U dolini smrti – muk i tišina su najglasniji

Izvor: N1

U Donjoj Gradini obilježen je Dan sjećanja na žrtve ustaškog zločina-genocida u koncentracionom logoru Jasenovac, koji je uspostavljen neposredno po formiranju Nezavisne Države Hrvatske 1941. godine. Donja Gradina njegovo je najveće stratište i mjesto stradanja hiljada Srba, Roma, i Jevreja, među njima veliki broj djece.

U Donjoj Gradini neposredno pred početak obilježavanja proboja logoraša – muk i tišina najglasniji. Među prvima stigli su preživjeli. Dobrila Kukolj pazi, kaže, da ne skrene sa staze, jer tu među topolama i danas su njeni najmiliji, otac, djed, brat – 31 član porodice.

“Kad smo ušli tamo dok je bilo trave čupkali smo pa jeli.. nema, poslije kad su nam davali davali su pomiješano svašta, pa onda proliv, svako jutro kupe se mrtva djeca pa se u Savu odvoze”, prisjeća se Kukolj mučnih prizora.

Donja Gradina 77. godina poslije zločina ostala je grobnica na otvorenom. Nezavisna Država Hrvatska ostala je upamćena i kao jedina fašistička tvorevina sa logorima za djecu. Dobrila Kukolj sa 10 godina odvedena je u logor u kojem je provela tri mjeseca. Sa sedam godina, praktično iz dječije igre u logor je odveden i Mile Vukmirović. Dok nabraja imena 20 članova porodice, kroz suze prepričava i najranija sjećanja iz djetinjstva koja vezuje za veliku glad, batine i bol.

“Ratno siriče ostao, bez hljeba, bez ičeg… Tamo nisam imao ni trave u Jasenovcu”, govori Vukmirović.

Obilježavanje Dana sjećanja počelo je polaganjem cvijeća na grobnom polju Hrastovi, pred pločama sa brojem ubijenih, o kojem se i danas polemiše. Na spomen obilježju je preko 83.000 identifikovanih, u Hrvatskoj se raspolaže sa podacima od 35 do 50.000. U Deklaraciji sa pete Međunarodne konferencije o Jasenovcu – 700.000 žrtava, najviše Srba, Roma i Jevreja, ali i 20 hiljada djece.

Prilog Mladena Vujinovića.

Source link: ba.n1info.com