josip Aladrović i Tomislav Ćorić – a u Vladu ušle njihove zamjene čije afere, javni nastupi i nespretne reakcije već tjednima ne silaze s naslovnica.
Novi ministar prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Ivan Paladina puna se dva mjeseca pravda zbog ruskih veza i načina na koji je stekao enormno bogatstvo. Davor Filipović, koji je na čelu Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja naslijedio Ćorića, nikako da se otrgne aveti neuspjele kampanje za zagrebačkoga gradonačelnika. A Marin Piletić, koji je došao iz Novske i dobio priliku da vodi Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike tek treba naučiti osnove svojeg zanata: između ostalog i onu da se minimalna plaća ne usklađuje dvaput godišnje.
Ulazak u mandat
Naravno, Paladina unatoč lošem startu ima priliku pokazati se kao uspješan operativac koji će ekspresno obnoviti Baniju i poništiti nerad svojeg prethodnika. Filipović Hrvatskoj može osigurati dovoljne zalihe plina i tako demantirati europske energetske stratege koji tvrde suprotno. A Piletić, po struci profesor hrvatskog jezika i povijesti, ima prilike pokazati da zna dovoljno o radnom zakonodavstvu, švicarskoj formuli usklađivanja mirovina, da može voditi ovaj mega resor.
No jedno je neosporno: njihov ulazak u mandat nije bio nimalo idealan. I Plenkovićevoj Vladi nije osigurao mir koji joj je, nakon niza skandala, nasušno potreban.
Uz to, njihova imenovanja razotkrila su još jednu stvar: HDZ, stranka koja se hvali morem od 200 tisuća članova, ima prilično plitak stranački bazen kada je o stručnim kadrovima riječ.
Kada je 2010. radila rekonstrukciju Vlade, tadašnja HDZ-ova premijerka Jadranka Kosor za ministre je predložila imena koje je oporba kritizirala, ali se s njima nije ismijavala: Martinu Dalić, Davora Božinovića, Branka Bačića. Na poziciju potpredsjednika Vlade tada je izabran Domagoj Milošević, a u svoj savjetnički tim Jadranka Kosor uzela je niz neovisnih eksperata. Između ostalog i uglednog analitičara s Ekonomskog instituta dr. Željka Lovrinčevića.
– Bili su to ljudi za koje sam smatrala da mogu ubaciti u veću brzinu i ojačati ugled Vlade, kao i povjerenje među građanima. Premijer kao vođa tima, kao netko tko udara tempo, ne bi se trebao bojati toga da će ga neki ministar nadrasti i biti popularniji od njega. Vlada je uvijek tim, a ne one man band, jedan čovjek, a oko njega patuljci – kaže u izjavi za Slobodnu Dalmaciju Jadranka Kosor.
Kartelizacija SDP-a
Uvijek je to, ističe ona, tim ravnopravnih ljudi koji imaju svoj personality i koji su priznati u području u kojem rade.
– Naravno, zadnja je uvijek premijerova. I sama sam tako vodila Vladu. Sve sam procese nadzirala, u svemu sudjelovala, ali ministri su svoj posao radili samostalno. U Vladu sam dovodila ministre koji su dolazili s novim idejama, a ne poslušnike koji u Vladi politički vegetiraju – zaključuje Jadranka Kosor.
S kadrovskim deficitima nije suočen samo HDZ. I u SDP-ovu posljednjem mandatu u Banskim dvorima postalo je jasno da poslušni ministri bez stručnih kvalifikacija i u toj stranci dobivaju imaju prednost pred stručnjacima.
Davorko Vidović, potpredsjednik Sabora iz redova Socijaldemokrata, sjeća se načina rada u Vladi Ivice Račana, u čijem je mandatu SDP okupljao niz uglednih stručnjaka koji tada nisu bili članovi stranke: Ivu Josipovića, Nevena Mimicu, Rajka Ostojića, Ljubu Jurčića… Proces koji je SDP od tada do danas prošao on naziva kartelizacijom.
– To je proces u kojemu se vodstvo stranke oslanja na profesionalni PR koji prati istraživanja javnog mnijenja i oblikuje glavne poruke. Nama su Milanović i Saucha objašnjavali da im za vođenje stranke ne treba puno ljudi, samo 30-ak njih na Iblerovu trgu s kojima se može upravljati SDP-om. Taj je proces kartelizacije, na koncu je doveo do klijentelizma.
Devastirana baza
Milanović prije, a Plenković nakon njega devastirali su kadrovsku bazu svojih stranaka, okružili se poslušnicima s manjkom znanja i integriteta, koji su lako ucjenjivi i lako smjenjivi i koji moraju biti poslušni ako žele ostati na svojoj poziciji – pojašnjava Vidović. On podsjeća da je SDP prije dolaska Milanovića na čelo stranke u svojih 20 savjeta imao 290 sveučilišnih profesora, stručnjaka za različita područja, no njihova znanja, nažalost, nitko nije koristio.
– Kadrovska devastacija ogroman je problem i u SDP-u i u HDZ-u. Ona je dovela do potpunog gubitka stručne komponente koja bi trebala biti podloga za donošenje političkih odluka. Ovako mi dobivamo ministre koji nemaju nikakvu autonomiju. Plenković je taj koji donosi odluke, a ministar čak ne smije reći sindikatima da će Vlada plaće povećati četiri posto, nego ta čast mora pripasti premijeru – pojašnjava Vidović.
Riječ je o sistemskoj pogrešci koja je na niske grane dovela SDP.
A koja, sada je to jasno, ozbiljno prijeti i HDZ-u.
Source link: slobodnadalmacija.hr
