Josko Ponos/Cropix
Presica na kojoj su još uvijek aktualni splitski gradonačelnik i njegov zamjenik najavili ostavke ima još jednu zanimljivu dimenziju, kojom se nitko od analitičara nije posebno pozabavio. A vrlo je indikativna za razumijevanje političkih trendova u Hrvatskoj.
Naime, ako analiziramo izgovoreno na presici u Banovini ovoga četvrtka, onda se može konstatirati da je i Puljak – kojeg smo do sada poznavali i prepoznavali kao liberala – popustio pred sirenskim zovom populističke retorike.
Iako ćete populiste, po udžbeničkim definicijama, obično prepoznati po prekomjernoj uporabi riječ «narod», u čije ime nastupaju, u ovom je slučaju to zamjenjivo s «građanima», što je i logično ako znamo da je pred kamerama i mikrofonima stajao prvi čovjek drugog po veličini grada u državi.
Pa je tako Puljak ovom prigodom spomenuo «građane» otprilike onoliko koliko «narod» u svojim istupima obično spominje njegov prethodnik Željko Kerum (koji je i «unio» naglašeni populistički diskurs u Banovinu), ili barem koliko «narod» u svojim izjavama zna spominjati Miro Bulj, još jedan veteran populizma na domaćoj političkoj sceni.
Iako joj bolje pristaje, populizam nije svojstven samo oporbi. Uostalom, i spomenuti Bulj je na vlasti u Sinju, a gradonačelnik je bio i Milan Bandić, jedan od najvećih populista u povijesti hrvatskog višestranačja.
Isto tako, populizam nipošto nije privilegija samo onih kojima je «narod» i inače u ustima češće u ustima nego «građani».
Drugim riječima, nemaju samo desnica i desni centar monopol na populizam, iako se oni češće pozivaju i zaklinju u odrednice etnosa, pa onda i njihov populizam često prerasta u govor isključivosti (sjetimo se samo Kerumovih izjava o Srbima, čime se pokušao svidjeti desnom biračkom tijelu). Danas, populizam kao (retorički) stil gotovo ravnopravno koriste i na ljevici i lijevom centru… Naposljetku, o svojevrsnom «intelektualnom populizmu» govorili su još politolozi koji su svojedobno analizirali retoriku danas pokojnog don Ivana Grubišića.
No, vratimo se elementima populističkog diskursa gradonačelnika Puljka – od stalnog pozivanja na narod, pardon, građane i volju naroda, odnosno volju građana, što je jedna od osnovnih karakteristika populizma u ideološkom i diskurzivnom smislu, pa do inzistiranja na retoričkom suprotstavljanju između «nas» i njih», po uobičajenom populističkom dihotomnom modelu «mi» ili «oni».
Prepoznatljiva je to retorika hipertrofiranog poštenja i srčanosti, koja nastupa u ime «malog čovjeka iz naroda» protiv «korumpiranih, odnarođenih i pokvarenih elita», a u ovom slučaju bi Puljak i suradnici trebali biti oni koji «uvode red, izvlače Split iz ralja prošlosti», dok su s druge strane oni koji nude «nered, povratak u prošlost», kojima su Puljak i ekipa «zavrnuli dotok novca».
Pa je Puljak tako u obraćanju novinarima kazao i sljedeće: «Ovu odluku nismo donijeli preko koljena. Mislimo da je ona odgovorna i da pokazuje kakvi smo ljudi. Ne zanima nas bezuvjetna vlast i bavimo se isključivo javnim interesom. Dosadašnji mandat je bio samo prvi korak u završavanju ere dosadašnjih politika, a sad slijedi onaj drugi u kojem će osobni interesi biti stornirani. Mnogim tokovima novca smo zavrnili špine, zato i trpimo ove udarce»…
Dakle, netko neupućen, tko ne zna što je prethodilo samoj presici, teško da bi iz ovih riječi mogao shvatiti što je zapravo bio neposredni povod zbog kojega su gradonačelnik i njegov zamjenik uopće najavili podnošenje ostavke!
Ako ste mislili da je to posljedica pritiska oporbe i dojučerašnjih (programskih) partnera splitske gradske vlasti, koji su se složili da je dogradonačelnik Bojan Ivošević — odnosno optužnica koju je protiv njega podiglo Općinsko državno odvjetništvo u Splitu zbog kaznenog djela prijetnje urednici Gradske rubrike Slobodne Dalmacije — postao pretežak teret funkcioniranju gradske vlasti, varate se!
Jer iz Puljkovih riječi mogli smo čuti, na primjer, ovo: «Poruka koju šaljemo je – taoci smo političara koji su vodili računa samo o svojim interesima. Želimo biti slobodni. Zato ponovno pitamo građane – jeste li zadovoljni smjerom kojeg smo zacrtali?»…
Klasični populistički element političke retorike (koja će očito biti i ključna točka Puljkove preizborne kampanje) vidi se i u rečenici: «Na predstojećim izborima će biti referendum o budućnosti i prošlosti (Splita), o redu i neredu».
A upravo je inzistiranje na referendumima, odnosno alatima izravnog demokratskog odlučivanja, odlika populističkog shvaćanja demokracije, koje poziva na više građanske participacije (sjetimo se, raspisivanje referenduma su u svojim počecima za gotovo svako – pogotovo ideološki — osjetljivije pitanje najavljivali i «mostovci», kojima populizam također ni u kojem slučaju nije stran).
Ili, što bi se reklo na presici u Banovini ovog četvrtka: «Vidimo kako nas građani na ulici pozdravljaju i tražimo od njih da potvrde smjer koji smo mi zacrtali! U kampanji ćemo ih pitati što žele od nas»…
Dakle, nije povod ostavkama to što bi optužnica mogla biti potvrđena, nego to što se ide — na referendum, provjeru podrške politikama gradske vlasti kod birača?!
Iduća populistička karakteristika, vezana uz relativiziranje političkih i svih drugih «prekršaja» onih koji se bore protiv «pokvarenih elita» vidljiva je iz ovih Puljkovih riječi: «Bojan Ivošević nije teret. On je nosio teret prošlih vlasti, uvodio red i ja ga se ne odričem. Jedan verbalni gaf ne može nekome odrediti budućnosti, svi smo radili greške»… a onda i iz: «U ovakvim teškim odlukama i trenucima ja se uvijek vratim na to što je istina, a što nije. Je li istina da je Bojan životno prijetio novinarkama? Ne, nije. Je li istina da je neprimjereno komunicirao? Je, ali zbog toga se ne ide u zatvor. Zamjenik nije ukrao ni lagao ni prevario. On je samo neprimjereno komunicirao, a to nije dovoljno za zatvor!».
I eto nas u dijelu gdje populist pobjeđuje liberala!
Dakle, eto nas na mjestu gdje elementi populističke retorike, koja se u Splitu najčešće s pravom pripisivala bivšem gradonačelniku Kerumu, pobjeđuju doktora znanosti s visoko postavljenom letvicom etičko-moralnih principa. Eto nas tamo gdje pragma političke računice pobjeđuje principijelnog liberala koji je, primjerice, u lipnju prošle godine, beskompromisno poručivao «da je Split grad civiliziranih i tolerantnih ljudi u kojem više nema mjesta za fizičko i verbalno nasilje».
U studenome prošle godine, nakon homofobnog napada na volontera Split Pridea, Puljak je jasno i glasno kazao kako za «nasilje i uvrede ne smije biti apsolutno nikakvog opravdanja», dodajući kako očekuje «da nadležne institucije što prije pronađu počinitelja i adekvatno ga kazne»…
Dodao je tim povodom i ovo: «Neizmjerno mi je žao da su naši sugrađani izloženi bilo kakvim oblicima mržnje i kao gradonačelnik učinit ću sve što mogu da se to promijeni»…
Neke od elemenata populističke retorike Puljak je koristio još u kampanji uoči prošlih lokalnih izbora. Jedna od njegovih tipičnih rečenica iz tog razdoblja glasila je: «Nisam više mogao gledati kako Split stagnira. Naš grad, naš centar svita, više od desetljeća vladajućim garniturama služi za ostvarivanje osobnih interesa. Gradske vlasti bavile su se političkom trgovinom, besramno upražnjavajući neke sasvim privatne ambicije, umjesto da rade za javni interes. Mogao sam promatrati sve to sa strane, ali moja je odgovornost dati svoj doprinos društvu. U protivnom, sve ono što sam do sada naučio i sve vrijednosti za koje se zalažem, nemaju smisao».
Tada je, dakle, također nastupao kao netko tko se čistog obraza i bez ikakvih osobnih interesa hrabro upušta u borbu protiv okoštalih lokalnih političkih struktura (čitaj: Keruma i HDZ-a), u što su birači, sudeći po ishodu izbora, povjerovali; no tada Puljak nije imao teret incidenta poput ovog Ivoševićevog.
Zbog toga sada neki postavljaju pitanje – jesu li Puljku važniji kriteriji poštivanja proklamiranih etičkih načela političkog djelovanja ili o(p)stanak suradnika na funkciji po svaku cijenu? Odgovor na to pitanje umnogome će odrediti i rezultate predstojećih, prijevremenih izbora u Splitu.
Da se razumijemo, populizam — iako se taj pojam često koristi u pejorativnom značenju — nije pao s Marsa niti je rezultat nekakvih teorija urota: nastanak i afirmacija populizma posljedica su krize i slabosti stranačke, tj. predstavničke demokracije te posljedično, slabljenja povjerenja glasača u tradicionalne političke stranke.
Zbog njegove raširenosti posljednjih godina, neki su analitičari skloni u populizmu vidjeti čak i elemente «slabe» ili «tanke» ideologije, istučući kako takvi pokreti i stranke često imaju problem po dolasku na vlast. U takvim situacijama nerijetko dolazi do pucanja međusobnih odnosa i razilaženja među članovima takvih stranaka kad se suoče s nekim konkretnim pitanjima ili izazovima koji na površinu izbacuju svjetonazorsko-ideološke razlike među njima.
Naposljetku, svi znamo: jedno je biti u oporbi i jurišati na «korumpirane elite» na vlasti (za to vam razrađen program i nije presudan), a nešto sasvim drugo suočiti se s odgovornošću koju donosi dolazak na vlast…
Kod nas se u javnom diskursu populist već neko vrijeme koristi kao etiketa za diskreditiranje neistomišljenika, odnosno kao sinonim za demagogiju. Međutim, neporecivo je kako zapravo možemo govoriti o svojevrsnom političkom «mainstreamu». O političkoj «modi».
Uostalom, to potvrđuje i Puljak svojim diskursom s presice o kojoj će se još govoriti.
Kerumovo zaklinjanje 'u ime naroda'
Kerumov je populizam bliži odrednicama klasičnog desničarskog populističkog diskursa. Zbog čega je nerijetko svjesno «igrao» i na nacionalnu kartu («Nema šanse da mi zet bude Srbin», a šovinistički je i Bojana Ivoševića nazivao Čedom), zbog čega Puljkovo koketiranje s populizmom izgleda daleko benignije kad je u pitanju razina kontaminacije javnog diskursa.
Puljkovo «građani će odlučiti» kod njega je glasilo «narod će odlučiti». Kleo se tako Kerum u narod gdje i kad god je stigao — inzistirajući, naravno, čitavo vrijeme na svom imidžu «čovjeka iz naroda» (otud i onaj famozni pršut na čelu).
Predstavljajući križ na Marjanu, poručio je da je to «njegov najbitniji projekt i tu će ostati dok je Boga, naroda i kršćanstva».
Kerumova tipična izjava o postignutim rezultatima je: «Napravio sam više u svom mandatu nego svi gradonačelnici zajedno. Narod to zna i zato mi i daje povjerenje toliko godina»…
Source link: slobodnadalmacija.hr
